Fus nota

Povezani članci

• Dvije osobe uhapšene zbog napada na portal Radiosarajevo.ba
• Rosensaft: Zašto je grupa Jevreja došla da oplakuje žrtve genocida u Srebrenici
• Čulić: Haška obratnica
• Ibrahim Hadžić laureat ovogodišnjih Sarajevskih dana poezije
• Šajkača pod uglom
• Naša stranka: Samo glasači SDA još ne znaju na koje zahtjeve HDZ-a je ova stranka pristala!

Foto: Arhiva/Protesti u Sarajevu 2013. godine/DW – S. Huseinović

Pristajanje na takvo okruženje neviđeni je kolektivni sadomazohizam, vjerovatno nezabilježen u istoriji. Mediji i novinari, uz dužno poštovanje i čast rijetkim izuzecima, igraju svoju prljavu igru u kojoj, za šaku novca i gram sitnih privilegija, svaka informacija koja odgovara vladajućim kastama postaje prvorazredna informacija i istina, gdje se laž i istina prepliću i sukobljavaju najčešće na štetu istine, stvaraju se lažni idoli sumnjivog morala. Pa, kako je i da li je uopšte moguće od tako sluđenih masa očekivati pobunu i/ili protest u znak otpora!?

Politička borba svim dozvoljenim demokratskim sredstvima, uključujući i proteste i mitinge, protiv nepravednog i nepoštenog sistema je dužnost, pravo i obaveza naprednih, progresivnih ljevičarskih partija/stranaka. Da bi ta borba dala željeni i očekivani rezultat — pravedno društvo koje krase socijalna pravda, solidarnost, jednakost, antifašizam i sloboda — moraju se stvoriti određeni preduslovi. Prvo, postojeći društveni sistem mora biti nepravedan, korumpiran, kriminaliziran, nesiguran i otuđen od građana. Drugo, mora postojati snažna, dobro organizovana, principijelna, hrabro i vizionarski vođena partija/stranka, poželjno sa većim brojem članica/članova. Dalje, ciljevi i metode te borbe moraju biti precizni i ogromnoj većini građana jasni i prijemčivi, uz neophodne garancije da će se stanje u društvu radikalno promijeniti – na bolje, naravno. Kao snažan garant poštenih i korektnih namjera delegiraju se kadrovi — najbolji, bolji od najboljih, kadrovi kojima građani vjeruju. Kadrovi koji će kroz direktnu komunikaciju sa građanima na pravi način, uvjerljivo i iskreno, prezentovati ciljeve i metode borbe za pravednije društvo. Dobro bi došla, ali nije i nužna, međunarodna podrška toj i takvoj borbi. Uloga medija u informisanju i pripremi građana je od prvorazrednog značaja. Tako bi mogli definisati velike društvene promjene kroz istoriju, prilagođene savremenom trenutku – dakle, bez oružja i municije, svakako uz proteste i mitinge srednjeg i visokog intenziteta, ovisno o sredini i snazi otpora vladajućih snaga. Na kraju, ono najvažnije — svjesnost građana o postojanju gore navedenog društva i spremnost građana da prihvate i aktivno učestvuju u toj borbi.

Ako se složimo sa  gore navedenim, možemo to preslikati na naše bh. društvo i analizirati postojanje navedenih preduslova i vjerovatno na kraju biti duboko razočarani, kao što sam i ja sam.

Od svih gore navedenih preduslova, u potpunosti ispunjavamo samo prvi preduslov — živimo u duboko nepravednom i nepoštenom sistemu kojeg karakterišu kriminal, korupcija i nepotizam dobro organizovane i uvezane državne mafije. Sve ostalo je upitno, djelimično i neizvjesno.

Zašto je to tako?

Vladajuće etnonacionalne – bolje rečeno kriminalne družine godinama, sada već možemo reći i decenijama, kreiraju javno mnijenje u kojem dominiraju strah, podjele, nesigurnost i duboka zavisnost, prvenstveno ekonomska. Posljedica takvog zločinačkog djelovanja je u potpunosti otrovana i zatamljena svijest velike većine građana po kojoj je dobro biti i gladan, ali uz svoje protiv onih drugih, također gladnih. Pristajanje na takvo okruženje neviđeni je kolektivni sadomazohizam, vjerovatno nezabilježen u istoriji. Mediji i novinari, uz dužno poštovanje i čast rijetkim izuzecima, igraju svoju prljavu igru u kojoj, za šaku novca i gram sitnih privilegija, svaka informacija koja odgovara vladajućim kastama postaje prvorazredna informacija i istina, gdje se laž i istina prepliću i sukobljavaju najčešće na štetu istine, stvaraju se lažni idoli sumnjivog morala. Pa, kako je i da li je uopšte moguće od tako sluđenih masa očekivati pobunu i/ili protest u znak otpora!?

Da, moguće je kada bi na političkoj sceni djelovala dobro organizovana i hrabro i vizionarski vođena partija/stranka ljevice. To sada nije slučaj, tako da nam ostaje nada koja svakako zadnja umire, da će se jedna takva stranka pojaviti ili neka postojeća reformisati u dovoljnoj mjeri da preuzme istorijsku odgovornost i stane na čelo poniženih, pokradenih i podijeljenih, proletera prije svega a onda i svih ostalih.

Ako se to pak ne desi, ostat ćemo kao društvo zabilježeno samo u fus notama budućih psiholoških i socijalnih naučnih studija o svjesnom i dobrovoljnom propadanju.