Crnogorski ‘tvrdi orah’ prekalemiti u Bosni i Hercegovini
Povezani članci
Bosno naša, ponosna i prkosna, budi orah voćka čudnovata, kako bi svi veliko srpski i hrvatski namjernici u svojim najezdama na tebe, polomili zube.
Mala si, kao i Crna Gora, ali budi isto tako hrabra i mudra, kako bi konačno i digla svoj glas za našu bolju budućnost i državu dostojnu svojih vjekovnih vrijednosti.
Ne budi bolećiva i meka srca, iz nedavne naše prošlosti, prema svojim dušmanima, agresorima i okupatorima, koji nam zlo nanesoše. Te smišljene i lukave ambicije osvajačke iako smo prozreli i u svojoj moći odupirali se istima u postdejtonskom periodu, nismo do kraja realno i istinski zahtijevali i njihovu osudu kod međunarodnog suda u Hagu. Zašto i kako ostavimo to istoriji, za krajnju analizu i činjenično poimanje njenoga karaktera.
No, činjenice ukazuju u našoj svakodnevici međusobnih odnosa i ponašanja naših susjeda i komšija, prema nama i našem državnom integritetu i suverenitetu, što u svojim strategijama i verbalnim komunikacijama ispoljavaju nosioci vlasti u Srbiji i Hrvatskoj.
Zato sam sa velikim zadovoljstvom i pažnjom prije neki dan, pratio cjelodnevnu raspravu u crnogorskom parlamentu o usvajanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je kako to neki novinari napisaše; „posljednja faza čupanja iz ralja zvaničnog Beograda koji na sve načine već decenijama pokušava ovu zemlju držati u neizvjesnosti i pod svojom šapom„. / završen citata /
Svi mi, koji smo imali priliku i pratiti rasprave u ovoj Skupštini Crne Gore, mogli smo se uvjeriti u neizmjerno ispoljavanje velikosrpske nacionalističke retorike i cjelokupnih nemilih događanja u periodu izglasavanja ovoga zakona.
Međutim, u ovoj prilici bilo je krajnje nužno i popu reći da je pop, a bobu da je bob što je sve u svemu prethodilo i neviđenom skupštinskom divljanju ovih nacionalista.
Premijer vlade Duško Marković i predsjednik parlamenta Ivan Brajović, ostali su dosljedni stavova i prijedloga, čime su zaista i pokazali svoju državničku harizmu i dostojanstvenost.
Kako to prenose mediji, Marković je nakon divljanja opozicije blokada saobraćajnica u zemlji, odlučno i bez ikakvog ustezanja svima u regionu precizno kazao da crnogorskoj skupštini ne treba šešeljizacija.
Istina je, da smo upravo već sutradan u Skupštini u Beogradu i demonstracijama na ulicama i bili svjedoci upravo ove viđene šešeljizacije.
Poučan je ovo primjer i našim vlastodršcima, kako se istinski i državnički treba nužno odnositi i ponašati i prema našim susjedima u Hrvatskoj i komšijama u Srbiji, kada nas ne ostavljaju na miru i žele uticati na naše međusobne unutrašnje odnose u državi Bosni i Hercegovini.
Tako im svima samo treba dati do znanja da niti Republika Srpska čini jedan entitet ove države, sa svim njenim odnosima i pravima i drugoga entiteta Federacije BiH, kojima ne treba nikakvo tutorstvo ili briga sa strane nekih tobožnjih garanata, bilo Republike Srbije ili Hrvatske.
Ove ludosti i gluposti koje izvode i Milorad Dodik i Dragan Čović, u ime nekog svoga čistokrvnog roda, prolaznog su i zanemarujućeg karaktera, što ne daje nikakvo pravo njihovim mentorima u miru Vučiću i Kolindi i njihovim saradnicima, za bilo kakvo svojatanje ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Još manje nam je potrebna njihova briga ili bilo kakvo mentorstvo za naš integritet i suverenitet, unutar naših granica međunarodno priznatih.
Neka stavovi državničkoga karaktera i odnosi crnogorskih državnika o sosptvenom ustroju svoje države Crne Gore, bude očit primjer, poruka i pouka i našim državnicima i vladajućim strukturama na svim nivoima vlasti, pa ćemo biti mirni i svoji na svome, uz dosljedno poštovanje i drugih i drugačijih.