Ploča je pala, ustaštvo nije

Izdvajamo

• I možda su u pravu oni koji kažu da Hrvatska ima važnijih problema od te ploče. I od paljenja novina. I od preimenovanja trgova i ulica. I od podizanja spomenika. I od postrojavanja crnokošuljaša. I od ustaških pozdrava. I od predsjedničinih gafova i premijerovih eskapada. Međutim, sve to kompletira sliku društva u kojem živimo. Pogubljenog, dezorijentiranog, zatrovanog, podijeljenog... Zastrašujućeg.

Povezani članci

• „Au revoir cher professeur!“
• Ista meta, isto odstojanje, isti promašaji
• Ljubo R. Weiss: Da li je rat počeo na Maksimiru? (Kako I. Štimac i repka donose radost Hrvatskoj?)
• Koronavirus u brojevima: Većina preminulih je starija od 60 godina, ali i mlađe osobe su na udaru
• Konzerve ukidaju Ministarstvo kulture
• Mirna šetnja u Mostaru: Građani digli glas protiv nasilja nad ženama

Foto: maxportal

Ploča više nije bitna.

Kao što ni Plenkovićevoj vladi nije bila bitna punih deset mjeseci, niti je bila važna koalicijskim partnerima kad su spašavali tu Vladu.

Ona je bila samo katalizator svih društvenih zala. Bila je mjerilo stvari, lakmus test za hrvatsku vlast, za oporbu i politiku u cjelini, za javnost i za čitavo društvo.

Otprilike kao i javno spaljivanje Novosti na koje se nitko iz vlasti nije želio osvrtati, navodno kako ne bi davali važnost političkim marginalcima. Pa čak ni da protokolarno kažu dvije rečenice u obranu slobode medija od fašistoidnih provokatora.

Otprilike kao i micanje Josipa Broza Tita iz Zagreba, kao manifestaciju premoći desničarskih pretendenata u liku Zlatka Hasanbegovića.

Pa čak i kao dodjeljivanje ulice Janku Bobetku, osobi koju su pučisti 2002. godine branili od hrvatske policije i haške optužnice.

Sve su to sitni fragmenti koji upotpunjavaju sve širu sliku o zastrašujućoj transformaciji hrvatskog društva.

Nešto poput sitnih brčića na licu Marka Skeje.

Ploča je pala, ustaštvo nije

Ploča je napokon pala, kao što je trebala pasti još prije deset mjeseci, ali to neće promijeniti okolnosti u kojima je ona postala politički problem broj jedan. Niti opravdati aktere koji su do toga doveli.

Njezino premještanje iz Jasenovca u Novsku spasilo je ustaški pozdrav u grbu jedne udruge. Njezino postavljanje 20 metara od kosturnice partizanima koja je raznesena 1992. godine novi je šamar koji podsjeća na one famozne Feralove “kosti u mikseru”: na ideju Franje Tuđmana da na jednom mjestu, po uzoru na Generalissimusa Franca, pokopa ostatke krvnika i njihovih žrtava iz Drugog svjetskog rata.

Ploča je ponovno otvorila pitanje kaljanja Domovinskog rata i njegove fašizacije kojoj ne samo da se nije stalo na kraj, nego je i produbljena reakcijom na jučerašnju press konferenciju čelnika HOS-a.

Stari hrvatski pozdrav

Ploča je na vidjelo izbacila tinjajući fašizam i ustaštvo koje danas koristi sve znakove ohrabrenja i prava građanstva. Od predsjednice Republike do policije koja kaže da još ne zna hoće li prekršajno prijaviti Marka Skeju zbog pozdrava “Za dom spremni” na jučerašnjoj presici.

A premijer Plenković i dalje govori o nekakvoj “kontekstualizaciji” tog pozdrava za kojeg Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da je “stari hrvatski pozdrav”.

Ploča je otvorila i pitanje dosljednosti braniteljskih udruga koje su krotko i uz naglašenu zaštitu samog Plenkovića i HDZ-a (čija Vlada je baš nedavno povećala mirovine braniteljima) progutale skidanje ploče. Kako bi reagirale da je na vlasti bio SDP?

Nema sumnje da bi pred pločom osvanuo šator pun plinskih boca.

Licemjerje Pupovca i SDP-a

Ploča razotkriva i dvoličnost Milorada Pupovca i HNS-a koji bez zadrške poručuju da se protive rješenjima Vlade u kojoj i sami sjede ili pak javno priznaju da im Vlada iza leđa rješava stvari o kojima oni nemaju pojma.

A onda i dalje toj Vladi drže leđa.

Ne treba, međutim, zaboraviti ni SDP koji je u svoje četiri godine na vlasti, a u strahu od stožeraša i šatoraša, propustio priliku zabraniti ustaške pozdrave u grbovima braniteljskih udruga. A onda odšutio činjenicu da je njegov gradonačelnik u siječnju ove godine nazočio postavljanju slične HOS-ove spomen ploče u Kutini.

Riječ je, uglavnom, samo o jednoj maloj ploči koja je mnogima postala zamorna i naporna, ali koja je na vidjelo izvukla svu neodlučnost i licemjerje ove vlasti.

Žarko crnilo

Vlasti u kojoj premijer pregovara s ustaškim provokatorima, podilazi crnokošuljašima i plaši se ekstremne desnice uz čiju podršku želi preživjeti do kraja mandata.

I naravno, iza te jedne ploče vlast je sakrila mnogo ozbiljnije i zlokobnije poteze. Poput, recimo, poskupljenja struje i iseljavanja iz zemlje.

Ploča je bitna utoliko što je obojila Hrvatsku u žarko crnilo.

Jasno, kamo sreće da je ta nesretna ploča u Jasenovcu bila izuzetak čijim bi se skidanjem riješio problem. Nažalost, ploča i ono što ona simbolizira, a što smo vidjeli jučer na HOS-ovoj presici, postala je pravilo.

I možda su u pravu oni koji kažu da Hrvatska ima važnijih problema od te ploče. I od paljenja novina. I od preimenovanja trgova i ulica. I od podizanja spomenika. I od postrojavanja crnokošuljaša. I od ustaških pozdrava. I od predsjedničinih gafova i premijerovih eskapada.

Međutim, sve to kompletira sliku društva u kojem živimo. Pogubljenog, dezorijentiranog, zatrovanog, podijeljenog… Zastrašujućeg.

24 sata