Elitizam ili kad visoko letiš nisko padaš!

Izdvajamo

• Taj elitistički mentalitet foteljaške politike može se drugim riječima nazvati i malograđanskim i palanačkim i svojstven je za profil neostvarenog čovjeka. Koliko god neko volio ili ne volio Facebook i druge socijalne mreže, to su odlična mjesta gdje se mogu prepoznati elitisti i iznijet prljav veš malograđanštine!

Povezani članci

• Opara je odgovoran što će građani plaćati penale
• Sindikat protiv novog Zakona o platama KS – Vlada funkcionerima planira povećati plate nauštrb radnika
• Spinovanje
• Naša stranka: Usvojena inicijativa za smanjenje plaća i paušala u Općini Centar
• IGK: Republika Srpska predstavlja paradržavnu tvorevinu zločinačkog i genocidnog karaktera
• Otpremnine za zaposlene penzionere

Foto: D.S./Klix.ba

Svaki odlazak za Bosnu i Hercegovinu je za mene i moju porodicu jedna velika avantura u kojoj se aktiviraju unutrašnji endorfini a cijelo tijelo napuni pozitivnom energijom.

Ove godine  ta putešestvija će započeti iz našeg šeher Sarajeva učešćem na BHAAAS-u (Bosansko-hercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti).

Sarajevo volim kao i svoju šeher Banjaluku, u kojoj sam rođen. U njemu sretnem meni puno dragih ljudi i ti susreti su nezaboravni. Moja Merdžana, Suzana, Zoran, Ferida, Amir i mnogi drugi su dio mene. Znaš te ljudi s kojima piješ kafu i osjetiš veliku potrebu da ih sretneš.

Međutim, veoma mi je teško razumjeti sarajevske političare, posebno one koji su godinama pa i decenijama na državnim jaslama. Teško mi je razumjeti sarajevsku lokalnu politiku u kojoj se ”ne trebaju miješati politička tržišta bh. entiteta Federacije i RS-a.”  Ne daj bože da se dva preduzeća, jedno iz Federacije, drugo iz RS-a udruže i nastupe na trećem tržištu. Bolje ovako, svako za se!

Većina njih se nije ni makla iz Sarajeva osim kad treba otići na more ili Bjelašnicu i Igman. Banjaluka, Kozarac, Prijedor, Bijeljina, Srebrenica su im daleko. Ponekad osjetim, a osjećaj me rijetko prevari, da im je ispod ponosa doći u ove gradove jer su oni ono, što bi se narodski reklo, velegrađani. A velegrađanima nije mjesto po ruralima. Nacrtaju se u Srebrenici za 11. juli kako bi ih televizija uhvatila u svom kadru, polože vijence a onda poslije dženaze, pod pratnjom policije i urnebesnim zavijanjem sirena, brže-bolje napuste Potočare i preko Romanije se zapute za Sarajevo. Što je sigurno, sigurno je!

Ne daj bože da posjete povratnike u bh. entitetu RS-u! Što ih briga što su ovi istinski heroji odbrane BiH danonoćno tavore sa problemima kako preživjeti i održati se na drevnom ognjištu. Što ih briga što su im djeca diskriminisana u školi i za ljekarski pregled trebaju putovati stotinama kilometara!

A nekima od njih zasmeta kada se u Banjaluci proslavi 25. novembar Dan državnosti BiH ili ne daj bože da socijaldemokratske ideje ponovo ožive u tom istom gradu kojem žele da vrate epitet otvorenog.

Smetaju im ljudi iz drugog entiteta koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu i ne priznaju granice među ljudima i konfesijama. Sebe smatraju nekom elitom samo zato što žive u  Sarajevu a nikad nisu otišli na operu ili pozorište.

Taj elitistički mentalitet foteljaške politike može se drugim riječima nazvati i malograđanskim i palanačkim i svojstven je za profil neostvarenog čovjeka. Koliko god neko volio ili ne volio Facebook i druge socijalne mreže, to su odlična mjesta gdje se mogu prepoznati elitisti i iznijet prljav veš malograđanštine!