ENG
Vjerske zajednice u BiH imaju i mnogobrojne nekretnine, ali one su poznate samo ocu, sinu i duhu svetome, jer Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS nema evidenciju o poslovnim prostorima i hektarima, a vjerske zajednice o tome ne žele da kažu niti jednu jedinu riječ. Koliko su zapravo vjerske zajednice bogate može se zaključiti iz jednog jednog primjera: medžlis IZ u Banjoj Lucim posjeduje 500 dunuma zemlja. U vlasništvu medžlisa je, između ostalog, parking koji se nalazi između Alternativne televizije i Tržnog centra „Zenit“, kao i nekoliko dunuma koje obrađuju „pitomci“ Kazneno-popravnog doma „Tunjice“.
Iako se o njoj ne zna mnogo, jer o tome niko ne želi ni da govori ni da odgovara, imovina vjerskih zajednica u BiH je ogromna. Veliki problem vjerskim zajednicama predstavlja povrat nacionalizovane imovine. U nekoliko navrata su crkve navodile mogućnosti povrata imovine. Jedna od tih mogućnosti jeste i da lokalna zajednica, u obliku poklona, vrati vjerskim zajednicama nacionalizovanu imovinu. Ako je to nemoguće, onda lokalna zajednica može crkvama kompenzovati finansijski ili drugom imovinom nepravedno stanje prouzrokovano nacionalizacijom.
Čini se da upravo povrat imovine ne dozvoljava crkvenim ocima da govore o božijoj imovini na zemlji. Predstavnici svih konfesija u nekoliko navrata su isticali da se o njihovim prihodima može razgovarati tek nakon što dobiju ono što im pripada i što im je komunizam nepravedno uzeo.
– Nije pitanje koliku i kakvu imovinu ima katolička crkva u BiH. Pitanje je šta će biti sa imovinomm koja nam nikada nije vraćena. Imamo pravo na svoju imovinu, nije bitno koja je vjerska zajednica u pitanju. Ta imovina se otuđuje, prodaje ili iznajmljuje bez saglasnosti vlasnika. Ona propada. To je nekorektno i nemoralno. Ne mora se sve prve godine vratiti. Mi smo donijeli načelo da se prvo vrati ako je moguće. Ako nije, onda da se zamijeni. Ukoliko ni to nije moguće, onda imovinu treba adekvatno isplatiti. Može i u ratama. Oko toga su se složile sve zajednice – istakao je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Biskup Franjo Komarica dodaje da Banjalučkoj biskupiji nisu vraćene mnoge nekretnine. Među njima i veliki kompleks samostana u Trapistima.
– Na tom spisku se nalazi i Biskupova palata, današnja Ekonomska škola. Imamo i nekoliko kuća u gradu koje nam nisu vraćene. Oduzeto nam je mnogo zemlje, između ostalog na Petrićevcu – rekao je Komarica.
Crkve i vjerske zajednice, odnosno njihove niže organizacione jedinice – crkvene opštine, manastiri i samostani, župe, džemati – registruju se u Poreskoj upravi RS, potom dobijaju JIB i poreski broj. Crkve i vjerske zajednice ne plaćaju porez i slične dažbine državi za djelatnost u duhovnom domenu (krštenja, vjenčanja, sahrane, „bacanje vodice“, molitve, ispovijedanje. U svim ostalim poslovima, s obzirom na obavezu registracije trgovanja, građenja, osnivanja preduzeća, u obavezi su da plaćaju poreze kao i sve svjetovne institucije.
Crkve se finansiraju iz mnogih izvora, a među njima su dobrovoljni prilozi vjernika, zarada od duhovnih aktivnosti i djelatnosti u području trgovine (štampanje knjiga, brošura, kalendara, prodaja suvenira), izdavanje poslovnih i stambenih objekata i zemljišta, osnivanje preduzeća za vjerski turizam, vinarije, proizvodnju sira, knjižare, hotelijerstvo, pogrebna preduzeća. Podaci o prihodima vjerskih zajednica nisu dostupni, ali dio „poreske istine“ jeste.
Komarica: Nemam platu. Nisam prijavljen. Liječim se privatno.
Vjerske zajednice u BiH su u toku 2015. godine platile 645.868 KM indirektnih poreza, 2016. godine uplatile su 558.919 KM, a prošle godine 950.085 maraka. Porezi su plaćeni po osnovu iznajmljivanja i upravljanja vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup, uzgoja grožda, proizvodnje vina i tehničkog ispitivanja i analize. Prema evidenciji Poreske uprave Republike Srpske vjerske organizacije u 2015. godini uplatile su 1.095.798 KM po osnovu poreza i doprinosa za lična primanja za svoje zaposlene, dok su u 2016. godini po tom osnovu uplatile 897.785 KM, a u 2017. godini 917.521 KM.
– Sveštenici Banjalučke biskupije nemaju platu. Ni ja nemam platu, ni ostali sveštenici. To je dobrovoljni prilog od vjernika. Nisam prijavljen. Liječim se privatno. To je posebno pitanje. Drugi su to rješavali drugačije, jer iza sebe imaju političare, a mi nemamo političare. Ma kakvu platu, bog s vama? Vladike primaju od države platu, a ja ne mogu dobiti ni ono minimalno što opština ili Grad daju vjerskim zajednicima – rekao je Komarica.
On dodaje da sveštenici žive od milostinje i prošnje po bijelom svijetu. Mnogi se, ističe on, tome čude i čude se vlasti koja to dozvoljava.
Foto: Frontal Infografika
– Kojoj državi mi pripadamo? Na području moje biskupije niko nema platu. Osim onih koji predaju vjeronauku, ali ni oni nemaju normu i ne dobijaju punu platu. Više potroše na benzin nego što dobiju. Ali, nismo kukali zbog toga. Nama je važnije da se čuje naš glas u borbi za obespravljene – istakao je Komarica.
Neoporezivi dio primanja odnosi se na dobrovoljne priloge i na „takse“ koje se plaćaju prilikom mnogobrojnih obreda. Krštenja, vjenčanja i sahrane se naplaćuju po principu „koliko ko ima“, ali niko zapravo ne zna koliko crkve na taj način zarade u toku godine. Srednja vrijednost takse za krštenje je 50 maraka, dok se, prema podacima „Frontala“, dženaza naplaćuje i nekoliko hiljada maraka ukoliko pokojnik nije član medžlisa ili slične organizacije pri Islamskoj zajednici. Tajne su i plate vjerskih poglavara. Nezvanično saznajemo da se plate vladika, biskupa i muftija kreću između 3.500 i 4.500 maraka, dok su niže rangirani sveštenici najčešće prijavljeni na minimalac, a neophodnu razliku nadoknađuju na svadbama, krštenjima, slavama.
– Ne možemo govoriti o koštanju. Krštenje se ne može naplatiti. U katoličkoj crkvi se nakon krštenja daje dobrovoljni prilog. Međutim, postoji taksovnik za pojedine usluge. Usluga sprovoda se plaća. Kao i usluga vjenčanja. Za to postoji taksovnik. A za krštenje nema cijena. Ako župnik obavi to, kum da prilog – kazao je kardinal Puljić.
Povratna sprega
Direktor Političkog foruma PDP-a i član Predsjedništva PDP-a Milko Grmuša podsjeća da su, Republika Srpska, Federacija BiH, svi kantoni, i, na kraju krajeva, sama državna zajednica Bosna i Hercegovina, sekularni subjekti. Sve vjerske institucije, dakle, po slovu ustava jesu i moraju biti odvojene od države.
– Nažalost, u zemlji u kojoj su sve institucije već decenijama zarobljenici političkog uticaja, niti same vjerske institucije ne uspijevaju da pronađu svoje pravo mjesto i svrhu u društvu. Ponekad proganjane, ponekad privilegovane, one su pristale na jednu nezdravu kohabitaciju sa političkim establišmentom u kojoj se politika počesto bavi vjerom, vjera politikom, a svi skupa najmanje onim šta bi zaista trebali da rade – istakao je Grmuša.
U takvom stanju stvari, dodaje on, istinski vjernici i bogoljupci u svim vjerskim institucijama u zemlji, uključujući i izuzetno časne pripadnike klera kojih definitivno ima, moraju da nose ničim zaslužen žig onih koji u ime tih istih vjerskih institucija svojim netransparentnim i prilično ovozemaljskim ponašanjem kompromituju humanistički karakter velikih ideja iza kojih se skrivaju.
Lider Pokreta „Restart“ Stefan Blagić smatra da vjerske zajednice u BiH posjeduju političku i društvenu moć i to je kristalno jasno jer se ni ne trude da je sakriju.
– Štaviše, kao da pokušavaju svoj uticaj da istaknu gdje god je to moguće, što je poražavajuće za ovo društvo. Međutim, kada već posjeduju moć, logično je da treba da posjeduju i mnoge vidove odgovornosti, u prvom redu političke i ekonomske odgovornosti. U političkom smislu, to podrazumijeva da se makar i minimum distanciraju od „političkih favorita“ za vrijeme izbornog procesa, kako ne bi, makar u tom periodu, uticali na izbornu volju sva tri naroda – istakao je Blagić.
U ekonomskom smislu, dodaje on, nedopustivo je da bilo koji subjekat koji privređuje, pa bio to i vjerski subjekat, nije kontrolisan i oporezovan od strane države, jer ga se eliminacijom kontrole stavlja u povlašten (nefer) položaj unutar ekonosmkog sistema jedne zemlje.
– To vjerske subjekte čini konkurentnijim od drugih privrednih subjekata, što im donosi mnogo više novca. Inače, kada pogledate kompletnu sliku i povežete ova dva faktora, jasno vam je da su oni u međusobno povratnoj sprezi, odnosno začaranom vjersko-političkom krugu – kazao je Blagić.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
){kind=link}