Muzafer Šehović: Drugarice i drugovi, mi smo na potezu!

Izdvajamo

• Da li smo naučili skupo plaćenu lekciju?

Povezani članci

• Kraj mjeseca uz “Ćelavu pjevačicu”, a onda Marko Tomaš, Sanel Redžić, “Teatar u ratnom Sarajevu”, Pero Zubac… u NPM-u
• Emir Balić legenda koji je mučen u Prlićevim i Praljkovim kazamatima: Zločince treba kazniti
• Nezadovoljni studenti izašli na proteste u Sarajevu
• Banjalučki crveni kombi
• Međugorje – 30 godina šarlatanstva
• ŠAKOVIĆ ILI ESEJ O VRHUNSKOJ GLUMI

Neophodnost reformi SDP  BiH trebamo posmatrati i sa aspekta dešavanja na regionalnoj političkoj sceni gdje se je u proteklih par godina pojavio veliki broj novih političkih subjekata izrazito lijeve orijentacije/Srbija-Partija Radikalne Ljevice, Hrvatska –Radnička fronta, Slovenija – Ljevica…) koji zauzimaju i polako osvajaju slobodan prostor na lijevom političkom spektru i koji sada već, pogotovo Radnička fronta Hrvatske, ostvaruju zavidne izborne rezultate što nam govori da ljevica ima i budućnost i sadašnjost kao i zavidnu izbornu bazu. Prateći te regionalne trendove moguće je tako nešto očekivati i u BiH. Međutim, jasno je da samo ideološki reformisan i kadrovski osvježen SDP BiH može ugasiti takve ambicije i apetite sa jedne strane, a sa druge ispuniti očekivanja i nadanja prevarenih, opljačkanih i poniženih građana BiH. Do nas je.

Prilike i šanse se periodično i ciklično, bez posebnog pravila, nekada ničim izazvane, a nekada isprovocirane određenim pojavama ili događajima, ukažu i pozovu na akciju, na djelovanje i homogenizaciju  u cilju stvaranja pretpostavki za progres, reforme i inovaciju metoda i načina djelovanja.

Upravo takva šansa se ukazala SDP BiH netom završenim lokalnim izborima. Za ovaj tekst manje su bitni rezultati sa kojima možemo biti i zadovoljni i nezadovoljni, zavisno od pozicije, percepcije ukupne političke scene kao i ugla posmatranja. Sačuvali smo načelničke/gradonačelničke pozicije u Tuzli, Gračanici, Gradačcu, Maglaju, Ključu i B. Krupi, osvojili jednu gradonačelničku – Goražde i jednu načelničku poziciju – Jablanicu, s tim da je uspjeh u Jablanici, po meni, veći jer je pobjeda izvojevana samostalno.

Međutim, rezultatima za OV/GV/SO/GO ne možemo biti zadovoljni i pored dobrih rezultata u Tuzli – ipak smo i tu izgubili oko 5 000 glasova u odnosu na 2016. godinu – Maglaju, Gračanici pa i u Mostaru. Svakako treba istaći osvojene vijećničke mandate u Grudama, Čapljini i Tesliću što je ljepši dio ove priče i iskrene čestitke drugaricama i drugovima za ovaj veliki uspjeh. Pokazuje to i dokazuje istinsku veličinu SDP BiH u svom punom i istinskom BiH kapacitetu.

Ljepši dio ovih izbora je svakako i veliki broj mladih i žena na listama kao i njihova energija i entuzijazam koji su iskazali u kampanji čime su u praksi demonstrirali vrijedan potencijal i zalog budućnosti SDP BiH. Ruku na srce imali smo to i ranije, ali nije to do kraja i na pravi način kapitalizovano pa su mnogi mladi nezadovoljni napuštali Partiju ili su se jednostavno pasivizirali. To je greška koja se ovaj put ne bi trebala ponoviti.

Poseban osvrt zavređuje do sada neviđena energija, entuzijazam i odlučnost u banjalučkoj organizaciji SDP što na žalost nije rezultiralo i osvojenim mandatom, slično je bilo i u Laktašima, Tesliću….Dakle, izuzimajući Teslić, nismo uspjeli u RS i to treba jasno reći i to treba biti predmet posebne analize počevši od prostih organizacionih problema pa do pogrešnih kadrovskih rješenja. Ne mogu se pomiriti sa činjenicom da u Prijedoru, gdje smo nekada imali vrlo jaku organizaciju, nismo imali samostalnu listu ili rezultat u Zvorniku gdje smo sa nekada 2000 glasova došli do ponižavajućih desetak. O bruci i neoprostivom propustu u Srebrenici sve je rečeno ali da podcrtam NISMO TO SMJELI DOZVOLITI.

Kanton Sarajevo je posebna priča gdje smo nastupili u okviru četvorke koja je počinjala i završavala zajedničkim kandidatima za načelnike – SDP nije imao niti jednog svog kandidata – ovog u Trnovu što je netom prešao iz SDA ne smatram uopšte našim kandidatom – što je znatno uticalo na ukupan rezultat. Ali, nije to jedini i glavni razlog. Mnogo se nakupilo problema u organizacijama u KS, što rezultira stalnim padom broja glasova. Sa cca. 18000 osvojenih glasova u KS ne možemo biti zadovoljni. Nesumnjivo da najveću odgovornost snose rukovodstva na kantonalnom i na opštinskim nivoima ali ni vrh Partije ne treba amnestirati bar po „komandnoj odgovrnosti“, i tu su potrebna kadrovska osvježenja i potpuno drugačiji pristup i metod rada. Nažalost, ni obećana pozicija gradonačelnika ni ime uvaženog i cijenjenog druga Bogića Bogićevića neće i ne mogu opravdati i pokriti loš izborni rezultat u KS. Poražavajuća je, i činjenica koja mora biti znak za alarm, podatak da ispred SDP nema niti jednog Srbina ili Hrvata u opštinskim vijećima a nekada nas je to krasilo i bilo snažan alat u formiranju gradskog vijeća, sada smo na žalost samo u ulozi posmatrača.

Ideološka lutanja su posebna tema a ogledaju se u postizbornom koaliranju sa svim i svakim u OV širom BiH /A-SDA, PDA,  DF… -/ što je rezultat nejasnog i nedosljednog ideološkog partijskog stava. Također, Statut SDP BiH nalaže da se za svaku koaliciju mora tražiti i dobiti saglasnost GO što je ovdje izostalo tako da se nastavlja praksa lokalnih partijskih šerifa koaliranja sa svim i svakim što samo prividno donosi kratkoročnu dobit ali dugoročno neće i ne može donijeti ništa dobro, čak naprotiv. Podsjetit ću ovdje one koji su to zaboravili, kada smo 2011. formirali vlast sa HSP mnogi od nas su tada plakali, a negativne posljedice su došle već na izborima 2012. i tako u kontinuitetu. Ipak, su naši glasači osvješćeni i vrlo dobro mogu i znaju prepoznati izdaju i prevaru. Da li smo naučili skupo plaćenu lekciju?

No, da se vratim početku teksta i prilikama i šansama a za nas su to gore već spomenuti veliki broj mladih i žena i njihova nevjerovatna energija i entuzijazam koje treba pravilno usmjeriti, sačuvati ih i dodatno edukovati posebno sa ideološko – programskog stanovišta. Međutim, to neće biti dovoljno, potrebna je sveobuhvatna ideološko-programska, organizaciona, statutarna i kadrovska reforma Partije. Potvrdu i opravdanost ove teze dala bi iskrena, otvorena i dobronamjerna analiza – što nam do sada nije bilo svojstveno – kompletnog izbornog procesa – od kreiranja izbornih lista, načina vođenja kampanje – previše agresivnog ličnog lobiranja – pa do organizacionih problema na terenu i sve uočljivijim podjelama na dvije ili više struja(frakcija???) u opštinskim/gradskim organizacijama pa do potpunih kadrovskih promašaja – Srebrenica je samo vrh ledenog brijega.

Neophodnost reformi SDP  BiH trebamo posmatrati i sa aspekta dešavanja na regionalnoj političkoj sceni gdje se je u proteklih par godina pojavio veliki broj novih političkih subjekata izrazito lijeve orijentacije/Srbija-Partija Radikalne Ljevice, Hrvatska – Radnička fronta, Slovenija – Ljevica…) koji zauzimaju i polako osvajaju slobodan prostor na lijevom političkom spektru i koji sada već, pogotovo Radnička fronta Hrvatske, ostvaruju zavidne izborne rezultate što nam govori da ljevica ima i budućnost i sadašnjost kao i zavidnu  izbornu bazu. Prateći te regionalne trendove moguće je tako nešto očekivati i u BiH. Međutim, jasno je da samo ideološki reformisan i kadrovski osvježen SDP BiH može ugasiti takve ambicije i apetite sa jedne strane, a sa druge ispuniti očekivanja i nadanja prevarenih, opljačkanih i poniženih građana BiH. Do nas je.

Za takav, možemo reći istorijski potez, potrebna nam je smjelost, hrabrost i odlučnost da otvorimo proces reformi, jer ne treba imati iluzije – koalicioni partneri, koliko god bili dobronamjerni prema nama, ipak rade intenzivno na jačanju i rastu svojih stranaka, vrijeme je da se i mi snažnije posvetimo našim unutrašnjim problemima i reformišemo našu Partiju, druge nemamo. Tek tada, zajedno, hrabro  i odlučno možemo sa optimizmom ići u susret izborima 2022.

Drugarice i drugovi, vratimo se izvoru, tu je voda najbistrija i najslađa. Radnička prava, sloboda, jednakost, socijalna pravda, solidarnost i antifašizam naši su temelji i principi, po njima treba da nas prepoznaju!