Nezavisni sindikat carinika Hrvatske upozorio nadležne o ograničenju prava na rad i djelovanje

Autor/ica 👤tačno.net 5.10.2020. u 10:04

Povezani članci

Rukovodstvo Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske upozorili su Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski Sabor te Ministarstvo pravosuđa i uprave o pokušajima ograničavanja prava sindikata na rad i djelovanje.

Pismo predsjednika NSCH Željka Popovića prenosimo u cijelosti.

“U duhu pozitivnog socijalnog partnerstva i socijalnog dijaloga u Republici Hrvatskoj, koji se temelji na međusobnim odnosima, uvažavanju pregovora, konzultacija, poštivanju propisa koji definiraju to važno područje ili jednostavno razmjene informacija između predstavnika poslodavaca i radnika o temama od zajedničkog interesa u svezi s gospodarskom i socijalnom politikom, materijalnim i socijalnim pravima državnih službenika, koje se u ovom slučaju odvija, između predstavnika poslodavca, Vlade Republike Hrvatske i predstavnika radnika, njihovih zakonskih zastupnika, sindikata, smatramo da smo Vas dužni obavijestiti o nepravilnostima, odnosima pojedinaca, njihovom nezakonitom djelovanju, isključivo prema samo dva sindikata koji djeluju u Carinskoj upravi RH, gdje se pokušava na neispravan način ograničiti pojedinim sindikatima pravo na neometani rad i djelovanje.

Ja se osobno kao sindikalni predstavnik nalazim u sindikalizmu duže od 25 godina, te upravo moram sa žaljenjem konstatirati, da je od 2018. godine počeo progon sindikalista u Carinskoj upravi RH, gdje su se ravnatelj Carinske uprave RH, g. Hrvoje Čović i njegovi eksponirani pojedinci i suradnici, počeli neispravno odnositi prema Carinskom sindikatu Hrvatske i Nezavisnom sindikatu carinika Hrvatske, koji su u pokušaju i djelovanju, ograničavali temeljno zagarantirano pravo na rad i djelovanje navedenih sindikata, što je skandal ogromnih razmjera, jer se ta prava na rad i djelovanje sindikata poštuju duže od 100 godina, a uređena su međunarodnim konvencijama, Europskom socijalom poveljom, Ustavom RH i zakonima RH. Nikad u mojoj sindikalnoj karijeri, ali i profesionalnoj, nije bilo toliko pritisaka na mene osobno i druge sindikaliste, čak mi za vrijeme bivšeg ravnatelja Mladena Barišića, koji je kasnije uhapšen 2010. godine, jer je reketario poduzetnike i privrednike, gdje je tražio putem telefona, da mu u vrećama donesu novce u njegov ured.

Da neosporno ravnatelj Hrvoje Čović, diskriminira službenike i sindikate u Carinskoj upravi RH i carinskoj službi, jest neosporan i nevjerojatan dokaz, da uopće nije pozvao na svečanost povodom Dana carinske službe Republike Hrvatske, koji se održao 21. rujna 2020. godine u Središnjem uredu Carinske uprave RH, predstavnike samo dva sindikata koji djeluju u Carinskoj upravi; Carinskog sindikata Hrvatske i Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske, a to je čin koji zaista dovoljno govori o njegovom ponašanju i neravnopravnom tretiranju službenika i sindikata u carinskoj službi RH, samo zbog ovoga treba biti smijenjen, to nitko nije radio u povijesti od kad je osnovana carinska služba RH, čak ni Mladen Barišić, sramota!

Pritisak na navedene sindikaliste iz određenih sindikata, CSH i NSCH, započeo je u veljači 2018. godine, kada je pokrenuta procedura iz Carinske uprave RH, za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, (dalje skraćeno: KU), putem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, gdje je predsjednica Komisije tada bila bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave, Josipa Rimac. Ravnatelj Carinske uprave RH, g. Hrvoje Čović, na sastanku održanim u Središnjem uredu, 28. veljače 2019. godine, s predstavnicima NSCH, napomenuo je i rekao što nije ispravno, da „sindikata ima previše“, to je bio znak i ujedno početak neispravnih i neregularnih odnosa prema sindikatima, gdje je pokušavao ograničiti rad i djelovanje u suradnji s drugim osobama. Ako usporedimo broj zaposlenika i pravilo iz Zakona o radu (NN 93/14 – 98/19), o broju članova radničkog vijeća gdje na svakih 75 zaposlenika bira se jedan član, tada dolazimo do podatka da u Carinskoj upravi RH može biti čak oko 45 – 50 sindikalnih povjerenika, to nije striktna norma ali ogledni pokazatelj, međutim među svim sindikatima koji djeluju u Carinskoj upravi broj je daleko manji, što znači da ravnatelj nije bio u pravu, niti je postojala bilo koja osnova za vršenje pritisaka na sindikate, to ga ničim ne opravdava. Pritisak na sindikate uglavnom se odvijao zbog otkrivanja nepravilnosti koje su sindikati otkrili, zbog neisplate prekovremenih sati i zbog neopravdanih napredovanja pojedinih službenika, bliskih ravnatelju i njegovim suradnicima. Neravnopravni odnosi koje je stvorio u carinskoj službi, ne mogu se ničim opravdati.

U samom početku nakon što je stiglo naručeno tumačenje iz 2018. godine, u međusobnim i koruptivnim odnosima Josipe Rimac i ravnatelja Carinske uprave RH, Hrvoja Čovića, za koje tada nismo znali, za koje smo tek saznali, razumjeli i shvatili početkom 2020. godine, kad smo dobili informacije iz sredstava javnog priopćavanja, kada je uhapšena Josipa Rimac i postala USKOK-ov optuženik, gdje je između svega spomenutoga uočen VAŽAN DETALJ, a to je da je Hrvoje Čović surađivao je s Josipom Rimac, ne samo u slučaju traženja namještanja ispita, prema pisanju u medijima https://www.vecernji.hr/vijesti/ovo-je-brat-od-gabi-pripazite-na-njega-i-vozaca-od-medveda-1427507, citiram; „Josipa imam malu molbicu…. sredi mi ispit za mojeg malog bracu Matu“, nego i drugim slučajevima, jer je predsjedniku CSH, Rinu Štoriću rekao, jednom prilikom rekao, kad je on odbio popisati sporazum pod isključivo njegovim diskriminatornim uvjetima, da će to ravnatelj kako se hvalio, „ionako srediti putem Ministarstva uprave“.

CSH i NSCH međusobno surađuju i imaju zaključeni sporazum o suradnji, te okupljaju u svojem članstvu većinu zaposlenika carinske službe RH. Pritisak koji je vršio ravnatelj Carinske uprave RH, u suradnji sa njegovim suradnicima, djelovao je na iščlanjenje službenika iz sindikata, što je djelovanje protivno zakonu. Kasnije nakon održanih sastanaka između predstavnika CSH i NSCH, zaključeno je i gdje se osnovano sumnja, nakon uočavanja „suradnje“ koja je prezentirana u javnim medijima i sredstvima javnog priopćavanja, da je moguće utjecao putem Josipe Rimac, bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave, na ishode u nekim postupcima i procesima kod drugih državnih tijela i institucija, odbora i povjerenstva, vrlo moguće na upravnu inspekciju, koja sjedište ima u Ministarstvu uprave, moguće i na upravni sud, gdje možemo konstatirati i izraziti sumnju s obzirom na veliki broj nepravilnosti u radu različitih tijela i institucija.

S pribavljenim neispravnim tumačenjem Zajedničke komisije, iz veljače 2018. godine, kojeg potpisuje predsjednica Komisije, Josipa Rimac (izvod iz Zapisnika sa 14. sjednice, nalazi se u prilogu dopisa), da se prava iz čl. 85. i 88. KU, isključivo odnose na sindikate potpisnike, što apsolutno nije točno, jer se sukladno čl. 192. st. 2. pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe, fizičke i pravne na koje se, u skladu s odredbama Zakona o radu, primjenjuje kolektivni ugovor. Primjena kolektivnog ugovora ne definira se KU i tumačenjem Komisije za tumačenje kolektivnog ugovora nego višim propisom, zakonom iz općih propisa o radu, to je valjda i laicima jasno.

Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike čl. 85. i čl. 88. u svezi članka 1. na stranici br. 6. izvoda iz Zapisnikasa 14. sjednice od veljače 2018. godine, neosporno dokazuje da je pokušaj privatiziranja i „prisvajanja prava“ iz navedenog Kolektivnog ugovora, kojeg su očito naručili, jest ustvari iznimno loš, ali dovoljno nemoralan i svrsishodan trik da se takvim naručenim tumačenjem „izvrši pokušaj“ ali i umanjenja prava na rad i djelovanje drugih sindikata, osim sindikata iz pregovaračkog odbora, što znamo da apsolutno nije tako. Scenarij po kojem se ravnatelj Hrvoje Čović, kasnije poziva da sindikati nemaju nikakva prava, čak ni ona na pravo rada i djelovanja iz čl. 85. st. 3. KU, predstavljaju kazneno djelo, to je zlouporaba ovlasti i položaja iz čl. 291. KZ.

Člankom 85. stavak. 3. KU definiraju se opća prava na rad i djelovanje sindikata, citiram; „Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku iz stavka 1. ovoga članka pored prava na naknadu plaće, omogućiti i izostanak iz službe odnosno s rada uz naknadu plaće zbog pohađanja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja, seminara, kongresa i konferencija, kako u zemlji tako i u inozemstvu.“

Smatramo da je ovo opće pravo i pravilo za rad i djelovanje svih sindikata neispravno uvršteno u st. 3 čl. 85. KU, to bi se trebalo regulirati višim propisom, Zakonom o radu, izvan domašaja tumačenja, zlouporaba i trgovanja, bilo kojih komisija koje manipuliraju prisvajanjem KU, na opisani način. Pravila za rad svih sindikata moraju jasno i ravnopravno biti definirana višim propisom, općim propisima o radu, a ne KU, jer se takva prava moraju biti jednaka za sve bez ikakve diskriminacije.

Članak 86. KU kasnije definira potpisivanje sporazuma, između predstavnika poslodavca i sindikata, kojima će se urediti pravo po broju članova sindikata, koje bi se trebao isključivo i samo odnositi na čl. 85. stavak 1. i 2., ali nikako na stavak. 3. jer to su osnovni i temeljni uvjeti za rad i djelovanje svih sindikata.

Pravo na rad i djelovanja svih sindikata je opće pravo, koje se uređuje općim propisima o radu, a ne kolektivnim ugovorom.

Primjenu Kolektivnog ugovora definira Zakon o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), u čl. 192. stavak 2., citiram; “Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor“.

Nadalje jasnu definiciju preuzetu iz obveza međunarodnih konvencija o radu i sindikalnom djelovanju definira čl. 81. i čl. 82. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 12/17), posebno citiram čl. 82;

„Članak 82.

(1) Čelnik državnog tijela obvezuje se da neće svojim djelovanjem i aktivnostima ni na koji način onemogućiti sindikalni rad, sindikalno organiziranje i pravo službenika i namještenika da postane članom sindikata.

(2) Povredom prava na sindikalno organiziranje smatrat će se svaki pritisak od strane čelnika državnog tijela na službenike i namještenike, članove sindikata, da istupe iz sindikalne organizacije.“

Ova obveza preuzeta iz Međunarodne konvencije iz Međunarodna organizacija rada (ILO), prije svega Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje (NN Međunarodni ugovori 3/2000) citiram; „ Članak 3.

Udruge radnika i poslodavaca imaju pravo izraditi svoje statute i pravila, potpuno slobodno birati svoje predstavnike, organizirati svoje upravljanje i djelatnosti i utvrditi svoje programe.

Javne se vlasti moraju suzdržavati od svakog uplitanja koje bi ograničavalo to pravo ili ometalo njegovo zakonito ostvarivanje.

Slijedom navedenoga, KONVENCIJA O PRAVU NA ORGANIZIRANJE I KOLEKTIVNOM PREGOVARANJU (NN Međunarodni ugovori 03/2000), citiram;“

Članak 1.

Radnici imaju pravo na odgovarajuću zaštitu od svih postupaka protusindikalne diskriminacije u vezi s njihovim zaposlenjem.

Takva se zaštita mora nadasve primijeniti u odnosu na postupke koji imaju za cij:

(a) uvjetovati zapošljavanje radnika zabranom njegovog učlanjenja u sindikat ili njegovim iščlanjenjem iz sindikata;

(b) uzrokovati otpuštanje ili na neki drugi način oštetiti radnika zbog članstva u sindikatu ili sudjelovanja u sindikalnim djelatnostima izvan radnog vremena ili, uz pristanak poslodavca, tijekom radnog vremena.

Članak 2.

Udruge radnika i poslodavaca imaju pravo na odgovarajuću zaštitu od svih postupaka kojima bi se one ili njihovi zastupnici ili članovi uplitali jedni drugima u utemeljenje, djelovanje ili upravljanje.

Postupci koji su usmjereni poticanju osnivanja udruga radnika pod nadzorom poslodavaca ili udruga poslodavaca, ili pružanje financijske ili druge potpore udrugama radnika s namjerom da se te udruge stave pod nadzor poslodavaca ili udruga poslodavaca, posebice će se smatrati postupcima uplitanja u smislu ovoga članka.

Članak 3.

U skladu s nacionalnim uvjetima moraju se, ako je potrebno, uspostaviti posebni mehanizmi radi osiguravanja poštivanja prava na organiziranje određenog prethodnim člancima.

Uglavnom prava na rad i djelovanje sindikata iz čl. 85. st. 3. KU ne uređuju se sporazumom zaključenim između predstavnika poslodavca i sindikata, niti ih je moguće tako uređivati, jer se time direktno djeluje i miješa u rad sindikata, što nije moguće, niti je dozvoljeno, nego je to opće pravo iz Ustava RH, trebalo bi ga urediti višim propisom iz općih propisa o radu, to je pravo iz Zakona o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokola o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji iz čl. 5., prava na sindikalno organiziranje, te čl. 6. pravo na kolektivno pregovaranje (NN MU 15/02), pravo iz Ustava RH i drugih propisa i Međunarodnih konvencija ILO.

Pravo na sindikalni rad i djelovanje, posebno ono koje je definirano čl. 85. st. 3. treba definirati višim propisom, a ne KU, izvan domašaja i monopola nekakvih organiziranih grupa, njihovih narudžbi i „Josipe Rimac“.

Kako znamo da je R. Hrvatska potpisnik mnogih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO), koje egzistiraju i primjenjuju se više od 100 godina, tada pokušaj umanjenja prava samo određenim sindikatima predstavlja anticivilizacijski i antidemokratski zločin, diskriminaciju zbog članstva u sindikatu (čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije NN 85/08 i 112/12), s obzirom na članstvo u određenom sindikatu), kršenje Europske socijalne povelje Vijeća Europe, kršenje Ustava RH i drugih propisa, kršenje socijalnog dijaloga, koji se ničim ne mogu opravdati, čak ni opisanim odnosima, ni odnosima koji iznimno upućuju na korupciju. Ovdje u ovom dopisu nećemo spominjati neispravni rad Carinske uprave RH u mnogim detaljima, nego samo događaje vezane za ograničavanje rada i djelovanja sindikata.

Da se podsjetimo, ja radim u sindikatu više od 25 godina i svjedok sam događaja kroz navedeno razdoblje, Hrvatska nije mogla postati članom Vijeća Europe jer nije imala prije 1995. godine, slobodno sindikalno organiziranje u tijelima državne uprave i pravosuđa. Uvjet za pristup u Vijeće Europe bilo je pravo na sindikalno organiziranje.

Zakon o radu je propis višeg reda i on regulira područje primjene i prava konzumacije iz kolektivnog ugovora. Iz prava na sindikalno organiziranje, definirano raznim propisima, slijedi pravo na ravnopravno postupanje i tretman svih sindikata.

Zamislite, ravnatelj Carinske uprave RH, na opisani način i koristeći naručeno tumačenje Komisije koje je potpisala Josipa Rimac, pokušao je ograničiti rad i djelovanje samo nekih sindikata, koji mu smetaju, jer ukazuju na nepravilnosti njegovog rada, što nikad nije viđen slučaj, što ujedno predstavlja kazneno djelo i u pokušaju, kao i njegovih istaknuh suradnika i pomagača, koji su pisali dopise sindikatima, nezakonito upozoravali, vršili nezakonite pritiske i pokušavali ograničavati prava na rad i djelovanje, samo zato da bi se sakrile mnoge nepravilnosti u radu Carinske uprave RH i neopravdane smjene službenika, čak i onih koji su pokazivali iznimne rezultate u radu, kao slučaj u Puli, Carinskom uredu Pula-Pola. Zamislite on je uzrokovao situaciju, sa svojim suradnicima, gdje je smijenjen voditelj službe za nadzor, koji je ČETIRI GODINE ZA REDOM, ostvarivao zajedno sa službenicima Odjela najbolje rezultate u cijeloj carinskoj službi RH, prema službenom izvještaju ravnatelja Carinske uprave RH!!. Samo radi toga, zbog nepoštivanja profesionalnih prava i odnosa prema službenicima, poštivanje pravila integriteta i digniteta, treba biti smijenjen.

Sve opisano u ovom dopisu je neprihvatljivo ponašanje, koja narušava integritet carinske službe, protivno pravilima nacionalnih carinskih službi, Vijeća za carinsku suradnju, Svjetske carinske organizacije, gdje je R. Hrvatska redoviti član, carinske organizacije koja je definirala pravila rada, putem Arusha Deklaracije (NN Međunarodni ugovori 14/03). Čim je počeo s napadima na sindikate, istovremeno je doveo, unaprijedio i namjestio svoje kandidate potpuno neopravdano i neispravno, tada su službenici koji su bili najbolji, u ranijem razdoblju ocjenjeni s najboljim ocjenama, sukladno službenicom podacima ravnatelja Carinske uprave i rezultatima, odjednom i odmah su postali „preko noći“ najlošiji, nepodobni, mete progona i mobbinga, nad njima se vrši neviđeni pritisak, iživljavanja pojedinaca ili organiziranih skupina, što smo već prijavili i obavijestili Predsjednika Republike Hrvatske, g. Zorana Milanovića i Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, g. Andreja Plenkovića.

Sindikati su zbog ograničavanja prava na rad i djelovanje, spremni podnijeti prijavu Vijeću Europe, u slučaju ako se ne otklone prepreke za rad i djelovanje dva navedena sindikata, koji djeluju u Carinskoj upravi RH, posebno prava vezana za rad i djelovanje, definirana u čl. 85. st. 3 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17), koja se ne ugovaraju sporazumom, što se sve na temelju prava preuzetih iz međunarodnih konvencija, Međunarodne organizacije rada (ILO), jer nam već dvije godine Hrvoje Čović sa svojim suradnicima to onemogućava.

Pitali smo druge sindikate koji djeluju u drugim tijelima državne uprave i Policiji, nitko nema takvih problema, koji su opisani u ovom dopisu, oni redovito rade svoj sindikalni posao, bez ikakvih ograničenja, odlaze na sindikalne sastanke, kongrese, konferencije, na sindikalna obrazovanja i dr.. Nikad ovakav nedozvoljeni i nezakoniti pritisak nije nitko vršio na sindikate i službenike, „mafijaškim odnosima“ i naručenim tumačenjima, ali i drugim nepravilnim odnosima u službi. To znači da je cilj bio da se onemogući rad i djelovanje isključivo CSH i NSCH i da se zbog nedozvoljenih pritisaka, članovi sindikata iščlane iz sindikalne organizacije.

Tražimo od predstavnika poslodavca, Vlade RH, da nam omogućite zagarantirano pravo na nesmetani rad i djelovanje, kojeg je ograničio ravnatelj, g. Hrvoje Čović, on generira pritiskom onemogućavanja rada i djelovanja, gdje sindikalni povjerenici po njegovom tumačenju ne smiju izostati s pola radi sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja, seminara, kongresa, konferencija u zemlji i inozemstvu, time stvara uvjete za loše međuljudske odnose u carinskoj službi RH, dužno ne izvještava službenike, niti njihove zakonske predstavnike, sindikate, nikad viđena situacija u zadnjih 20 godina! Molimo da nas obavijestite o poduzetim mjerama, u roku od osam dana”, stoji u pismu predsjednika NSCH Željka Popovića.