KRAJ JEDNE ERE: Uspon i pad dinastije Izetbegović

Povezani članci

• Demanti na tekst “Niz afera SDA-ovog direktora BH Pošte: Je li Mirsad Mujić amnestiran od strane Tužilaštva KS?”
• Nebriga vlasti prema mladim talentima: Pogledajte kratki film “Mladi umjetnici za mlade sportiste”
• Otvaranje izložbe „Novosti 20/20“
• Škole bez interneta i kodiranje na papiru u Bosni i Hercegovini
• Brojne reakcije zbog hapšenja: Šta je snimila Nidžara Ahmetašević, a nije smjela?!
• Bernard Henri Lévy poručio Dodiku: Negiranjem genocida šaljete sebe na marginu historije

Nije samo sramno falsifikovanje diplome Sebije Izetbegović uticalo na debakl stranke, već i njena bahatost, nezajažljivost, okrutnost i nekompetentnost u obavljanju stranačkih i direktorskih funkcija. Njena uloga i zloupotreba suprugove stranačke i političke moći po modelu i posljedicama uporediva je jedino sa ulogom koju je na Slobodana Miloševića imala njegova supruga Mirjana Marković”, ocjenjuje Pećanin

Piše: Gordana Katana – Valter

Poraz Bakira Izetbegovića u utrci za člana Predsjedništva BiH na prošlogodišnjim opštim izborima, poništavanje akademskog zvanja, a potom i otkaz na Medicinskom fakultetu u Sarajevu njegovoj supruzi Sebiji, privođenje na saslušanje jednog od ključnih ljudi SDA Mehmeda Osmanagića Osmice zbog afere „lažne diplome“, prvostepena osuđujuća presuda bivšem premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću u aferi respiratori te odlazak SDA u opoziciju na državnom i federalnom nivou, neminovno su otvorili pitanje da li se približava kraju osmogodišnje liderstvo Bakira (i Sebije Izetbegović) te gotovo trodecenijska vladavina porodice Izetbegović.

Nepotizam, koji je omogućio ovako dugovječnu ključnu dominaciju u SDA, omogućio je i ustoličio prvi predsjednik RBiH i osnivač stranke Alija Izetbegović, kada je tokom rata u BiH u svoj kabinetsklonio Bakira i „zaposlio“ najmlađu kćerku Sabinu.

BAKIRA NI OTAC NIJE OČEKIVAO U POLITICI

U bh. javnosti i 20 godina od njegove smrti brojni novinari, analitičari, ali i neki od njegovih bliskih prijatelja, smatraju da sina Bakira lider SDA nije vidio niti na čelu stranke, a slijedom toga ni kao značajnu figuru na političkoj sceni BiH. U intervjuu tadašnjem uredniku magazina Start Ozrenu Kebi, u aprilu 2003. godine Alija Izetbegović naveo je da sina ne vidi u politici.

“Kada bi vam sin Bakir kazao da se želi kandidirati za člana Predsjedništva BiH, ili u nekoj ljepšoj budućnosti za predsjednika BiH, što biste mu savjetovali?“, glasilo je pitanje na koje Alija odgovara: “Da to ne čini! Ali, koliko znam, ni Bakirove ambicije ne idu u tom pravcu.”

Publicista Nedžad Latić u svojoj knjizi Sarajevski Armagedon također je, kaže, bio uvjeren da Bakir Izetbegović neće krenuti očevim stopama.

„Nakon Alijine smrti, Bakir mi je osobno rekao da ne želi u politiku, da ga je to previše koštalo. Bio je u teškoj depresiji zbog optužbi za korupciju, pronevjeru dvije milijarde maraka humanitarne pomoći, o čemu je pisao i New York Times. Rekao mi je da mu se ne sviđa Alijin nasljednik u stranci Sulejman Tihić, da je previše bolesti bilo u njegovoj obitelji: dugo su mu bolovali otac i majka, pa onda i žena… zaklinjao se da im se želi posvetiti. Nije prošlo 15 dana kada ugledam Bakira na televiziji kod Senada Hadžifejzovića, gdje govori da je odlučio prihvatiti poziciju potpredsjednika stranke“, navodi Latić.

Ali prevarili su se i Alija Izetbegović i brojni poznavatelji političkih prilika u BiH i u SAD, a Bakirova funkcija zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo od 2000. do 2002. godine, pokazat će se, nije bio „izlet“ u politiku, nego uvod u penjanje na političkoj ljestvici sve do 2010. godine, kada je izabran za člana Predsjedništva BiH i tu funkciju vršio u dva mandata.

S ove distance, osim klijentelizma i brojnih koruptivnih afera koje se godinama vežu za ljude iz vrha SDA, Bakir Izetbegović je uz podršku uskog kruga odanih ljudi: Asima Sarajlića, Amira Zukića, bivšeg potpredsjednika Mirsada Kukića, Halida Genjca, Safeta Softića i drugih, osmislio strategiju unutrašnjeg slabljenja stranke i osporavanja strateških odluka dugogodišnjeg, reformski usmjerenog predsjednika Sulejmana Tihića, kako bi na kraju zauzeo njegovo mjesto.

Kao rezultat takve politike od 2015. stranku su napuštali, ili su iz nje isključeni, jedan za drugim, sve utjecajni kadrovi, potpredsjednici i članovi Predsjedništva: Fuad Kasumović, Elmedin Konaković, Senad Šepić, Salko Sokolović, Sadik Ahmetović, Mirsad Kukić, Amra Babić, nešto ranije Ibrahim Hadžibajrić, Aljoša Čampara, Denis Zvizdić, Semir Efendić, a prije nekoliko dana i Alma Čolo.

Istovremeno jačao je utjecaj na kreiranje politike SDA Bakirove supruge Sebije za koju je opšteprihvaćeno mišljenje da je „siva eminencija stranke“ te da je suprug tek puki eksponent i izvršilac njenih političkih ambicija.

KLIJENTELIZAM, NEPOTIZAM, KORUPCIJA…

Unatoč svemu, SDA svih ovih godina bila je i ostala „najveća stranka u Bošnjaka“, a tome u dobrom dijelu može zahvaliti nesebičnoj i neupitnojpodršci Islamske zajednice. Kako su vjerske zajednice u BiH duboko involvirane u politiku i kako zajedno s političkim elitama na vlasti narode izjednačuju sa vjerskim skupinama i glasačkom mašinerijom, ne treba čuditi da su od poglavara IZ pa do imama i u najmanjem džematu vjerske molitve bile i agitarorski skupovi u kojima se pozivalo na glasanje za SDA i članove/kandidate te stranke na ključnim pozicijama od opština od državnog Predsjedništva, a za šta postoje brojni dokazi i svjedočenja.

Dugogodišnju dominaciju Izetbegovići mogu zahvaliti i otvorenoj podršci Turske, prije svega predsjedniku te države Redžepu Taipu Erdoganu i njegovim izjavama da mu je „Alija Izetbegović BiH ostavio u amanet“. A što je u ovdašnjem iščitavanju Bošnjaka vrlo često dovođeno u izravnu vezu s tim da u BiH taj amanet očuvanja treba da bude u rukama upravo porodice Izetbegović.

U državi kakva je BiH, u kojoj su klijentelizam, nepotizam i korupcija način na koji su i Izetbegovići uzurpirali i stranku i građane i državu i podredili ih svojim interesima – to nije ništa novo ni neobično.

Makar je nezahvalno stati iza određenog mišljenja šta je uzrokovalo početak kraja vladavine ove porodice, možda je pandemijska 2020. godina bila prvi znak da je „dara prevršila mjeru“.

Podsjećamo, u jeku borbe s korona virusom, dok smo na dnevnoj osnovi brojali mrtve, gdje su liječnici nerijetko bili pred mučnim izazovom ko će od oboljelih biti priključen na aparate za disanje, uz znanje premijera Federacije BiH Fadila Novalića, firma specijalizovana za distribuciju smrznutog voća dobila je povlasticu za nabavku respiratora. I to bez osigurane medicinske dozvole. Nastranu milioni maraka utrošeni za njihovu kupovinu, da se nije ispostavilo da nekvalitetni kineski respiratori ne mogu biti potpora u liječenju oboljelih od COVID -19. Koliko je ljudi zbog lakomosti i gramzivosti eventualno izgubilo bitku za život -nažalost, nikada nećemo saznati.

Javnosti će ostati metalni okus u ustima zbog pokušaja vrha SDA da se afera takvih razmjera zataška, ali i činjenice da Bakiru Izetbegoviću nije bilo ni na kraj pameti da pozove Novalića da, makar iz moralnih razloga, podnese ostavku. Umjesto toga na sud su pozivani novinari „zbog klevete“ koji su pisali i izvještavali o aferi respiratori.

SEBIJINA ULOGA

I ko zna da li bi na čelu federalne Vlade i danas bio Novalić, bez obzira što je u prvostepenom postupku pred Sudom BiH osuđen na četiri godine zatvora, da visoki predstavnik nije, koristeći bonske ovlasti, presjekao gordijev čvor i tako onemogućio da SDA preko svog potpredsjednika FBiH blokira proces izbora nove izvršne vlasti, a Novaliću pokloni još jedan tehnički mandat.

Upravo nakana blokiranja izvršne vlasti u FBiH jedan je od najboljih pokazatelja koliko su Izetbegovići opsjednuti vlašću i kako se teško mire s gubitkom moći koju im je ta ista vlast tolike godine omogućavala.

Advokat i bivši istaknuti novinar Senad Pećanin, kao jedan od najboljih poznavatelja političke scene u BiH, na pitanje da li su posljednja dešavanja u Federaciji BiH početak kraja Izetbegovića, odgovara:

„Da ima i trunke obraza, Bakir Izetbegović bi se zabio u mišju rupu u svojoj vili na Poljinama i ne bi se pojavljivao ni u svojoj avliji, a kamoli u javnosti. Na isti način na koji je vladao strankom koju je pretvorio u porodično vlasništvo, vladao je i političkom scenom u ime Bošnjaka tri decenije. Rezultati njegove vladavine su katastrofalni i po SDA i po Bošnjake i po Bosnu i Hercegovinu. Njegov politički kraj je i kraj relevantnosti stranke kojom je upravljala njegova supruga ukoliko on ostane, kao što najavljuje, na njenom čelu i nakon predstojećeg, izbornog stranačkog kongresa. Jedini koji imaju razloga za radovanje njegovom mogućem opstanku na čelu stranke su partije vladajuće trojke: jedina šansa da ostanu na vlasti i na lokalnim izborima sljedeće godine i na narednim općim izborima jeste upravo Bakir Izetbegović na čelu SDA“, podvlači Pećanin u izjavi za naš portal.

Ništa manju ulogu u kreiranju odioznosti javnosti prema Izetbegovićima nije imala ni Bakirova supruga Sebija. „Prva dama u Bošnjaka“ godinama je osionim ponašanjem izazivala srdžbu i nezadovoljstvo kako u stručnim, medicinskim krugovima, tako i kod građana.

I ko zna koliko dugo bi to trajalo da se nije desila afera diploma. Nakon godina špekulacija, naime, objavljeno je niz dokumenata i dokaza o tome da je njeno akademsko zvanje – falsifikovano. Mnogi su skloni vjerovati da je Sebija Izetbegović bila uvjerena u vlastitu nedodirljivost te da je imala ambiciju, nakon preuzimanja UKC Sarajevo, da u potpunosti ovlada i Medicinskim fakultetom u Sarajevu.

“Nije samo sramno falsifikovanje njene diplome uticalo na debakl stranke, već i njena bahatost, nezajažljivost, okrutnost i nekompetentnost u obavljanju stranačkih i direktorskih funkcija. Njena uloga i zloupotreba suprugove stranačke i političke moći po modelu i posljedicama uporediva je jedino sa ulogom koju je na Slobodana Miloševića imala njegova supruga Mirjana Marković”, ocjenjuje Pećanin.

MEHMEDOVIĆ NA CRTU IZETBEGOVIĆU

Dio SDA okupljen oko Izetbegovića još uvijek nije spreman suočiti se s realnošću i prihvatiti krivicu koju snose. Zbog afera koji su ostavili, mrlja koje je teško oprati, ali i činjenice da s njima vlast na državnom nivou nisu željeli formirati SNSD i HDZ, ali i da su ih ostale probosanske stranke ocijenile neprihvatljivim političkim partnerom.

Istovremeno, zbog bivšeg direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice, po mnogima privatnog obavještajca porodice Izetbegović, koji je najprije stavljen na crnu listu SAD-a, a potom i smijenjen s pozicije direktora OSA-e (ali i nekih drugih odluka i podrške visokog predstavnika Schmidta), SDA i Izetbegović okrenuli su leđa i Americi koju su godinama, uz Tursku, smatrali jednim od najjačih saveznika.

U takvoj atmosferi se i očekuje osmi izborni kongres stranke. Bakir Izetbegović najavljuje, u kontekstu unutarstranačkih izbora, da „pobjednički tim ne treba mijenjati“, no nisu u stranci svi tog mišljenja.

Nakon sjednice Predsjedništva delegat SDA u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, ali u ovom slučlaju još bitnije, predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH Safet Softić, naveo je da su za sada za izbor novog lidera u opticaju Izetbegović i Šemsudin Mehmedović koji, dodao je, „iz dana u dan pojačava svoju kampanju”.

Naveo je da je svaki kongres prilika za reformu stranke, pa očekuje i da će i u kadrovskom i u političkom smislu doći do poboljšanja.

„Moramo izvući pouke iz onoga što se događalo”, kazao je Softić.

A upravo je Mehmedović taj koji ima neskrivene ambicije da preuzme stranku i ima dovoljno hrabrosti, a čini se i podrške sa terena, da stane Izetbegoviću na crtu.

U konačnici, hoće li izborni kongres biti i kraj vladavine porodice Izetbegović, smatra Pećanin, „valja tražiti u odgovoru na pitanje da li u SDA postoji kritična masa uticajnih kadrova koji su svjesni da ostanak Bakira Izetbegovića na njenom čelu neminovno vodi prvo u potpunu marginalizaciju, a onda i u njeno gašenje“.

„Ne treba potcijeniti sposobnost porodice Izetbegović da unutarstranačkim spletkama utiče na izbor većine delegata kongresa koji bi mu osigurali i naredni mandat na čelu stranke. Nesumnjivo je da će im u okolnostima potpunog debakla i porodične sramote biti puno teže da to učine, kao što su to uspijevali u prošlosti. A ako im to i pođe za rukom, biće to dokaz neke ‘božje pravde’: da stranka definitivno budu sahranjena u okviru porodice koja ju je i napravila“, zaključio je Pećanin.