OREŠKOVIĆ O PROŠIRENJU ZAKONA O OBNOVI: „Ovakva obnova koristi samo korumpiranim političarima“

Povezani članci

• Marinko Čulić: Bavarizacija Hrvatske
• Kumovi ponovno zaratili
• Studenti protiv terorizma i radikalizma
• Zajedništvo na kriznim aparatima
• Jebem te hrvatska vjerodostojnosti
• Ne želimo radioaktivni otpad u centru Zagreba!

Foto: Twitter

Proširenje postojećeg Zakona o obnovi ne može omogućiti brzu i kvalitetnu obnovu zgrada oštećenih na potresom pogođenom području budući da usvojeni zakon ne funkcionira niti u Zagrebu. Prema modelu kojeg predlaže Centar, država ne bi trebala provoditi javne natječaje niti sklapati ugovore s izvođačima, već propisati razinu protupotresne obnove koju svaka zgrada mora imati, kao i uvjete za ostvarivanje iznosa sufinanciranja koji moraju uvažavati imovinski cenzus, postotak oštećenja i podatak radi li se o kulturnom dobru. Primjer za ovakav model već postoji, a poznat je iz načina na koji se sufinancira energetska obnova

Proširenje postojećeg Zakona o obnovi ne može omogućiti brzu i kvalitetnu obnovu zgrada oštećenih na potresom pogođenom području, budući da usvojeni Zakon  o obnovi ne funkcionira niti u Zagrebu“, poručila je supredsjednica Centra, saborska zastupnica Dalija Orešković, podsjetivši da je od zagrebačkog potresa prošlo deset mjeseci, a još uvijek nije ustrojen Fond za obnovu, dok nijedna nekretnina nije obnovljena.

„Koliko je zgrada obnovljeno u metropoli na temelju ovog zakona? Ne samo da nisu obnovljene, već građani ne mogu biti sigurni ni dok šeću gradom.. Bilo bi za očekivati da, nakon što deset mjeseci obnova u gradu Zagrebu nije započela, shvate da je Zakon o obnovi jedna velika i štetna farsa. No, ne samo da Vlada ne pomišlja da od njega odustane i osmisli bolje rješenje, već predlaže da se nadležnost tog zakona prošiti i na područje Sisačko – moslavačke i Karlovačke županije“, rekla je Orešković.

Centar je, kako je istaknula, već upozoravao da je ovaj zakon postavljen na potpuno pogrešnim temeljima. Prazan je i dugoročno jako štetan, a HDZ-u služi isključivo za zavaravanje građana.

„Model obnove kojeg ovaj zakon predviđa dobar je za koruptivne političare koji će namještati poslove i javne natječaje, ali ne i za sve one kojima treba pomoć i siguran krov nad glavom. Za obnovu su potrebne prije svega dobre ideje i poduzetni ljudi, kao i država koja nije njihov kočničar. Obnova bi se mogla provesti i bez ovog zakona, što struka uporno ukazuje. Na državi bi trebalo biti samo da ubrza i pojednostavni procedure i osigura financijska sredstva“, smatra saborska zastupnica.

Također, za provedbu obnove nije potreban Fond ni bilo kakva druga nova tijela, niti bi je trebalo provoditi na način da država raspisuje javne natječaje i sklapa ugovore s izvođačima radova. O tome bi, naglasila je Orešković, trebali odlučivati sami vlasnici.

„Primjer za ovakav model već postoji, a poznat je iz načina na koji se sufinancira, primjerice, energetska obnova. Umjesto politički postavljene osobe u Fondu, koja će uvijek postupati onako kako mu sugerira stranka na vlasti, upravitelji zgrada mogli bi u skladu sa željama stanara, ali ujedno i obvezama i uvjetima koje će propisati država, prikupiti ponude, dok bi stanari odabrali onaj projekt i onog izvođača koji njima najviše odgovara. Država može sufinanciranje provoditi po sistemu vaučera koji ljudima daje veću slobodu, ali i odgovornost u procesu obnove“, pojasnila je.

Orešković je podsjetila na jučerašnju izjavu ministra Darka Horvata, koji je kazao da je za obnovu nakon potresa prikupljeno oko 12 milijardi kuna. „Umjesto da sljedećih deset godina država provodi namještene javne nabave, taj bi se iznos mogao uložiti u obnovu već sada. Prema modelu za kojeg se zalaže Centar, ključno je da država nema utjecaja na odabir, odnosno da ne provodi javne natječaje niti sklapa ugovore s izvođačima. Država treba propisati razinu protupotresne obnove koju svaka zgrada mora imati, a u protivnom se u takvoj zgradi, primjerice, neće moći obavljati gospodarska aktivnost niti će se nekretnine moći davati u zakup ili najam. Uz to, trebala bi propisati uvjete za ostvarivanje iznosa sufinanciranja koji moraju uvažavati imovinski cenzus, postotak oštećenja te radi li se o kulturnom dobru“, kazala je.

Kako je zaključila, nužno je uvidjeti i da su razmjeri štete nakon potresa takvi da se porušeni domovi ne mogu obnoviti oslanjajući se u najvećoj mjeri na javni novac. Tamo gdje je to moguće zbog toga treba olakšati privatno investiranje, kako bi više javnih sredstava ostalo na raspolaganju onima kojima je potrebna veća financijska pomoć, s obzirom na njihov imovinski cenzus.