ENG
Ubija infrastruktura, a ne zemljotresi
Povezani članci
foto: apa
Kada je 2014. godine zemljotres magnitude 8,2 pogodio sjever Čilea i izazvao cunami poginulo je šest osoba. Evakuisano je 928.000 ljudi. Stručnjaci kažu da su ih spasili građevinski propisi i pripravnost.
Nakon što je u novembru 2019. godine Albaniju pogodio zemljotres u kojem je stradala 51 osoba, a više od hiljadu povrijeđeno, vlasti su uhapsile devet osoba koje se terete za ubistvo i zloupotrebu položaja zbog nepoštivanja propisa gradnje prije zemljotresa. Među osumnjičenim bili su građevinari, inžinjeri i zaposleni u katastru.
Desetine lokalnih zvaničnika i službenika Ministarstva prostornog planiranja i infrastrukture Kosova uhapšeni su od decembra 2021. godine pod sumnjom da su nelegalno izdavali dozvole za gradnju na planini Brezovica u opštini Štrpci.
Zemljotresi ne ubijaju ljude, već urušavanje infrastrukture, rekao je za AFP Ilan Kelman, profesor za katastrofe i zdravlje na University College u Londonu.
Koliko se u zemljama Zapadnog Balkana, također podložnim zemljotresima, poštuju i kontrolišu građevinski propisi?
‘Kontrolu imenuje investitor’
Do 1963. godine, odnosno do zemljotresa u Skoplju, na prostorima tadašnje Jugoslavije gradilo se bez projekata protiv seizmičkih dejstava.
“To ne znači da bi se stare zgrade srušile u slučaju potresa, ali se kod njih mogu desiti veća oštećenja nego kod novih”, kaže Marko Marinković, docent na Građevinskom fakultetu u Beogradu.
Danas propisi postoje u svakoj od zapadnobalkanskih zemalja. Marinković procjenjuje da u Srbiji ima oko deset miliona objekata, a dio od toga je izgrađen prije 1963. godine.
“Najveći broj urađen je po unaprijeđenim normativima za visokogradnju iz 1981. koji su doneseni nakon zemljotresa u Crnoj Gori 1979. godine. Naslijedio ih je sadašnji pravilnik po preporukama Evropske unije”, pojašnjava docent.
“Za nove objekte obavezan je adekvatan građevinski projekat. Izvođač treba da bude iskusan i kompetentan. Mora da postoje nadzor i građevinska inspekcija u toku gradnje. Nijedan od ovih aktera ne sme da zakaže”, navodi Marinković.
Može još bolje
Danas se zakoni u Sjevernoj Makedoniji poštuju, ali ne u potpunosti, “kao i procedure propisane u oblasti građevinarstva”, kaže profesor Goran Markovski, dekan Građevinskog fakulteta u Skoplju.
“Rekao bih da postoje određene nejasnoće, odnosno određeni propusti u procedurama koji mogu rezultirati nižim kvalitetom gradnje nego što bi trebalo da bude”, kaže profesor Markovski. Dodaje i da je gradnja posljednjih decenija bolja no što je bila prije razornog zemljotresa, ali da može biti još bolja.
“Uz poštovanje svih standarda i uvođenje što više znanja…trebalo bi i mora biti još bolje.”
No, nedostatak propisa nije problem, već nedostatak njihove primjene.
Nedovoljne kontrole u BiH
Statičar Isak Medić kaže da je, u slučaju Bosne i Hercegovine, država malo izgubila kontrolu nad stambenom gradnjom.
“Prije rata država je vodila računa o kolektivnoj stambenoj izgradnji. Naspram nas projektanata su bili naše kolege koji vode stambenu izgradnju, a danas naspram nas su investitori s parama i oni misle da znaju bolje od nas”, kaže Medić.
On također kaže da, prema njegovom mišljenju, kontrola nije na nivou na kojem bi trebala biti.
“Zato što kontrolu imenuje investitor i onda kontrola nije na nivou projektne dokumentacije i onog što mi crtamo. Malo je labavije nego što bi trebalo da bude.”
Kako je u Crnoj Gori?
Slična je situacija i u Crnoj Gori, gdje je u posljednjim godinama došlo do urbanističkog haosa, u kojem se daje primat ekonomskoj koristi, a ne kvalitetu gradnje, ocjenjuje arhitektica i članica organizacije KANA (Ko ako ne arhitekta) Jelena Rabrenović.
“Građevinski ‘bum’ prati ekonomski i zato su privatnim investitorima prilagođeni svi uslovi. Kontrolni mehanizmi su oslabili, a time se pojačala brzina izgradnje. Kao rezultat, dobili smo hiljade neplanski izgrađenih objekata i one za koje ne znamo kakvog su kvaliteta”, kaže Rabrenović.
Zemljotres, od sedam stepeni Rihterove skale, koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine, opomenuo je i motivisao na donošenje dobrih propisa za seizmičko projektovanje koji su, smatra Rabrenović, ostali na teorijskom nivou.
“Propisi su se mijenjali zbog građevinskog i ekonomskog buma koji donosi novac privatnim investitorima. Njima je upravo i prilagođeno da se ubrza izgradnja. A o kvalitetu gradnje vidimo dovoljno kad bude neki jači vjetar, pa odleti krov sa zgrade, ili najčešća pojava – kad se odlome fasade.”
Divlja gradnja
Za Belmu Barlov, inžinjerku arhitekture iz Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, najveći problem je privatna izgradnja.
“Što niko nema kontrolu nad tim, kakve su konstrukcije, ko je šta ugradio, nema nažalost registra tih nekretnina. Država je izolovana od privatnih stambenih objekata”, kaže Barlov.
Kaže da, kada je u pitanju BiH i kantonalne institucije i kolektivna gradnja, da postoji nadzor i da se gradi po pravilima struke.
“Ali ovi privatnici koji rade, koji uzimaju svoj privatni nadzor, pošto im zakon to dozvoljava, iako je nekad bilo da ovaj Zavod za izgradnju vrši nadnadzor za sve preko 10.000 kvadratnih metara, što je po meni jako dobro, ali je ukinuto. I onda je krenula i divlja gradnja.”
U emisiji TV Liberty iz septembra 2020. godine arhitekta Amir Vuk Zec rekao je kako samo grad Sarajevo ima “60.000 nelegalnih, bespravnih objekata”.
I stručnjaci u Srbiji godinama navode da je najveća opasnost u slučaju zemljotresa divlja gradnja, odnosno objekti izgrađeni bez dozvole jer ne zadovoljavaju ni seizmičke standarde.
Procene Republičkog geodetskog zavoda prije četiri godine bile su da u Srbiji ima pet miliona objekata koji nisu upisani u katastar.
“Nezakonita izgradnja bez inženjera, nadogradnja, prepravke, izbijanje nosećih zidova, rušenje stubova u konstrukciji… Sve to vodi u katastrofu”, kaže docent Marinković.
Divlja gradnja postoji i u Skoplju, gdje je u zemljotresu 1963. poginulo hiljadu ljudi, a bez domova ostalo 200.000. Profesor Markovski sa Građevinskog fakulteta u glavnom gradu Sjeverne Makedonije kaže da su divlje konstrukcije posebno poglavlje u našoj građevini.
“Praktično nema uvida u njihov kvalitet, tako da to ne možemo ni da cenimo, ali kada je reč o drvenoj konstrukciji, teško da imaju neku dobru konstrukciju, možda ima izuzetaka, ali ono što najviše zabrinjava je to što nijedan stručnjak nema uvid u njihov kvalitet.”
Slično je i u Crnoj Gori gdje bi prema propisima jedna osoba stalno trebala biti prisutna na terenu da nadgleda radove. Ali, Rebrenović kaže da to nije slučaj u praksi.
“Ta osoba se na gradilištu pojavi jednom sedmično ili jednom mjesečno i nema pojma koja je armatura ugrađena u temelje i stubove i ne znaju da li je urađeno prema projektu ili je u toku izgradnje investitor ipak riješio da štedi na armaturi i materijalu”.
Izjava o sigurnosti konstrukcije
Nedostatak kontrole je problem i na Kosovu gdje je u poslijeratnom periodu došlo do ubrzane izgradnje objekata od kojih je veliki broj bez građevinske dozvole.
Dekan Građevinskog fakulteta na Univerzitetu u Prištini Fljorim Grajčevci (Florim Grajcevci) ne može da kaže koliko su ti objekti sigurni jer, kako kaže, nije obavljena njihova kontrola.
“Oni (nelegalno izgrađeni objekti) su pod rizikom jer su projektovani van formalne kontrole. Ipak, ne možemo ni generalizovati da su svi ti objekti ugroženi. To mora da se utvrdi dodatnom analizom i procenom. Što se tiče te kategorije treba još puno da se radi”, kaže Grajčevci.
Posljednji proces legalizacije bespravno izgrađenih objekata na Kosovu je trajao od 2019. do 2022. godine. Prema podacima Ministarstva prostornog planiranja i infrastrukture proces je trebao da riješi problem preko 350.000 nelegalnih objekata.
Međutim, vlasnici završenih objekata bez građevinske dozvole su, osim administrativnih dokumenata, trebali da predaju samo svoju izjavu da prihvataju “punu odgovornost za sigurnost građevinske konstrukcije”.
Profesor Grajčevci napominje da iz ugla struke nijedan objekat ne bi smio biti legalizovan bez saglasnosti inžinjera i dodaje da su kriterijume, bez konsultacija, određivale nadležne lokalne ili centralne institucije.
I Srbija je u nastojanju da riješi višedecenijski problem divlje gradnje 2015. godine usvojila zakon o legalizaciji objekata. Podaci resornog ministarstva su da je do jula ozakonjeno manje od 300.000 objekata, te da je u postupku odlučivanja skoro dva miliona zahteva.
Šta je sa novim objektima?
Nakon zemljotresa u Albaniji 2019. seizmolog finskog Instituta za seizmologiju Toni Veikkolainen rekao je za RSE da su balkanske zemlje problematično područje za zemljotrese. U zadnjih pedesetak godina zabilježeni su i razorni zemljotresi poput onoga u Skoplju 1963, Banjoj Luci 1969. ili u Crnoj Gori 1979. godine kada je poginulo više od hiljadu ljudi.
No, u Crnoj Gori se desio “seizmički zaborav” kaže za RSE arhitekta konzervator i profesor na Arhitektonskom fakultetu Ilija Lalošević.
“I počeo se remetiti kvalitet gradnje i građevinskog materijala i samih zanatskih procedura, to vide i laici. A tek u urbanističkom smislu mislim da su napravljeni veliki propusti, jer u seizmičkim zonama su odmah nakon zemljotresa bile napravljene mape, preporučene spratnosti i odmaci između objekata, smanjene gustine, upravo i zbog tih seizmičkih razloga. To u poslednje vrijeme sigurno nije slučaj, vidite da objekti samo što se ne dodiruju, a velike su visine.”
Srbija u izgradnji objekata primenjuje evropske standarde, što znači da se od 2019. godine sve projektuje na osnovu Pravilnika za građevinske konstrukcije.
“Suština propisa je da se zgrade prave tako da ne smeju da se sruše prilikom zemljotresa. Dozvoljena je mogućnost oštećenja u potresu, ali samo takvih da ne ugroze ljudske živote”, kaže docent Marko Marinković.
Statičar Isak Medić kaže da realno gledajući objekti u BiH ne bi izdržali zemljotres kakav je pogodio Tursku i Siriju. Kako navodi, ima i novih objekata na kojima se čine greške.
“Ja sam bio prije nekoliko dana u Zavidovićima. Pravi se neka stambena zgrada i čovjek jedan kaže ja tu ne bih nikad spavao, čovjek koji nije iz struke, jer je zgrada stambena podignuta na direke. Pa to normalno svaki laik vidi da ne valja. Kuću čuvaju zidovi, a ne direci. Sad da bude mali potres za tu zgradu, biće kao ove zgrade u Turskoj.”
U procesu izgradnje objekata Medić kaže da je ključan arhitekta jer je on predstavnik investitora.
“Arhitekta je osoba koja vodi proces, koja upravlja procesom i koja mora da nametne investitoru stroga pravila seizmičke gradnje”, pojašnjava Medić.
Dodaje i da se u Bosni i Hercegovini većina objekata projektuje za osmu seizmičku zonu, da je to “prećutni stav” koji imaju i to do njih dolazi preko urbanističkih saglasnosti.
“Što se tiče Sarajeva, to je mala seizmička zona, sedma seizmička zona. Ne vidim ja neki problem za ove nove građevine. Ali problem je recimo ako bude neki ozbiljniji potres osme zone.”
No, na Kosovu, dekan Građevinskog fakulteta Grajčevci ukazuje da je sigurnost novoizgrađenih objekata diskutabilna i za one koji su dobili dozvolu, pogotovo u slučajevima eventualnih prirodnih nepogoda.
“I u toj kategoriji (sa građevinskom dozvolom) može biti sporno nekoliko projekata, pogotovo u periodu od 2000. do 2005. godine”, kaže on i objašnjava da bi trebala da se uradi revizija svih objekata, odnosno da li su izgrađeni na osnovu standarda.
A za kupce novih stanova docent sa Građevinskog fakulteta u Beogradu Marko Marinković ima savjet:
“U redu je da gledate pločice, kuhinju ili parket… Ali važnije je da stručno lice proveri projektnu dokumentaciju, kvalitet temelja, konstrukcije i nosećih elemenata. Uradite to, i posle nema briga.”
Ključ je prevencija
U dva zemljotresa koja su pogodila Tursku i Siriju 6. februara poginulo je više od 21.000 osoba. Napori spašavanja zarobljenih u ruševinama još traju. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je posljedicama zemljotresa izloženo 23 miliona ljudi.
Građevinski propisi u Turskoj su pooštreni nakon zemljotresa jačine 7,6 stepeni Rihterove skale u kojem je 1999. godine poginulo više od 17.000 ljudi. Međutim, ranjivije su starije građevine ili zgrade sagrađene od materijala slabijeg kvaliteta, što je naročito problem u manjim gradovima i selima.
Zemljotresi ne šalju upozorenja prije no što se dese. No, poštovanje građevinskih propisa sigurno može pomoći u smanjenju broja žrtava.
Nedostatak unificiranih građevinskih propisa dovelo je do velikog broja mrtvih zemljotresa na Haitiju 2010. godine.
“Mnogi ljudi rade što god žele, mogu da grade što žele. Jedan od najvećih problema također je što u zemlji nemamo čak ni nacionalni građevinski propis, što je jako tužno”, rekao je tada za NPR Pierre Fouche, inžinjer za zemljotrese.
Zone rasjeda uvijek će biti dom za milione ljudi, no to ne znači da je čovječanstvo bespomoćno pred zemljotresima, piše za The Atlantic Robin George Andrews, vulkanolog i naučni pisac.
“Uz odgovarajuća ulaganje i pažnju, kuće i stanovi mogu se izgraditi tako da budu otporni na najštetnije efekte zemljotresa. Čak i ako se samo mali postotak zgrada ne sruši sljedeći put kada tlo zadrhti, dio porodica kojima je prije bilo suđeno da umru biće spašena, što je nagrada vrijedna svake cijene.”
Razložimo to ovako: ukoliko se ne stvore uslovi za život na Marsu, ostaje nam samo određena površina planete Zemlje na kojoj možemo živjeti. I poštovati građevinske propise za taj život.
