ENG
TROOPS FOR TOMORROW
Autor/ica 👤Nenad Bunjac
Izdvajamo
- Dobio sam batine umjesto autora besmislice: “Laibach je oduvijek bio na rubu političke angažiranosti. Niti smo nadrealni, niti volimo Bacha, posebno ne njegovo apsolutno prosvjetiteljstvo. Dio kritike nas stalno svrstava, nepotrebno jer sve govorimo kroz glazbu.” Nastavlja na tepajućem slovenskom
- “Ne kompiliramo nego zajednički ponavljamo utvrđeno gradivo. Znamo s kim i protiv koga, do vraga, pola nas živi u Sjevernoj Koreji”. Priča mi o predrasudama zapadne civilizacije, priznaje “da, djelomično smo agitprop”, smijemo se, pronašli su se.
Povezani članci
Foto: Anja Rumac
Dobra je vijest da postoji još netko tko se bori protiv, pad Bastille je opet blizu. Trupe za sutra opet su tu, kao i da se nisu izgubile u ruskim stepama i egipatskim pustinjama. Nose vode žednima, pune redenike borcima, pritom ne zaboravljaju na krhku ljudskost.
Osjećam se kao da sam iskočio iz Zemljine orbite bez padobrana, ali vrijedilo je. Puno sjajne muzike, puno sjajnih ljudi. Nitko nije nosio rajf, sve je teklo u potocima, nismo nazvali pogrešan broj.
Uglavnom, Laibach nas je posjetio u Pogonu kulture u Rijeci (tko smišlja ta imena?), skupilo se sve najbolje od grada, doživljaj je bio kompletan. Uopće nisam mislio, samo sam ih slušao i gledao. No problemo. Od vizualne projekcije do fenomenalnog dueta Milana Frasa i Mine Špiler ili Marine Martesson (nitko ne zna objasniti razliku op.a.), vokali u rasponu od prodirućeg baritona do Cranberiessa, Ramsteina i izravne nježnosti Amire Medunjanin. Naravno, prije svega sam odveo na piće starosjedioca za miks pultom i aranžera Ivana Novaka, pretresli uspomene iako smo imali problema s godinama, bićima i lokacijama. Nisam bio svjestan da sam tako bijesan, makar su me radovali ljudi.
Foto: Anja Rumac
Ecola, sjeli smo Ivan i ja pa uzeli produmati svevremenske ideje. Laibach još raste, nećete vjerovati iako sam mislio da su sve svoje odavno rekli. Otkriva mi da je autor songova “Moje pjesme, moji snovi” kroničar obitelji von Trapp, Oscar Hamerstein II, opisao njihov život u Puli, nisam niti sumnjao. Veli mi “nismo ovdje niti zbog užitka, niti zbog obaveza, ovdje smo radi glazbe”. Jak lik. I krene priča, skidam ga više po sjećanju nego s diktafona. Pitam, što veli na frazu da je Laibach s albumom Spectra (2014.) izašao iz “zone političke neutralnosti” i postao provokativni mainstream. Dobio sam batine umjesto autora besmislice: “Laibach je oduvijek bio na rubu političke angažiranosti. Niti smo nadrealni, niti volimo Bacha, posebno ne njegovo apsolutno prosvjetiteljstvo. Dio kritike nas stalno svrstava, nepotrebno jer sve govorimo kroz glazbu.” Nastavlja na tepajućem slovenskom; “Ne kompiliramo nego zajednički ponavljamo utvrđeno gradivo. Znamo s kim i protiv koga, do vraga, pola nas živi u Sjevernoj Koreji”. Priča mi o predrasudama zapadne civilizacije, priznaje “da, djelomično smo agitprop”, smijemo se, pronašli su se.
NITKO NAS NEĆE PREPLAŠITI
Jesu li lavu iskopane oči, boli li zemlju dok hodamo po njoj? “Vjerojatno, ali mi nismo ti koji su pogrešni”. U pravu je, čak se nije niti oženio. “Nitko nas više ne može preplašiti”, duša mi je u tom trenutku velika poput stihova “You have sixsteen and must try this fell, tomorrow you’ll be free”. Možda sam samo ja tako čuo, grmjelo je sa svih strana. I da, predivne žene su hodale u visokim potpeticama, Izet (Sulud treći) ih je čak uspio naljutiti, uspješno on to radi. Zanimljiv je bio prvi dio koncerta, inžinjeri ljudskih duša.
foto: Anja Rumac
Uglavnom, sačuvati ću taj intervju sa Ivanom von Laibachom, ali toliko toga još ima za ispričati. Najbitnija stvar jest da nas je Laibach oporavio, još jednom dokazao zašto su važna djela. Koliko god pizdili s ljevice i desnice, moćan band, samo bi me Tito Tarantula više oraspoložio. Vjerodostojni su, prodorni i posloženi, ali sad dosta s komplimentima. Dobra je vijest da postoji još netko tko se bori protiv, pad Bastille je opet blizu. Trupe za sutra opet su tu, kao i da se nisu izgubile u ruskim stepama i egipatskim pustinjama. Nose vode žednima, pune redenike borcima, pritom ne zaboravljaju na krhku ljudskost.
NISMO RACIONALNI; NISMO GRADILI PROFIT
I za kraj, još malo Ivana. Jeli uživate? „Ne toliko, mi na slovenskom velimo naš nas poklic zove poput Voltairevog Candida. Shvatili smo da su nas iskustva iz Amerike i Sjeverne Koreje bitno promijenila, dodatno učvrstila, iako nemaš tu puno šta kemijati, nema pouzdanog recepta. Možda će opet doći vrijeme kad će ljudi opet učiti, mi smo se oštro okrenuli protiv Zapada. No, mi nismo reklama.“ Jeste li platili račun životu? „Ne, u tom smislu nismo racionalni, nismo gradili profit. I nemamo dobrog izgovora za to osim muzike.“
Ja vas ne mogu objasniti svojim mulcima. „Čekaj, postati će znatiželjni. Ako su na pravom tragu, uloviti će naš zeitgeist.“
Life is life. Also spreche Zaratustra.
Foto: Anja Rumac
Autor/ica 👤Nenad Bunjac
