DOK NACISTI U NJEMAČKOJ UBIJAJU NEDUŽNE, DJECU NAM PLAŠE SA “ISLAMISTIČKOM BABA ROGOM BOSNOM I HERCEGOVINOM”

Povezani članci

• Tarik Tanović: Vatrogasne službe opremiti i za gašenje požara i za suzbijanje epidemije
• Zakonodavne vlasti u BiH moraju još mnogo raditi na svojoj otvorenosti prema građanima
• CHRISTIAN SCHWARZ-SCHILLING: Zaustavite Dodika!
• Mostar: Podnesene krivične prijave zbog incidenata u vezi sa odlaganjem otpada
• Nermin Čengić: Čemu ste novom danas djecu naučili?
• Stotine građana u Sarajevu traži pravdu za Dženana Memića i Davida Dragičevića

Foto: Picture Alliance/ZB

Od ponovnog ujedinjenja Savezne Republike Njemačke do danas, u ujedinjenoj Njemačkoj je mučki ubijeno 200 nedužnih ljudi od strane nacista, fašista, radikalne desnice. U isto vrijeme, od strane (kako ga njemački mainstream mediji unisono deklarišu) islamističkog terora (potpuno pogrešan i neznanstveni naziv), u ujedinjenoj Njemačkoj je mučki ubijeno 14 nedužnih ljudi. Svjedoci smo proteklih godina – sa jedne strane – relativiranja i minimiranja opasnosti od strane radikalne desnice i militantnih nacista – a sa druge strane – skoro svakodnevnom izvještavanju i političkoj prioritetnosti borbe protiv opasnosti (kako ga se pogrešno naziva) islamskog terorizma.

Jedna od zadnjih nevinih žrtava, koja je svoja politička ubjeđenja (u ovom slučaju tolerantnu politiku prema izbjeglicama) platila glavom je i guverner pokrajine Kassel – Walter Lübcke (političar stranke CDU- Krišćansko Demokratska Unija) – koji je ubijen vatrenim oružjem, na terasi svoje porodične kuće, od strane militantnog naciste (koji je u međuvremenu uhapšen i koji je u istražnom zatvoru priznao ubistvo).

Savezni Ministar vanjskih poslova Njemačke, Heiko Maas, je neki dan – u svom autorskom tekstu – istakao, kako su političari u Njemačkoj i pored činjenice da je prošlo 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, ponovno žrtve desničarskih terorista, zbog njihovih političkih uvjerenja, zbog njihove predanosti domovini.

Ono što Ministar Maas nije potencirao (i što se u Njemačkoj još uvijek vrlo rijetko medijalno potencira) su statistički podaci, da iz godine u godinu u Njemačkoj imamo (nekad malo više, nekad malo manje) konstantno oko 20.000 krivičnih djela godišnje, koja su motivirana radikalnom desnicom (izvor: Savezna Institucija za zaštitu ustava).

U isto vrijeme – u ovom kontekstu – postavlja se pitanja, koji to “profesionalci” vode i predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni?
Da li je u državničkom interesu Bosne i Hercegovine, da se njeno ime – pored svih drugih neospornih i realnih problema – povlači po frekvencijama stranih medija i po pitanju islamističke opasnosti?
Bez stručne reakcije bosanskohercegovačkih institucija na internacionalnom planu, prisiljeni smo redovno gutati “paprene knedle” iz susjedstva i komšiluka, koji od Bosne i Hercegovine žele napraviti bajku “islamističke baba Roge”, pogodnu za plašenje nas – “nevine evropske dječice” – dok u isto vrijeme radikalni nacisti u Njemačkoj ubijaju: policajce, visokorangirane političare, njemačke i strane građane, ubijaju koga stignu – dok u isto vrijeme u našem susjedstvu extremno-desničarski krišćani nasilno napadaju nedužne krišćane i hrišćane na njihovim gradskim trgovima i ulicama.

Zašto se argument – kroz vijekove i stoljeća – dokazanog tolerantnog autohtonog modela Islama, koji je dio bosanskohercegovačke kulture, ne koristi u pregovorima i razgovorima od strane bosanskohercegovačkih političara na internacionalnom parketu?
Zašto se dozvoljava trećerazrednim igračima (i igračicama) iz susjedstva i komšiluka da mrežu našeg “gola” – u odsustvu bilo kakvog golmana – pune “tempiranim loptama”?
Zašto se samouvjereno ne postavljaju neugodna pitanja na adrese Berlina, Pariza, Londona, kada u njihovim dvorištima divlja ekstremna desnica, na isti onaj način, kako oni – potpuno opravdano – postavljaju pitanja nama, vezano za nered u našem dvorištu?

Uloga države Bosne i Hercegovine u Evropi 21. vijeka nije da bude mali učenik, kojeg će veliki-odrasli učitelj, prilikom svake greške (a često i bez greške – eto tako, ponekad i iz ćeifa) udarati šipkom po prstima.