Obilježen 15. maj – Dana odbrane Tuzle

Autor/ica 👤tačno.net 15.5.2017. u 16:22

Povezani članci

Povodom obilježavanja 15. maja, jednog od najznačajnijih datuma u novijoj istoriji Tuzle, delegacija Grada Tuzla, predstavnici boračkih udruženja Tuzle, porodice poginulih boraca, te brojni građani, položili su cvijeće u Ulici Armije RBiH, na Spomenik poginulim braniteljima Tuzle i BiH, te pred spomen obilježja na Slanoj Banji, Partizanskim brigadama, Spomenik Zlatnim ljiljanima, poginulim braniteljima Tuzle 1992-1995 i na groblje civilnih žrtava rata.

U sali Narodnog pozorišta Tuzla upriličena je Svečana akademija povodom 15. maja – Dana odbrane Tuzle, gdje se prisutnima obratio gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.

“Danas je 15. maj 2017. godine, Dan odbrane Tuzle. Tog dana, pripadnici MUP-a BiH, Stanice javne bezbjednosti Tuzla, odbile su napad paravojske Radovana Karadžića i Ratka Mladića i jednog broja pripadnika Vojske Jugoslavije.

Dakle, 15. maja 1992.godine, u kasarni je bilo nekoliko stotina pripadnika paravojske tzv. Srpske republike, osnovane u Banjaluci 12. maja 1992. godine. Osim njih, tu je bio i jedan broj pripadnika Vojske Jugoslavije, osnovane Ustavom SR Jugoslavije od 27. aprila 1992. Pomenutim ustavom, Milošević, da bi prikrio agresiju Srbije, ukida JNA i osniva Vojsku Jugoslavije, koju su po tom ustavu, činile Srbija i Crna Gora. Tako je, u aprilu 1992. godine, tek osnovana Miloševićeva vojska, od 30.aprila 1992., predstavljala stranu vojnu silu u svim bivšim jugoslovenskim državama, osim u Srbiji i Crnoj Gori.

Pripadnici paravojske ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zajedno sa jednim brojem pripadnika Vojske Jugoslavije, strane vojne sile, zarobili su delegaciju parlamentara Općine Tuzla, zaštićenih Ženevskom konvencijom. Parlamentare tj. Komisiju su prethodno pozvali garantujući im sigurnost, nakon toga ih zarobili i pretvorili u svoj živi štit, a potom napali Tuzlu oko 19. sati, dana 15. maja 1992. godine, otvorivši vatru na pripadnike MUP-a BiH, Stanice javne bezbjednosti Tuzla, na građane Tuzle i okolne stambene zgrade. U svom naletu su pogodili jednu ženu-civila, kao i dvadeset pripadnika MUP-a BiH, Stanice javne bezbjednosti Tuzla, nakon čega su tuzlanski policajci, postupivši u nužnoj odbrani, tj. da od sebe ili drugog, odbiju istovremeni protivpravni napad, na vatru uzvratili vatrom. Tri pripadnika MUP-a i žena, koja je bila civil, tom prilikom su podlegli ranama, a ostalih 17 policajaca je, u tom iznenadnom napadu neprijatelja, teško ranjeno. Općinski parlamentari su preživjeli, dvojica iz zarobljeništva, u toku noći pobjegli a treći oslobođen putem razmjene, sutradan.

Vršeći svoju Ustavom SR BiH, Zakonom o općenarodnoj odbrani i društvenoj samozaštiti i Zakonom o unutrašnjim poslovima, propisane obaveze, kao i vršeći svoju patriotsku dužnost, postupajući u nužnoj odbrani, hrabri tuzlanski policajci, odbili su prvi napad na Tuzlu i time spasili preko 130.000 građana Tuzle, desetine hiljada izbjeglica, uglavnom iz ranije napadnutih i okupiranih gradova i općina Podrinja i Posavine, spasili kontinuitet života u Tuzli, privatnu i državnu imovinu, odbranili Tuzlu i dali vremena i Tuzli i Bosni i Hercegovini, za organizaciju troipogodišnje odbrane Bosne i Hercegovine i Tuzle.

Od 15. maja 1992. godine, do kraja rata, poginulo je mnogo naših branilaca i civila. Da nije bilo onih koji su svjesno rizikovali život i zdravlje i odlučili braniti Bosnu i Hercegovinu i Tuzlu, ne bismo bili među živima i ne bismo bili u prilici obilježavati ovaj datum. I civilne žrtve rata su svojim životima doprinijele životu nas koji preživjesmo. Jer, nakon masakra na Markalama u Sarajevu, masakra na Kapiji u Tuzli i masakra i genocida u Srebrenici, velike sile su se napokon odlučile na intervenciju NATO pakta i tako zaustavile Miloševićeve i Karadžićeve barbarske opsade BH gradova i općina.

Vječiti smo dužnici poginulim braniocima, poginulim civilima, svim braniocima koji su ranjeni i svim braniocima koji nisu ranjeni fizički, ali ko god se izlagao riziku od pogibije, smrzavao i ratovao, ranjen je u dušu, rat je velika nesreća i ko ga jednom doživi, valja mu sa ratnim traumama živjeti do kraja.

Jutros nisu, kao do sada, položili vijence i cvijeće i zapalili svijeće gosti iz Republike Srpske, pripadnici porodica, na Brčanskoj Malti poginulih pripadnika Karadžićeve i Mladićeve paravojske i Vojske Jugoslavije. Milorad Dodik, nakon što je prije tri dana obilježio 12.5.1992. Dan kada su ratni zločinci Karadžić i Mladić osnovali i stavili pod svoju komandu paravojsku koja je tri dana poslije napala Tuzlu, sinoć Dodik govori o referendumu za otcjepljenje RS-a. Taj čovjek sa američke crne liste i dalje ne miruje, provocira i time prikriva loše rezultate svog vladanja u RS-u. Dodikovi ljudi su, vjerovatno, zabranili porodicama poginulih iz RS-a da dođu u Tuzlu i polože vijence i cvijeće i zapale svijeće za duše svojih najmilijih. Sve je to dio manipulativne politike Milorada Dodika, kojem žrtve nisu svete i koji i danas obilježava datum osnivanja vojske čiji su komandanti Karadžić i Mladić najveći zločinci u novijoj istoriji čovječanstva.

Mi razumijemo svaku majku, dijete, suprugu, sestru, brata, jer svaka majka i svaki član porodice jednako žali za svojim sinom, ocem, mužem, bratom. Suosjećamo sa porodicama i poručujemo im da su za njihovu tragediju krivi Mile Dubajuć i njegovi pretpostaljeni. Jer, da tadašnji komandant kasarne Mile Dubajić nije napao na tuzlanske policajce i civile, oni ne bi uzvratili i kolona bi izašla iz grada. Osim toga, da Mile Dubajić nije svoje vojnike natovario na burad sa gorivom i municijom različitih kalibara, ti vojnici ne bi izginuli od eksplozija koje su nastale, nego bi bili zarobljeni a zatim pušteni isto tako kao što je bez razmjene pušteno preko 200 njegovih vojnika sutradan, sa izuzetkom ranjenika, koji su prvo operisani, oporavljeni, pa bez razmjene pušteni iz Tuzle.

Još jednom pozivam porodice poginulih iz RS-a da se pridruže krivičnoj prijavi Fondacije istina, pravda i pomirenje, protiv Mileta Dubajića i njegovih pretpostavljenih, koja je prije nekoliko godina podnesena Tužiteljstvu BiH. Nedajte da vas varaju, jer ste i u presudi Apelacionog suda u Beogradu, vidjeli da je Ilija Jurišić nevin. Sve ili skoro sve o 15. maju piše u sudskom spisu Ilije Jurišića.

Dan odbrane Tuzle ovaj grad će stalno obilježavati, i priželjkivati veće poštovanje prema Tuzli, gradu koji je odlukom od 4. aprila odlučio da građani svih nacionalnosti brane građane svih nacionalnosti, grad koji je u toku rata jednako štitio prava i slobode svih svojih građana, bez obzira na to koje su nacionalnosti, grad koji je imao policiju čija je nacionalna struktura odgovarala popisu stanovništva iz 1991. godine, grad u kojem je, koliko god analizirali to vrijeme, doslovno poštovao Ustav SRBiH, Zakon o općenarodnoj odbrani i društvenoj samozaštiti, zakon u unutrašnjim poslovima i druge zakone, grad koji je čistog obraza izašao iz proteklog rata. Mi već godinama, našu zahvalnost prema braniocima BiH i Tuzle, nastojimo ne samo kazati, nego i kazati i dokazati.

Građani Tuzle, kontinuirano dokazuju da su najveći čuvari civilizacijskih i evropskih vrijednosti jednakosti svih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Građani Tuzle najpouzdaniji su čuvari evropskih i svjetskih vrijednosti antifašizma.To su pokazali u miru ali i u 2. svjetskom i u prije dvadeset godina zavšenom ratu.

Najveći problemi u BiH su danas, velika nezaposlenost, neefikasnost i neusklađenost velikog broja nivoa vlasti, korupcija, kojoj pogoduje složeni pravni sistem i preveliki broj političkih funkcionera, neprekidna politizacija i manipulacija osjećanjima građana, ubjedljivo, višestuko skuplji lijekovi od bilo koje zemlje u regionu, npr. lijekovi za liječenje šećerne bolesti, u Srbiji 4 puta skuplji, nego ovdje, neki lijekovi za srčane polesti u Srbiji 9 km a ovdje 39 km itd. Dodik ponovo prijeti referendumom za otcjepljenje RS-a, sve glasniji postaju oni koji bi obnavljali Herceg Bosnu, građani su umorni i sve masovnije odlaze u inostranstvo. Da bismo povećali zaposlenost, moramo smanjiti javnu potrošnju, a da bismo smanjili javnu potrošnju, moramo smanjiti broj plaćenih političara u BiH.

Ako danas nije realno mijenjati Dejtonski Ustav, zašto ne bi bilo realno mijenjati Ustav Federacije, u smislu zadržavanja ali i racionalizacije kantona i oslobađanja građana od stranačkih plaćenika. Ako bismo izvršili racionalizaciju kantona i prenos većine nadležnosti sa kantona na Federaciju i gradove i općine, uz dopuštanje dijela nadlženosti i kantonima, ako bismo od 11 zdravstvenih fondova imali npr. samo jedan, imali bismo veće plate u zdravstvu, veće plate ljekarima, manje korupcije i mnogo, višestruko jeftinije lijekove, jer nije normalno i skandalozno je da cijene lijekovima određuju nihovi prodavači i da država dopušta da oni ovdje budu najskuplji u regiji. Usklađivanje cijena lijekova sa cijenama u Regiji, značilo bi višestruko smanjenje njihove cijene, što bi samo po sebi bilo isto kao da smo drastično povećali penzije, jer su penzioneri najveći potrošači lijekova, ali ne samo oni, nego i mnogi koji još nisu u tim godinama.

Njegujmo našu tradiciju ali ne dopustimo da nam, kao građanima, ne dopuštaju da tražimo bolju i pametniju budućnost. Stvari nije dovoljno samo razumijevati, nego ih, kad god je to moguće treba mijenjati. Nađimo snage mijenjati ovaj paradoksalni sistem, borimo se za kvaliteniji sistem, izađimo iz obruča ovih destruktivnih i prijetećih prijedloga, inicijtivom za izmjenu Ustava Federacije BiH, nakon koje će neminovno uslijediti i izmjena Ustava BiH, i to na inicijativu građana RS-a, kojima je dosta da Dodik i slični njima manipulijaru, koji, baš kao i mi, žele smanjenje javne potrošnje, smanjenje korupcije, povećanje broja zaposlenih, veće plate i penzije i jeftinije lijekove.
U sadašnjosti nam je potrebna istina i pravda o prošlosti, a pomirenje nam treba radi budućnosti. Živjela Bosna i Hercegovina i živjela Tuzla”, naveo je u svom obraćanju gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović

Jučer je u sklopu obilježavanja „15.maja“ u Domu književnosti upriličena dodjela nagrada,diploma i zahvalnica, po okončanju prethodno raspisanog konkursa za literarne radove učenika osnovnih škola na temu pod nazivom “Voljeni grade moj“.