ENG
DUBOKO SKANDALOZNO: Predsjednice, više nije smiješno. Zbog novih izjava o Paveliću, ZDS-u i pokolju Hrvata zaslužujete jasnu osudu
Autor/ica 👤Hrvoje Klasić
Povezani članci
Zbog recentnih izjava u radikalno desnom listu, predsjednica zaslužuje javnu, jasnu i glasnu osudu
Nekad sam se njezinim izjavama znao nasmijati, nekad sam se njezinom neznanju znao čuditi, a nekih njezinih postupaka samo sam se sramio. Ali ju nikad nisam osuđivao. E pa, posljednjim intervjuom, kojim je ujedno najavila svoju kandidaturu na predstojećim predsjedničkim izborima, predsjednica Republike Hrvatske zaslužila je upravo to. Javnu, jasnu i glasnu osudu.
Za što ju osuđujem?
Prvo, za izbor medija preko kojeg se oglasila, a kojem svatko tko drži do vlastitog ugleda, i što je važnije, ugleda funkcije koju obnaša, ne bi trebao davati na značaju. Radi se o tjedniku čiji je prvenstveni cilj huškanje, vrijeđanje i zlonamjerno revidiranje povijesti. Možda je najmanji problem što se na njegovim stranicama promoviraju knjige o Maksu Luburiću, Anti Paveliću i „radnom“ logoru Jasenovac.
Ali, zar predsjednica, koja se u Jeruzalemu klanja žrtvama holokausta, treba davati kredibilitet novinama u kojima izađe tekst s naslovom „Svake godine nakon srpskih i CIGANSKA POSLA oko broja stradalih Roma u Jasenovcu“, i koji započinje riječima „Umjesto da razjuri te prljave manipulatore i provokatore, a po potrebi i istjera iz Hrvatske…hrvatska ih država plaća i tolerira“. Mržnju i agresivnost, koji izviru sa svake stranice ovog tjednika, imao sam prilike osjetiti u nekoliko navrata i na vlastitom primjeru.
Čak sam jednom osvanuo i na naslovnici, kao „jahač velikosrpske apokalipse u Hrvatskoj“, zato što je moja „mržnja i borba protiv pozdrava Za dom spremni, na razini opsesivno-kompulzivnog poremećaja“. Žao mi je što, unatoč brojnim savjetima, nisam tom prilikom tužio taj tjednik. Tada sam mislio, a predsjednica me upravo demantirala, da nitko ozbiljan ne čita, a kamoli daje izjave nečemu takvom. Ili me, ustvari, i nije demantirala.
Ipak, važniji od „glasnika“ ovaj put je „ona“, čije stavove želim osuditi. Pa idemo redom.
Izjava br. 1
Kaže gđa. predsjednica: „Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogrješke…ljudi su se osjetili prevarenima i izdanima. A posljedica su, uz ostalo, bili razni zločini nad Hrvatima“.
Pogr(j)eške? Prevareni i izdani ljudi? Zločini nad Hrvatima? Ako je ovo opis Pavelićevog djelovanja kao poglavnika NDH i ustaškog pokreta, onda nam ostalih revizionista ni ne treba! Dakle, ni spomena, ni jedne riječi, o rasnim zakonima, o genocidu nad Srbima, Romima i Židovima? Zar su Pavelićeve najveće „pogrješke“ prevara i izdaja Hrvata, a ne deseci tisuća ljudi koji su samo zbog „krive“ nacionalnosti, rase i vjeroispovjesti potpuno nevini poubijani i protjerani kako bi se izgradila etnički i rasno čista Hrvatska?
Izjava br. 2
Upitana hoće li se ponovo kandidirati, gđa. Predsjednica čeznutljivo odgovara: „Kako bi to sada izgledalo da ja okrenem leđa Hrvatskoj i prihvatim neki od poslova koji mi se nude, koji su mnogo više plaćeni diljem Europe i svijeta?“
Hm, možda onako, gđo. predsjednice, kako ste to učinili 2011., kada ste napustili mjesto veleposlanice Hrvatske u Washingtonu, i bez ikakvih konzultacija s tadašnjom hrvatskom vladom i njezinom predsjednicom, otišli na puno bolje plaćeno mjesto pomoćnice glavnog tajnika NATO-a. I time, svoju voljenu Hrvatsku mjesecima ostavili bez veleposlanika, u sigurno jednoj od najvažnijih država na svijetu. Eto, tako bi to izgledalo, kad već pitate.
Izjava br. 3
„Jeste li ikada upitali povjesničare gdje su kosti tih 83 tisuće žrtava iz Jasenovca“, upitana je predsjednica. „Naravno da jesam“, odgovara ona, i nastavlja „Dobila sam svakakve odgovore. Treba provesti kompletnu forenziku. Osim toga, mi još nismo proučili arhive koji su, na žalost, još uvijek u Beogradu i koje nam trebaju vratiti. Tek tada ćemo pouzdanije moći utvrditi što je sa žrtvama u Jasenovcu“.
Tko to „mi“ (nismo proučili arhive), predsjednice? Ako se „mi“ odnosi na vas i vaše savjetnike, radije ni nemojte. Bolje se vi prihvatite doktorata koji, koliko znam, nije iz povijesnih znanosti. A, ako mislite na povjesničare, hrvatske i svjetske, e pa oni, za vašu informaciju, u hrvatskim, njemačkim, britanskim i baš tim beogradskim arhivima rade konstantno već godinama. I o tome objavljuju znanstvene članke, knjige i organiziraju znanstvene skupove. Ako već ne vjerujete hrvatskim, pročitajte radove uglednih europskih povjesničara, pa ćete vrlo pouzdano moći utvrditi što se dogodilo žrtvama spomenutog logora.
Izjava br. 4
„Kad sam rekla da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav, onda su me napali neki povjesničari tvrdeći da nije. Kad sam rekla da nije stari hrvatski pozdrav, opet su me napali. Pozdrav ‘Za dom’ spominje se u književnosti, koliko znam, još od Vitezovića, imamo ga poslije i u libretu opere ‘Nikola Šubić Zrinski’. U vrijeme Domovinskog rata postrojbe HOS-a borile su se s tim sloganom protiv združene agresije zvijezde i kokarde“.
Stvarno? Zar opet?! Gospođo predsjednice, oni povjesničari koji su vam govorili da NIJE stari hrvatski, nego isključivo ustaški pozdrav, pokazali su vam argumente – stotine dokumenata i zapovijedi potpisanih upravo tim pozdravom, a oni koji su vam govorili da JEST stari hrvatski, nikada, ali baš nikada, vam nisu pokazali niti jedan jedini dokaz. Zar vam taj nesrazmjer nije malo čudan? I ne, ni Vitezović, ni Nikola Šubić Zrinski ne koriste, niti ikoga pozdravaljaju, riječima „Za dom spremni“. Da biste to utvrdili ne treba vam nikakvo posebno stručno znanje, već jedino znanje čitanja hrvatskog jezika. HOS? Oni koji su ga osnivali bili su iskreni i 1991. i danas, i nikad nisu koristili izraz „stari hrvatski pozdrav“, nego su se naprotiv ponosili činjenicom što je to baš ustaški pozdrav.
Izjava br. 5
„O tzv. ustanku (u Srbu, 27.7.1941.) mislim što i većina Hrvata misli – to nije bio nikakav ustanak, nego pokolj Hrvata“.
Kao prvo, kako vi znate što o toj temi misli većina Hrvata? Drugo, ustanak se zbilja dogodio i to kao reakcija na pokolj domaćeg, potpuno nevinog srpskog stanovništva, kojeg u tom trenutku ustaše provode neprestano već dva mjeseca. Dan kada su se napokon odlučili pobuniti, uzeti oružje u svoje ruke i zaštiti se od daljnjih pokolja, obilježavao se kao dan ustanka. I da, nitko niti je osporavao, niti danas osporava, da u danima kada je uslijedio obračun s ustaškim zločincima, i sami ustanici nisu počinili zločine, pa i prema potpuno nevinim ljudima.
Ali, tih osvetničkih zločina, ili kako vi kažete, pokolja Hrvata, ne bi bilo da Hrvati, ili točnije ustaše, nisu tjednima prije toga klali nedužne Srbe. Prošlost, gđo. predsjednice, nije samoposluga, pa da u nju ulazite onda kad vi hoćete i uzmete si iz nje ono što vama u tom trenutku najviše treba ili odgovara.
Veličina ove kolumne spriječava me da se osvrnem na još pokoju izjavu iz spomenutog intervjua. Tako ovaj put neću ulaziti u polemiku s predsjedničinim tezama da je baš ona „Hrvatsku izvukla iz tzv. regiona u Srednju Europu“, ili da su „Jugoslavija i komunizam predstavljali zločin nad Hrvatskom i hrvatskim narodom“ itd.
Jasno mi je da postoje pojedinci koji, iz neznanja ili zbog vlastite koristi, svoje izjave i stavove mijenjaju i prilagođavaju po potrebi. I što takvima znanstveno dokazane činjenice, pri donošenju zaključaka, ne znače puno. Ali mi je žao što građani, unatoč svemu, vjeruju takvim pojedincima. I biraju ih da odlučuju o njihovim životima.
Autor/ica 👤Hrvoje Klasić
