Drugarstvo Bosanke Maje i Afganistanke Donye
Povezani članci
- Ivici Buljanu Prešernova nagrada, najveće slovensko priznanje
- Rade Bojović, Pravedna Crna Gora: Naša misija je da razobličimo i vlast i opoziciju
- ŠIROM ZATVORENE OČI
- GS: CIK je miloševićevska institucija
- DIVLJANJE FAŠISTA U SPLITU: Totalni kaos, na gay povorku bačen suzavac!
- Savez antifašista Vojvodine: Divjak je bio hrabar i dostojanstven
foto: RFE/RL
U pet osnovnih škola na području Unsko-sanskog kantona (USK), ove školske godine (2019/2020.) upisano je oko 200 djece izbjeglica, migranata i tražilaca azila, koji trenutno borave na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.
Za većinu od njih, školski časovi i druženje s vršnjacima su rijetki trenuci radosti na putu od vlastitog doma, dugom hiljade kilometara i više godina.
Djeca se brzo zbližavaju, “domaćini” u razredima srdačno prihvataju nove učenike.
Priča o drugarstvu Maje iz Bihaća i Donya iz Afganistana, koju svi u novoj sredini zovu Dunja, posebno je dirljiva ali i poučna.
Dvije djevojčice su se upoznale tokom “Ljetne škole” koju je za djecu iz migrantskih porodica organizirao UNICEF BiH u saradnji sa organizacijom “Save the Children” i u partnerstvu sa Ministarstvom obrazovanja UKS.
Temperamentom i izgledom potpuno različite, Maja i Donya su već pri prvom susretu shvatile da imaju puno toga zajedničkog i da će u budućnosti postati dobre prijateljice.
I jedna i druga vole ljude, ples i matematiku i možda zbog toga nisu imale ni problema u komunikaciji, iako govore različitim jezicima.
Maja je desetogodišnjakinja iz Bihaća koja pohađa Osnovnu školu “Prekounje” u koju su početkom godine krenuli i novi učenici (djeca izbjeglice, migranti i tražioci azila) koji su na putu ka boljem životu u nekoj od zemalja Evropske unije, sa svojim roditeljima zaustavljeni baš u njenom gradu.
Maja je već tada bila sretna što će upoznati nove prijatelje ali i što će obogatiti svoje znanje informacijama iz prve ruke, o kulturi, tradiciji i životu dalekih zemalja iz kojih novi učenici dolaze.
“Kada su početkom drugog polugodišta u našu školu krenuli novi učenici bila sam sretna. Rado sam se s njima družila i pomagala im oko škole. Ja sam njih učila bosanski jezik i pričala im o ljepotama naše BiH, a oni su mene učili svoj jezik i pričali o svojoj domovini, velikim gradovima i onom po čemu su oni poznati”, priča nam Maja.
Donya je sa roditeljima u potrazi za boljim životom rodni Afganistan napustila prije nekoliko godina. Na tom putu zaustavljeni su prvo u Bugarskoj, potom u Srbiji i na kraju u BiH, odnosno u Bihaću.
“Volim školu, volim puno toga, a posebno matematiku i crtanje. U ljetnoj školi učili smo puno toga. Tu sam upoznala i Maju koja je sada moja najbolja prijateljica. Željela bih da naše prijateljstvo potraje”, kaže Donya.
Maja i Donya družile su se tokom “Ljetne škole” koju je Maja zbog ljubavi prema novim prijateljicama odlučila pohađati kako bi im pomogla da što bolje savladaju bosanski jezik i da se što bolje pripreme za početak nove školske godine, baš onako kako to pravi prijatelji rade.
Nakon odmora od škole i pauze od mjesec i pol dana, ponovni susret dviju prijateljica bio je posebno emotivan. Zagrljaji, poljupci, ubrzan rad srca i kod jedne i kod druge… Nisu krile sreću što će sada, kada je škola počela, puno više vremena provoditi zajedno u igri ali i razgovorima o plesu, matematici, budućnosti…
“Mnogo sam sretna što ponovo vidim Donyu i moje druge prijateljice. Sada ćemo više vremena provoditi zajedno i željela bih da naše prijateljstvo traje dugo”, kaže Maja.
“Mnogo sam sretna što vidim svoju prijateljicu i što idem u školu”, ushićeno kaže Donya.
Sigurne su, i jedna i druga da će, gdje god da ih život odnese, zauvijek imati jedna drugu i prijateljstvo koje će trajati vječno…
Daleko od zemalja u kojima su rođeni, djeca iz migrantskih porodica su početkom 2019. godine uključena su u obrazovni sistem USK.
“Početkom februara djeca su uključena u škole a bila je organizovana i ‘Ljetna škola’ koju je pohađalo oko 160 djece. Sada smo sa ovim novim polugodištem u škole u USK upisali 187 djece. Obezbijeđena im je sva potrebna oprema, biće im podijeljena odjeća i obuća za početak školske godine, a škole će obezbijediti udžbenike za njih kao i za djecu iz lokalnih zajednica”, kaže Amila Madžak, službenica za obrazovanje UNICEF-a BiH.
Plan je da se što više djece upiše u škole, navode iz UNICEF-a i drugih organizacija zaduženih za boravak najmlađih članova migrantskih porodica koji borave u USK.
Sa svojim vršnjacima lakše će savladati probleme s kojim se suočavaju njihove porodice na dugom i neizvjesnom putu od vlastitih zemalja do nekih drugih, u kojim žele imati bolji život, bez ratnih prijetnji, straha i siromaštva.