Esad Bajtal: BiH je politički fenomen, zemlja bez vlasti i opozicije
Povezani članci
- Najavljeno kliničko ispitivanje prvog bh. respiratora, testirat će ga stručnjaci iz Tuzle
- Sabina Ćudić: Djeca štićenici u pazarićkom zavodu izložena su stravičnom tretmanu
- Veličanje ustaštva opasno je za današnju Hrvatsku
- Hrvatski intelektualac Pero Mrnarević oduševio regiju: Klanjam se žrtvama Ahmića
- Dvadeset godina od otvorenog pisma Tuđmanu
- Od pet crnogorskih televizija četiri u vlasništvu struktura iz Srbije
Jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina ima lošu vlast je i taj da u zemlji ne postoji jaka opozicija, kaže sociolog Esad Bajtal
Jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina ima lošu vlast, leži i u činjenici da u zemlji ne postoji jaka opozicija, zbog čega se vlast može ponašati mnogo komotnije, neopterećena da zbog grešaka može biti ugrožen njen položaj, kaže sociolog i filozof Esad Bajtal.
Bosna i Hercegovina jedna je od najsiromašnijih zemalja u Evropi, koju je od 2013. do 2019. godine, prema podacima iz Ankete o radnoj snazi, koju objavljuje Agencija za statistiku BiH i podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, napustilo 530.000 stanovnika.
Vlast zasnovana na strahu
Najveći period nakon okončanja rata devedesetih vlast u BiH čine etno-nacionalne partije, koje predstavljaju tri etnička naroda u zemlji – Bošnjake, Srbe i Hrvate, opterećujući sve vrijeme građane teškim nacionalnim temama, vrlo često prijeteći i novim sukobima u zemlji.
Analitičari ističu da se vodeća nacionalna partija Bošnjaka Stranka demokratske akcije samo nominalno zalaže da napredak države Bosne i Hercegovine, s vrlo blijedim konkretnim koracima, dok vodeće partije bosanskih Srba i bosanskih Hrvata – Savez nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatska demokratska zajednica BiH – otvoreno zagovaraju etničku podjelu među građanima i slabljenje državnih institucija.
Takva politika zemlju čini nestabilnom za sve njene građane, čini je manje atraktivnom za strane investicije, s manjkom vladavine prava, neprivlačnom za mlade ljude i niskom stopom bruto domaćeg proizvoda od 3,2 posto, što je ispod evropskog prosjeka.
Susjedne zemlje napravile iskorak
Neke zemlje Zapadnog Balkana, s kojima je BiH do devedesetih bila u državnoj zajednici Jugoslaviji, uspjele su izgraditi kulturu opozicije koja djeluje kao kakav-takav korektiv vlastima. Makedonski premijer, socijaldemokrata Zoran Zaev, pobijedio je dugogodišnjeg prvog čovjeka Makedonije Nikolu Gruevskog i njegov VMRO-DPMNE, dok su na Kosovu Albin Kurti i Pokret Samoopredjeljenje uspjeli sa vlasti skinuti Ramusha Haradinaja.
Opozicija je u Srbiji 2.000. smijenila režim Slobodan Miloševića, dok danas Savez za promjene u toj zemlje, sastavljen od više političkih partija, mjesecima protestira protiv vlasti Aleksandra Vučića.
Bosna i Hercegovina još uvijek ne uspijeva proizvesti takvu vrstu političke alternative.
‘Teško utvrditi postojanje opozicija u BiH’
Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić kaže da je u Bosni i Hercegovini teško utvrditi da opozicija uopće i postoji.
“Najprije, u nominalnom smislu, ako opoziciju predstavljaju one političke grupe koje nisu na vlasti, kompleksno političko uređenje zemlje dovodi do toga da politička grupacija koja obnaša vlast na jednom istovremeno je opozicija na drugom nivou, pri čemu je niži nivo vlasti, dakle entitet, u mnogim segmentima jači od državnog nivoa. U horizontalnom smislu, specifično etnopolitičko uređenje dovodi nerijetko do toga da je nemoguće doći do uspostave nedvosmislene većine, sve je isfragmentirano, nakon čega imamo nerijetko čudne koalicije kao što je bila ona između SDP-a i HSP-a, ili PDA i DF-a i slično. U ideološkom smislu stvari stoje još gore. Agenda i djelovanje većine političkih partija kod nas su desničarski, a s druge strane ne postoji koherentna ljevica koja bi činila prirodnu opoziciju“, kaže Mujkić.
Ako eventualno i postoji, opozicija u BiH je, kaže on, „nazor i slučajno opozicija“.
Ugrožena i stoljetna socijaldemokratija
Vodeća opoziciona partija u Federaciji, jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, Socijaldemokratska partija (SDP), sa tradicijom dužom od stotinu godina, posljednjih mjeseci opterećena je unutrašnjim problemima – dijeli se na manje partije koje osnivaju bivši funkcioneri SDP-a, dok je Demokratska fronta (DF), također nastala iz SDP-a, nakon izbora 2018. godine u koaliciji sa SDA. Druge parlamentarne stranke iz Federacije BiH, poput Naše stranke, uglavnom su male i bez koalicije sa drugim strankama ne mogu postići značajan efekt. U drugim bosanskohercegovačkom entitetu, Republici Srpskoj, glavne opozicione partije Srpska demokratska stranka (SDS) i Partija demokratskog progresa (PDP) su opozicija u entitetskoj skupštini ali su u vlasti na državnom nivou. Njihova nacionalna politika u mnogo čemu se poklapa sa politikom vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika, kojeg najveći dio međunarodne zajednice smatra glavnim kočničarem reformi u BiH.
„Spektar aktuelnih političkih partija u BiH se uglavnom može opisati kao ‘pedeset nijansi sive’“, kaže profesor Mujkić.
On primjećuje da u Bosni i Hercegovini potenciranje etnopolitičke problematike i neriješenog nacionalnog pitanja kao matica privlači gotovo sve političke subjekte.
Oni preuzimaju taj kvazipatriotski državotvorni diskurs i međusobno se, i to uglavnom u okvirima jednog konstitutivnog naroda, takmiče u tom nakaradnom državotvorstvu za primat unutar sasvim određene etničke kvote, kaže Mujkić.
„Faktički gotovo da ne postoji nijedna bosanskohercegovačka politička stranka, a kad kažem bosanskohercegovačka mislim na cjelokupni prostor ove zemlje, da se osjeća njeno prisustvo svuda u BiH. Naravno, dobar dio krivice je u ovom našem oktroiranom nacionalističkom sistemu, ali ne možemo se vječno izvlačiti na sistem i neke objektivne okolnosti“, objašnjava profesor Mujkić.
‘Građani pljačkani u svim kombinacijama’
Bajtal ocjenjuje da se do sada više puta u Bosni i Hercegovini pokazalo da se opozicija, kao i vlast u zemlji, uopće ne vodi interesima građana i principima na kojima bi trebala počivati politika, već su motivi opozicije također lični interesi, zbog čega je vrlo teško i povući liniju između vlasti i opozicije u interesnom smislu.
„Tamo gdje su interesne logike iste, idejne razlike postaju sasvim nevažne. Meni kao građaninu sasvim je svejedno da li me neko pljačka i vara u ime svoje nacionalne ili internacionalne priče. Čast izuzecima, ali ova zemlja i njeni građani su pljačkani, ponižavani i varani u svim mogućim poratnim koalicionim kombinacijama“, kaže Bajtal.
Posljedice toga vidi u tome da je BiH danas osma najjadnija zemlja na svijetu, i sa najmanjom kupovnom moći u Evropi.
I niko se zbog toga ne osjeća odgovornim ili pozvanim da zatraži nečiju odgovornost i polaganje računa za takvo stanje u zemlji, kaže Bajtal.
Za njega je paradoksalno da je Bosna i Hercegovina „bogata zemlja, a siromašna država. To, smatra on, samo po sebi govori mnogo – da siromaštvo u BiH nije ni slučajno ni posljedica nepovoljnih prirodnih okolnosti, nego je planski osmišljeno (tzv. tranzicija), projektovano i proizvedeno.
„To najbolje potvrđuje činjenica da već godinama predlog o donošenju zakona o porijeklu imovine ne može da uđe u dnevni red Parlamentarne skupštine BiH. Politika u BiH, tačnije, aktuelno, skoro trodecenijsko etno-politikantstvo, građane i državu stavlja tek u drugi plan, što je patološki pogubno za svako, a posebno za ovako namjenski, klero-etnički pocijepano bh. društvo. Ukratko, na sceni su, umjesto idejno-političkih, gole interesne igre. Odnosno, umjesto ideološko-racionalnih, vode se borbe krimi interesnih etno-grupa koje se u javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije“, kaže Bajtal, dodajući da u takvom ambijentu on građane ne vidi nikako drugačije nego kao poslušne etno-podanike koji šute i pasivno gledaju šta im se sve događa i manipulantski servira kao jedino mogući modus življenja.
Takvo okruženje za Bajtala je nesposobno proizvesti bilo kakvu suprotnost „oholoj poziciji.“
„Nesposobno je proizvesti ozbiljnu opoziciju koja bi, u ime morala, prava i vlastitog dostojanstva, stala na čelo poniženih i uvrijeđenih stanovnika Bosne i Hercegovine i krenula u demokratsku, političku i civilizacijsku borbu za odbranu njihovih ljudskih prava i dostojanstva zgaženog samovoljom opskurnih i dobro uvezanih b-h-s etno-moćnika“, kaže Bajtal.