Daske koje život znače

Povezani članci

• Obrazovanje je (ne)bitno: Predsjedništvo BiH još nije dalo saglasnost za PISA testiranje
• Ladislav Tomičić : Vrsni glumci u teatru apsurda
• Heni Erceg: Perverzija vlasti
• Dvolični lideri
• Esad Bajtal o rušenju Partizanskog groblja u Mostaru: Moramo se oduprijeti sirovoj sili lokalnog talibanstva
• Čekaonica Mirka Jeleča

Foto: Pawkeet

Niko nije spriječio HDZ da od svojih kantona napravi uspješne sredine. Niti je neko smetao SDA tamo gdje imaju apsolutnu vlast da urade to isto. RS se hvališe da je država, a ljudi iz nje bježe od gladi. Današnje stanje je njihova odgovornost i ničija druga.

U Švedskoj je, kažu, gotovo 70 posto šumskog fonda obnovljeno. Vozeći se kolima kroz ovu nordijsku zemlju, teško da se to može primijetiti. Šuma je na sve strane, usko uz cestu dominiraju visoka stabla borova i breza. Tek ponegdje se primijeti da je šuma sječena. Obično su to parcele blizu ceste, očito predviđene za tu namjenu. Ali kada se čovjek približi selima, jasno je da se šuma siječe. Jako je puno malih stolarija oko kojih su poređane gomile balvana spremnih za transport. Te stolarije su obično povezane sa upadljivo urednim farmama koje izgledaju kao sa razglednica. Švedska sela su, nema sumnje, jako bogata.

Kuće su uglavnom dosta velike a pomoćni objekti kao štale i garaže su lijepo i pažljivo uređene i održavane. Malo je kuća koje pred sobom nemaju omanji vozni park koji se uglavnom sastoji od automobila marke Volvo (onih većih, domaćinskih modela V70, XC90 i sl.) traktora, kamioneta i ponekog ATV-četvorotočkaša. Vozeći se kolima u pograničnom području između Švedske i Norveške, gotovo da čovjek poželi da se makar negdje, bilo gdje pojavi bar jedna ružna kuća. Ali, nema. Jednu štalu napravljenu od drvene građe je zub vremena i okrutne klime malo naherio, ali to je sve. Vjerovatno će brzo u reciklažu, a na njenom mjestu će niknuti novi, moderni dvorac za krave. Da, švedska sela su bogata.

Ali zašto su švedska sela bogata? Klima je ovako daleko na sjeveru okrutna. Zime traju i po pola godine a ljeta su kratka i obično kišovita. Pogodno za pečurke, ali malo manje povoljno za neku ozbiljniju poljoprivrednu proizvodnju. A eto, sadi se i uzgaja, siječe se šuma i od toga što se uzgoji i usiječe ljudi žive. I to jako dobro.

Velika stada ovaca i krava mirno pasu na ograđenim livadama.

Jedan dio svog djetinjstva sam proveo živeći tik uz stolariju koja je radila to što se i u Švedskoj radi- prerađivala i prodavala drvenu građu. I ljudi su od toga živjeli. A kao i svaki drugi Hercegovac, jako dobro znam bogatstvo koje zemlja uz pomoć sunca i vode može dati. U mom kraju su se paprike nekada brale dva puta dnevno, i ljudi su od toga dobro živjeli.

Zašto onda BiH ne može da živi od onoga što ima? Misterija na koju svi znamo odgovor.

Svaka zemlja kojom vladaju ljudi kojima je stalo do napretka, ulaže u proizvodnju. Bogate evropske zemlje jako dobro paze na to da proizvode vlastitu hranu, za sebe i za izvoz. Eto u BiH se može kupiti holandski i španski paradajz, krompir i jabuke iz Austrije, i šta već ne.

Prođe onda tako čovjek pored Fatničkog i Popovog polja, tamo sve zaraslo i neobrađeno. Negdje oko Foče naleti na krave koje hodaju po cesti a pasu pored ceste. Na izlazu iz Foče je i ogromni pogon Maglića od koga odavno niko nema nikakve koristi. Šumarstvo je uglavnom odumrlo a šuma se krade. Glamočko polje zjapi prazno i napušteno, tek deponija otpada iz termoelektrane pravi vještačko brdo da ne bude sve ravno i prazno. Od Čapljine do Ljubuškog još napuštenih njiva i raspadnutih plastenika. I tako redom.

Vlasti koje su obećavale zlatne kašike, ukrale su i one gvozdene. Umjesto da nakon rata izgrade zemlju, oni nas već decenijama zamaraju pričom o onom, i o potencijalnim novim ratovima. Vlasti su nam pale na svim ispitima.

Bosna i Hercegovina je pomalo nalik na Švedsku, samo nam je klima mnogo, mnogo bolja. I mogla bi biti zemlja bogatih sela. Da je samo malo razuma. A razuma nema ni na pomolu.