Velikosrpska cirkusijada na ulicama Banja Luke
Povezani članci
Evo ga, devetog januara 2018. godine, najveći cirkusant, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, uz guslanje i sa svojim stadom, preko livada do malene Južne Osetije, na putu je za Moskvu?
Kako to i veli, naš poznati borac za Stolac i Bosnu i Hercegovinu, gospodin Nerin Dizdar; „Ima jedna mala državica Gruzija. U Gruziji ima jedna mala regija, Osetija. Četvrtina te regije, Osetije, zove se Južna Osetija. Eh, upravo je sa tom livadom Mile i potpisao sporazum, i o toj livadi se kod nas, već četiri dana priča„ / završen citat /?
Tako je, scenarista Mile, sa svojim režiserom Emirom Kusturicom, započeo najveću cirkusijadu, devetog januara, na ulicama Banja Luke, sve u čast tzv. dana genocidne tvorevine, Republike Srpske, kao i sospstvene promidžbe u velikog srpskog, nacionalističkog „firera i kralja“.
Njegove ešalone, policije, mažoretkinja, sportista, studenata, kuharica i kelnera, kao i inih udruženja, posmatrala je osiromašena raja, koja će na koncu ove cirkusijade i poplaćati sve račune, bahatosti i ludila, svoga guslara Miće i njegovih istomišljenika.
Pitajmo se, kome li to prkosi taj guslar i laktaški đilkoš, dok mu penzioneri i mnogi građani prebiru kontejnere, a mladi i obrazovanhi kadrovi odoše u treće zemlje?
Ne zaboravimo i crnokošuljaše, kao formaciju osoba iz kriminalnog miljea i buduću Miletovu paraformaciju, koja je bila sastavni dio paradnog ešalona, kao i posjetioci njihove Narodne skupštine. To su bili tzv. predstavnici organizacije „Srbske časti„.
Znao je, firer Mile, da je trebalo za taj dan, prezentirati i braniti „Srbsku čast„ za sva činjena agresorska nedjela, za genocidna zla po Bosni i Hercegovini, uz prisustvo i učešćem i ovakvih zvijeri, a svakako i uz blagoslov i nejvećeg Crkvenog i tzv. Božijeg izaslanstva, na čelu sa patrijahrom Irinejom.
Istina je, da ih je mogao poslati, samo neki njihov Bog, koji je upućivao i svoje vjerodostojnike i vladike, od Kačavende, do inih, koji su blagoslovili ubice i zlotvore, prije njihovog odlaska u krvavi pohod, sa ciljem ubijanja svojih komšija, što smo često i masovno, veoma dokumentovano i istinski, mogli posmatrati na mnogim televizijskim scenama i medijima. Zato je i patrijarh Irinej mnogo hvalio svoga idola i guslara:
„Nadamo se i molimo se gospodu, dodao je patrijarh srpski, da predsedniku Republike Srbije da snage i moći da se odupre silnim vetrovima našega vremena, sa nadom i verom i uz pomoć božju da nas gospod neće ostaviti”.
Patrijarh je takođe zahvalio bogu što je Republici Srpskoj dao čoveka, Milorada Dodika, koji, kako je rekao, mudro vodi svoj narod i lavovski se bori da sačuva Republiku Srpsku.
Svi ovi cirkusanti, svaki na svoj način iskazao je i veličao soju veliku ljubav prema Republici Srpskoj i Srbiji. Dobro su pronašli, dobro ga podučili, da u cirkuskoj predstavi odglumi glumački i svoju ulogu, gospodin Lazar Ristovski, navodni glumac, koji veli; „Da Republici Srpskoj niko ne može zabraniti da uđe u zagrljaj Srbiji. To bi bilo kao da djetetu zabranite da vidi i zagrli majku. Srbija je Republici Srpskoj majka i stariji brat”/ završen citat /?
Dalje je naglasio: “Slobode za srpski narod nema dok se Srbija i Srpska ne spoje u jedno i sloboda nema cijenu”./završen citat /
On je pozvao sve da kada dođu kući napišu poruku “Srpska je zaljubljena u Srbiju” i “Srbija voli Srpsku”, što je vjerujem doprlo i do naše Ane, premijerke, koja nije došla na proslavu, ali je predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić ustvrdila:„Da se u Srebrenici nije dogodio genocid„.
Ah, naša draga Ana, veoma si me neprijatno iznenadila, negiranjem genocida u Srebrenici. Živio sam u uvjerenju, pored ljubavi svojih „gej ljubavnica„ da voliš i Republiku Srpsku, što je apsolutno i tvoje pravo, ali sam bio uvjeren da si ti izuzetno pametna osoba, sa izvrsnim sluhom i dobrim pogledima, na sveukupnu realnost našeg ambijenta življenja i djelovanja. Dakle, ti si, kao i ja studirala na Beogradskom Univerzitetu i trenutno, često, sjediš u klupama Skupštine na Bulevaru, gdje sam i ja godinama sjedio, istina, kao Titov parlamentarac ili delegat, ali kao Bosanski Srbin, izuzetno volim svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a volim i Republiku Srbiju. Zato, nikada ne bih se složio sa tobom i tvojim istomišljenicima, da u mojoj državi, nije bilo genocida, ne samo u Srebrenici, već i u drugim mjestima, veoma znanim, a da te potsjetim, kada dođeš i u naš Mostar, trebaš posjetiti tzv. Uborak, kao mjesto zločina, stotinjak, mojih komšija i susjeda, upravo od tih istih agresorskih snaga, naših sunarodnjaka.
Vjerovatno je, gospođica Ana, ovakvim svojim tvrdnjama i zaslužila, nekom drugom prilikom, odlikovanje od guslara Miće, jer on toga ima u izobilju. Kao što je, isto dodijelio i svome „opančaru i pajdašu„ šumadijskom proizvođaču dobre rakije, Tomislavu Nikoliću, koji je u svome bunovnom stanju i mamurluka, nakon primanja odlikovanja, kao bivši predsjednik Srbije, podsjetio da se 27 godina bavio politikom, još jednom ponavljajući tezu o ujedinjenju Republike Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta.
“Za predsjednika Srbije dva najveća izazova su RS i Kosovo i Metohija. Ako je put da se RS i Srbija približe i ujedine, od srca vam želim samostalnost i nezavisnost”, rekao je Nikolić. Dakle, Tomislav Nikolić u Banjoj Luci ponovo je potpirivao separatističke težnje RS-a, po ko zna koji put.
Ništa neobično, ako se zna, da ne moramo posjećivati ludnicu da bi pronašli poremećene umove, jer je upravo, ova banjalučka cirkusijada i bila najveća umobolnica.
Moramo priznati, da je i naš Vučko iz Srbije, lijepo, da li i perfidno eskivirao ovu cirkusijadu, ali još uvijek nije svjestan nužnosti, svoga distanciranja, od guslara Miće iz Laktaša, za njihovo dobro i dobro Republike Srbije.
Za dobro svih, naših zajedničkih napora približavanju, dobrim međususjedskim odnosima, povratku povjerenja i praštanja, ne i zaborava, ali samo sa istinom na vidjelo i sa pravednim djelima.
Ne mogu oni shvatiti, da nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.
Lijepo je rekao, čuveni Gete:
„Ako ljubav, radost, toplotu i slast ja sam sobom ne nosim – neće mi ih ni drugi dati. A ja, sa srcem punim blaženstva, neću drugoga usrećiti ako on stoji predamnom hladan i bez snage.“/završen citat /