Hrvatska Wikipedija konačno prestaje biti ustaško ruglo

Povezani članci

• Upoznajte ansambl od sedam žena koji će dramu SEDAM čitati na pozorišnim scenama u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci
• Vrhunac licemjerja u Saboru
• DESANT NA CRVENU RIJEKU
• Isus u BiH
• Lucić: Europo, izem ti Evropu!
• Snježana Kordić: Neprijatelj

Ante Pavelić i Adolf Hitler (9.6.1941. u Berchtesgadenu), foto: DW

Izvor: Index.hr

Nakon mnogo godina dominacije i uzurpacije čini se da je krajnje desno-klerikalnim urednicima hrvatske Wikipedije konačno odzvonilo – barem većini i barem za sada.

Ključni desničarski administratori poznati po svojim uredničkim imenima Kubura, SpeedyGonsales, Roberta F. i Zeljko napokon više nemaju vlast nad sadržajem tog važnog edukativnog projekta ni moć odlučivanja o imenovanju ili razrješivanju administratora.

Hrvatska Wikipedija je 16. veljače 2021. napunila 18. rođendan pa je bilo krajnje vrijeme da preraste teške dječje bolesti i postane jezična inačica svjetske, u skladu s osnovnim idejama ovog globalnog projekta.

Brzo klizanje radikalno udesno

Kako se već pisalo u medijima, između ostalog i na Indexu, hrvatska se Wikipedija još u ranim danima postojanja relativno brzo profilirala u desničarsku enciklopediju u kojoj je gotovo svaka važnija informacija koja se ticala recentnije hrvatske povijesti bila iskrivljena u relativizaciju ili apologiju NDH, ustaša, nacista, Holokausta, Hitlera i Crkve, zbog čega je postala sramotni slučaj inače vrijednog globalnog projekta internetske enciklopedije.

Bila je to kulturna i civilizacijska tragedija jer je Wikipedia za mlade danas jedan od najvažnijih izvora informacija pa je od iznimnog značaja da su one pouzdane i znanstveno objektivne. Za englesku verziju to uglavnom vrijedi. Naime, testiranje neovisnih stručnjaka koje je 2005. objavljeno u uglednom časopisu Nature pokazalo je da je engleska Wikipedia gotovo jednako točna kao čuvena enciklopedija Britannica.

Posebno je neugodno za hrvatsku mladež bilo to što je veliki dio sadržaja na hrvatskoj Wikipediji bio vrlo kvalitetan i stručan pa je trebalo naučiti razlikovati što je smeće, a što vrijedna i pouzdana informacija.

Primjeri povijesnih falsifikata

Problem se u fokusu hrvatske javnosti našao u rujnu 2013., kada je na Facebooku pokrenuta stranica Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije.

Na njoj su se navodili razni primjeri povijesnih falsifikata koji su se mogli naći na hrvatskoj inačici. Navest ćemo samo neke od najnotornijih.

Primjerice, u njoj je pisalo da ustaški pokret nije bio “svjesno desno-radikalan, rasistički i totalitaran”, nego mu je takav imidž priskrbila strana koja pati od “kroatofobije”.

“U hrvatskome društvu se, tu i tamo, kao znak prkosa zbog sluganskoga mentaliteta koji nerijetko pokazuje službena hrvatska politika, te protuhrvatskih makinacija zemalja koje utjelovljuju trenutno vladajuće kvaziliberalne manipulativne, masonske mondijalističke države, pojavljuje ostentativno isticanje elemenata ustaške ikonografije”, pisalo je u hrvatskoj inačici pod pojmom “ustaše”.

Riječ “zločin” i njezine izvedenice u tekstu o Hitleru bile su upotrijebljene samo dva puta, u tekstu o ustašama samo jednom, o Paveliću niti jednom, a o Titu čak pet puta.

Hitlerova zlodjela nastojala su se relativizirati tvrdnjom da je on “zadobio karizmatičnu auru najveća zločinca u povijesti” što je “ocjena koja je u najmanju ruku problematična”.

Tito se s druge strane opisivao kao poremećeni monstrum jer “nikad u životu nije pokazao ni znaka kajanja za zločine koje je naredio – što je jedan od najjačih pokazatelja duboke amoralnosti i patološke crte u karakteru”.

Kao dokaz da Pavelić i drugi čelnici ustaškog pokreta nisu mogli biti toliko strašni mrzitelji židova kako ih “kroatofobni” povjesničari opisuju, navodila se činjenica da je Pavelićeva supruga bila pokrštena židovka, baš kao i supruge niza drugih ustaških dužnosnika.

Za razliku od Tita, zapovjednik Jasenovca Maks Luburić bio je opisan kao mladi časnik koji “nema ništa od patološkog ubojice kako neki vole isticati”, a Jure Francetić kao “hrvatski političar i vojnik, veliki rodoljub, osobno neobično hrabar i pošten”.

O ustaškim zločinima postojala su samo četiri članka, o četničkima 20, a o partizanskima čak 37.

Jasenovac je bio opisan kao svojevrsno utočište u kojem su se “tisuće Hrvata sklanjale ispred četničkih progona”, a u kojem se naveliko sviralo, pjevalo i igralo nogomet. Za usporedbu, oba teksta o Jasenovcu, i engleski i hrvatski, imali su oko 10.000 riječi. No dok je engleski uspijevao pokriti sve najrelevantnije teme kao što su, primjerice, politička pozadina, uvjeti života, okrutnost ustaša, polemike oko broja žrtava, veći broj dramatičnih svjedočenja očevidaca i slično, hrvatska se uglavnom nije bavila ničim drugim do relativiziranjem broja žrtava, apologetikom Crkve i svaljivanjem krivnje za mrlju na hrvatskoj povijesti na antihrvatsku propagandu socijalističke Jugoslavije.

Dio ovih falsifikata do danas je već ispravljen, no jasno je da će na čišćenju neobjektivnih falsifikata trebati još raditi.

Logoraši u Jasenovcu

Kako su desni radikali uzurpirali hrvatsku Wikipediju?

Povijest degradacije Wikipedije te ratova oko njezinog uređivanja i odabira administratora i suradnika za Index je ispričao jedan od dugogodišnjih, iskusnih suradnika na projektu, koji nije htio biti imenovan.

Sukobi u uredničkoj strukturi hrvatske Wikipedije počeli su 2009., no tada još uvijek ne na ideološkom planu, nego u vezi s vođenjem projekta. Do tada je Wikipedija bila relativno mali projekt, a važne odluke uglavnom su se donosile na temelju usmenog dogovora najužeg kruga oko administratora Darka Čokora, koji je voditelj računalne službe Hrvatskih studija, a koji se kao administrator predstavljao kodnim imenom SpeedyGonsales. Postignuti dogovor potom bi se formalizirao kroz glasanja u kojima bi se na samom početku većina stvorila “lavinom glasova”, čime bi se stvarao dojam konsenzusa i svaka rasprava bi prestajala.

Ozbiljno ideološko skretanje u radikalno desnu stranu kreće 2010.

Prva pobuna i jačanje pozicije desničara

No s rastom broja suradnika maloj grupici admina postajalo je sve teže stvari držati pod kontrolom; javljalo se sve više suradnika koji su razmišljali neovisno i izlazili s raznim prijedlozima bez prethodnog dogovora s užim krugom pa je počelo dolaziti do prvih trvenja. Nakon više mjeseci sukoba, zajednica je izglasala Arbitražni odbor koji je nekoliko mjeseci kasnije donio odluke o jednogodišnjoj blokadi administratora uključenih u sukobe te ukidanju njihovih ovlasti.

Međutim, s vremenom počinje lobiranje protiv Arbitražnog odbora na Wikipediji i izvan nje i on se polako raspada; članovi ga jedan za drugim pod pritiskom napuštaju, a dvojica krajnje desnih suradnika, Kubura i Zeljko, tada jedni od najaktivnijih na projektu, zbijaju redove s blokiranim adminima – Robertom F. i SpeedyGonsalesom. U tijesnom glasanju (20:18) uspijevaju nagovoriti zajednicu da se odluke Arbitražnog odbora ponište te da se blokiranim adminima vrati status.

Zauzvrat Kubura i Zeljko, dvojica ostrašćenih desničarskih suradnika, dobivaju status admina. Ubrzo se pokazalo da su ova dvojica tehnički i komunikacijski potkapacitirani, da ne shvaćaju ideju neutralnosti Wikipedije i da su spremni bez ustezanja potjerati s projekta bilo koga tko se ne slaže s njihovom idejom pretvaranja Wikipedije na hrvatskom jeziku u glasilo hrvatske desnice. Roberta F., koja je prema Novostima Gordana Sarkotić, urednica portala narod.hr, i SpeedyGonsales, znajući da im zajednica nije u potpunosti sklona, beskompromisno čuvaju leđa ovoj dvojici.

Na projektu se razvija turobna atmosfera, puna nepovjerenja prema novim suradnicima, posebno kvalitetnijima, koje se aktivno obeshrabruje od ideje da postanu admini.

Grafikon administratora (dolje) jasno pokazuje kako 2011. dolazi praktički do prestanka izbora za nove admine, osim nekoliko iznimaka desnog svjetonazora.

Pobuna 2013. i osnivanje stranice Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije

Godine 2013. kreće druga pobuna. Hrvatska Wikipedija dolazi u fokus hrvatskih medija, o njoj se piše i preko granica Lijepe Naše, osniva se stranica na Facebooku i konačno se pokreće postupak ukidanja ovlasti nekim adminima – Kuburi, Zeljku i SpeedyGonsalesu, kako na hrvatskoj Wikipediji tako i na Meta-Wikipediji, koja je projekt bez članaka, namijenjen koordinaciji među projektima. No Wikimedia Foundation ne želi intervenirati i ova pobuna propada.

Kao i nakon svake revolucije, ako stvari ne krenu nabolje, obavezno krenu nagore. SpeedyGonsales, Roberta F., Kubura i Zeljko, uvrijeđeni i u strahu da bi jednog dana mogli izgubiti ovlasti, počinju se ponašati još gore.

Kako se SpeedyGonsales ponašao kao admin od 2013. naovamo najbolje govori podatak da među suradnicima koji su u veljači 2021. glasali da zadrži status admina nema niti jednog suradnika koji je na Wikipediju došao nakon 2013. On je uspio antagonizirati doslovno sve suradnike, bez obzira na svjetonazor, koji su na Wikipediju došli u posljednjih sedam i pol godina.

Velik broj vrlo iskusnih suradnika napušta projekt, neki se prebacuju na srpsko-hrvatsku jezičnu inačicu, a neki, temeljito traumatizirani, napuštaju projekt u potpunosti.

Pobuna 2018. i nevoljkost osnivača Zaklade da reagiraju

Godine 2018. opet se pokreće postupak opoziva radikalno desničarskih admina na Meti. Postupak se oduljio preko godinu dana i postalo je jasno da Wikimedia Foundation koči donošenje zaključka u raspravi, odnosno da se ne želi miješati. Naime, jedna od glavnih postavki Wikipedije je međusobna neovisnost jezičnih inačica. Odluči li WMF reagirati u slučaju hrvatske Wikipedije, postavit će presedan i otvoriti Pandorinu kutiju, a WMF se ne želi dovesti u situaciju da sutra mora odlučivati npr. zadovoljava li hebrejska ili arapska Wikipedija načela neutralnosti po pitanju članaka o bliskoistočnom sukobu niti ulaziti u detalje spornih članaka na armenskoj i azerbajdžanskoj Wikipediji.

Kako postaje jasno da od intervencije odozgo, čak ni od osnivača Jimba Walesa (slika dolje), nema ništa, raste frustracija među nezadovoljnim suradnicima hrvatske Wikipedije.

Jedan od starijih admina, koji je u prošlim sukobima bio na strani “oporbe”, počinje javno pisati o sekundarnim suradničkim računima administratora Kubure i zahtijevati da se taj problem riješi. Naime, Kubura je, u strahu da će se zajednica pobuniti protiv njegove tiranije, u periodu od 2010. do 2020. stvorio najmanje 75 sekundarnih računa, koje je koristio u nekim vrlo bitnim glasanjima. Većini iskusnih suradnika bilo je očito da su mnogi računi na projektu očito Kuburini sekundarni računi, a moglo ih se prepoznati po osobitom stilu, između ostalog po upornom forsiranju jezičnih arhaizama i opsesivnom pisanju životopisa relativno nebitnih Hrvata u susjednim državama (BiH, Boka kotorska, Vojvodina, Gradišće…) čime je pokušavao dokazati da su ta područja “povijesno hrvatska”.

U strahu da će izgubiti Kuburine čarapke (eng. sockpuppet – lutka od čarape), Roberta F. i SpeedyGonsales vrlo agresivno reagiraju na pokušaje raščišćavanja i prijete adminu koji postavlja pitanja. Koliko je bilo bitno sačuvati ovih 75 računa, a i samog Kuburu, koji ne bi mogao “preživjeti” kada bi mu se dokazao takav nivo manipulacije, između ostalog govori podatak da je na glasanjima rijetko izlazilo više od 50 suradnika od ukupnog broja onih koji zadovoljavaju tehničke uvjete za glasanje, a koji varira između 100 i 200, ovisno o godini.

Kuburi dokazano da ima više desetaka lažnih računa

Konačno je u kolovozu 2020. pokrenut postupak provjere Kuburinih računa jer je postalo jasno da ga se može ukloniti samo tako da se dokaže da je ozbiljno kršio pravila Wikipedije te da je njegova glasačka mašinerija bila čista manipulacija.

Provjera je nailazila na opstrukciju Kuburinih bliskih admina i suradnika, no konačno su je preuzeli svjetski stjuardi Meta-Wikija. Rezultati, objavljeni 7. studenog, pokazali su da je Kubura imao više desetaka lažnih računa.

28. studenog 2020. Kubura je globalno blokiran, a istovremeno je zajednica izabrala nekoliko novih admina, koji su se tih dana jasno stavili na stranu protiv Kubure i njegove ekipe

Nakon blokade Kubure primjećuje se pad morala kod ostataka radikalne ekipe pa Zeljko, Roberta F. i SpeedyGozales na neko vrijeme jednostavno nestaju s projekta, očito demoralizirani i svjesni da bez Kuburinih lažnih računa više nemaju nikakve šanse imati većinu u zajednici.

Već se osjeća dah nove ere hrvatske Wikipedije

Velik broj starih suradnika se vraća, dolaze mnogi novi, a razgovori na projektu postaju mnogo otvoreniji, bez straha od blokiranja zbog “verbalnog delikta”, koji su bili uveli stari admini. Ubrzo postaje jasno da je već samo uklanjanje Kubure i njegovih 75 lažnih računa, koliko ih je do sada pronađeno, praktički riješilo problem hrvatske Wikipedije.

S obzirom na to da je postalo očito da su ideološki neutralni suradnici napokon postali većina na projektu i  da su SpeedyGonsales i ekipa postali tigrovi od papira, pokreće se glasanje o skidanju ovlasti preostalim spornim adminima – Roberti F., Zeljku i SpeedyGonsalesu – koje glatko prolazi i to s dvije trećine glasova za.

Nakon gubitka ovlasti SpeedyGonsales i Roberta F. se, barem za sada, sasvim povlače s projekta, a Zeljko se vraća svojim omiljenim temama o živom svijetu – biljnim vrstama.

Naš sugovornik kaže nam da je trenutno stanje takvo da zajednica funkcionira s mnogo manje stresa, problemi se rješavaju razgovorom, dopunjavaju se pravila da se izbjegnu budući sukobi i da se olakša dovođenje članaka u neutralan oblik.

Nadajmo se da je problem ustašofilske Wikipedije konačno riješen. No već sada je jasno da će njezinu znanstvenu i činjeničnu objektivnost te neutralnost trebati revidirati i nastaviti budno čuvati.