Dino Mustafić: Mostar bira: pola ili cijelo

Povezani članci

• Implementirati presude za ljudska prava u Strazburu – ODMAH!
• Srbija uvela posebnu kontrolu za hrvatske funkcionere zbog spora o poseti Vučića Hrvatskoj
• Komentari FHP-a na prvi nacrt Akcionog plana za Poglavlje 23
• Bećirović i Komšić članovi Predsjedništva BiH
• I Narodno pozorište Mostar u akciji za Anu Ritu Puljić: u petak humanitarna predstava “Hotel Plaza”
• O jalabubama i nezavisnosti

Nakon 12 godina suspenzije demokratije u Mostaru kojeg su etničke oligarhije Hrvata i Bošnjaka učinile „gradom slučaj“ dogodiće se lokalni izbori. Tako će građani i građanke Mostara u nedjelju izaći na izbore – 100.864 registriranih birača, među njima i mnogi mladi koji će po prvi put glasati za vlast u svome gradu, i to kao tridesetogodišnjaci. Politički problem je nastao davno, nakon apelacije hrvatskih stranaka koje su smatrale da bošnjački glas u pojedinim izbornim jedinicama u Mostaru vrijedi više nego hrvatski, što je Ustavni sud 2010. presudio tačnim te ukinuo takva, diskriminirajuća izborna pravila, čime je Statut Grada Mostara, kojeg je nametnuo nekadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, u tom dijelu proglašen neustavnim. To je za posljedicu imalo situaciju gdje su posljednji lokalni izbori u Mostaru održani 2008, te gdje je gradom upravljao gradonačelnik koji od 2012. nije imao potrebni demokratski legitimitet. Onda na scenu stupa mlada aktivistkinja i potpredsjednica Naše stranke – Irma Baralija, pa Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donosi presudu protiv BiH po tužbi ove agilne Mostarke, reprezenta jedne nove generacije i političke alternative.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio da je postojalo kršenje člana 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Predmetni slučaj se ticao pravne praznine koja je onemogućila podnositeljici predstavke, lokalnoj političarki koja živi u Mostaru, da glasa i bude birana na lokalnim izborima. Sve je to pojačalo međunarodni pritisak, pa su dvojica ključnih protagonista za deblokadu izbornog procesa u Mostaru sjeli i dogovorili se. Naravno, bili su to Bakir Izetbegović i Dragan Čović, dugogodišnji partneri u vlasti bez izbornog legitimiteta u Mostaru i neprijatelji po potrebi, koji godinama pričom o ugroženosti sa ratnom retorikom homogeniziraju svoje glasačko tijelo. Zapravo, svim građanima Mostara oduzeli su elementarno građansko i demokratsko pravo da biraju i budu birani.

„Sloboda je jedina roba koja se pohaba samo ako se ne koristi“, uzviknuo je Volter koji je poznavao moć demokratije. Samo tako je moguće etničke oligarhe u najpodjeljenijem gradu u Evropi svrgnuti sa vlasti i vratiti oteti grad građanima. Nada da je to moguće počiva na glasnom otporu i udruživanju progresivnih i multietničkih političkih snaga kroz zajedničke liste BH bloka (Naša stranka i SDP) kao i nezavisne liste civilnih aktivista, kako na istoku tako i na zapadu grada na Neretvi. Rezultati izbora u drugim dijelovima BiH, posebice u najvećim gradovima, otvaraju prostor da bi sve to moglo utjecati i na građane Mostara koji imaju generacijsku i historijsku šansu da se definitivno odrede spram terora mržnje i straha, dirigovanog od onih koji ih decenijama zastrašuju. Uvijek me fascinirao mostarski optimizam i svojevrsni inat kada je ovom gradu bilo najteže, kada je bjesomučno razaran sa ciljem da se ubije civilizacijska supstanca zajedničkog života po čemu je bio poznat, naposljetku opjevan i naslikan kao grad erosa i ljubavi u bivšoj Jugoslaviji. Hoće li proraditi taj mentalni sklop predaka koji su u historiji znali pružiti otpor ljudima i političkim konceptima koji su građanima Mostara uništavali pravo na život, a danas uništavaju i budućnost njihove djece, ostaje za vidjeti već u nedelju. Iskreno, mislim da ne postoji racionalan, pametan i progresivan čovjek koji ne priželjkuje da se to dogodi. Mostarci sada imaju jasan izbor, bez dileme. BH blok i neke lokalne inicijative – imaju višestruki politički, ali i civilizacijski značaj, jer bi takva eventualna vlast, respektabilan politički faktor u gradu, mogla biti paradigma bržeg usvajanja vrijednosnih standarda evropskih naroda, za neophodne reforme koje ubrzanije primiču državu Evropskoj uniji. Ne treba biti naivan pa vjerovati da će nacionalisti, posebno stranački vrhovi HDZ-a i SDA, sjediti skrštenih ruku: njihov interes je da se zadrži status quo. Svjesni su da višegodišnji kriminal i etnička bahatost, koju je sjajno ilustrirao sarajevski portal Raport.ba sa audio snimkom na kojem se čuje gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić kako objašnjava proces stranačkih dogovora za imenovanja sa svojim partnerima iz SDA, ima mjesta samo u zatvoru i na smetljištu historije. Snimak je nastao na neslužbenom sastanku i desio se nedavno, baš kada je SDA bila u kampanji govoreći protiv HDZ-a i optužujući multietnički BH Blok da radi za HDZ i u njihovu korist. Sličan, skoro identičan patriotski naboj dolazi sa obje strane i zanemaruje suštinu: da je došlo vrijeme za ljude koji istinski vole i razumiju taj grad. Za takve političare koji imaju konkretne komunalne politike i koji istinski vole čitav Mostar – cijeli, a ne na pola, a to znači sve ljude, složene identitete i tradicije – može se zaokružiti mnoštvo imena sa multietničkih lista BH bloka ili liste Pravo na grad. Oni nude alternativu i politike dogovora koje mogu prevazići ratne traume. Ti su ljudi spremni da iskažu pijetet i iskreno žaljenje zbog logora, rušenja Starog mosta, miniranja Saborne crkve i da odu bez rezerve na sve toponime u gradu koji su bili mjesto boli i patnje. Takvi mogu pozvati i obratiti se mnogim Mostarcima koji su bili primorani otići iz svog grada i zavičaja da se vrate. Nijedan grad u bivšoj Jugoslaviji neće više nikad izgledati onako kako je izgledao prije rata, ali s tom činjenicom treba krenuti graditi nove zajedničke horizonte za evropsku i sigurnu budućnost naših zajednica, primarno bez mržnje. U nedelju se bira ideja da je svaki dio grada Mostara isto vrijedan i značajan, nije niti „naš“ niti „njihov“, već zajednički. To bi mogao biti onaj rodni Mostar kojeg je Matvejević ovako opisivao: „Tu smo živjeli odavno u slozi unatoč razlikama. Moji su prijatelji nosili katolička, pravoslavna i muslimanska imena: prepoznavali smo se više po osobinama, nego po imenima.“

Peščanik.net