Specifičnost Mostara: Tikva surahija

Povezani članci

• MOSTARSKI (NE)IZBORI
• Nedžad Maksumić: Svjedočanstvo o opiranju zlu
• Na današnji dan Mostar oslobođen od fašističkog okupatora
• Ajme zemlji u kojoj se i nepoštivanje zakona proglašava nacionalnim interesom
• “Sedam strahova” povezuje stolačke srednjoškolce
• Srđan Gavrilović: Danas je poezija uglavnom malokrvna, a proza sterilna i neproživljena

Foto: vijesti.ba

Pored upotrebe u kulinarstvu sušena surahija se stavljala na rafove kao dekor prostorije.

Mostar je grad  prepun specifičnosti i zbog toga je veoma zanimljiv i osebujan, čime se  svrstaje u gradove koji se, nakon bilo kraće ili duže posjete, dugo pamte. Među takve specifičnosti su i kulinarski specijaliteti karakteristični samo za ovaj grad. Šarena dolma je nastala kao izraz maštovitosti i inventivnosti ovdašnjih domaćica. Skromnost punjenih paprika odnosno dolme nije zadovoljavala njihovu bujnu maštovitost  tako da su pokazale odlučnost da same, svojom prefinjenom idejom i iskustvom, to jelo obogate i učine ga daleko bogatijim.

Tako su sa pripremljenim filom počele puniti ne samo paprike nego i paradajz, patliđan, krompir, raštiku, luk i konačno jednu specifičnu vrstu tikve zvanu surahija.

Kako su stari urbani porodični kompleksi obavezno sadržavali prostrane avlije sa sofama i odrinama,  pored ukrasnog  mediteranskog cvijeća u sofama su sađene i surahije. Stabljika surahija može da izraste u dužini od nekoliko metara i kao penjačica obično bi se plodovi zamečali na samoj odrini. Kako surahije imaju izrazito  izduženi oblik to veoma dekorativno djeluju viseći na odrinama poput stalaktita te sa grozdovima grožđa i  prošaranog požutjelog lišća pružaju živopisnu sliku u avlijskom prostoru. S druge strane, kaldrmisane avlije sa geometrijskim formama izvedenim u tonalitetima boja prirodnih iz Neretve izvađenih oblutaka, pružaju još jedan dodatni ugođaj, a sve je to postignuto sa ciljem da se vlasnici ili gosti što udobnije osječaju boraveći u avlijama. Kao i mnoge druge biljke, bilo da je riječ o povrću ili cvijeću kojeg su uzgajale  stare mostarske porodice, i surahija se danas može rijetko vidjeti. Međutim, tradicija je toliko neumoljiva da nema nikakve dvojbe u njen konačan trijumf.  Uzgoj i konzumiranje surahija je sastavni dio običaja Mostaraca a oni se teško ili nikako ne gube, bez obzira na savremene trendove i izazove ovog vremena.

Pogled na surahije u čovjeku izaziva buru emocija jer ga asociraju na minulo vrijeme u kome se  harmoničnije i ležernije živjelo. Čak može osjetiti aromu šarene dolme u kojoj je, pored ostalog povrća,  bilo mjesta i za punjeni komad surahije. U avlijskom prostoru prepunom zelenila i cvijeća, čovjek je bio u neposrednom dosluhu sa prirodom.

Ali surahija nije predstavljala samo korisnu i zdravu hranu, one su se kao cjeline sušile i postavljale na rafove kao ukras u dnevnim sobama. Njene elegantne linije magično su privlačile pažnju  svih članova porodice, ali jednako tako i gostiju.

-Surahija je sastavni dio naše mladosti jer mi u sebi nosimo sliku svoje avlije kao simbola porodične sreće, harmonije i  duševnog mira. One su čudesno djelovale viseći na odrinama i stvarajući prirodom kreiranu, bogatu i pamtljivu sliku koja se nosi cijeli život. Surahija izaziva emocije koje nas vračaju u doba mladosti, najsretniju etapu našeg života. Eto, Mostarci ne bi bili prave liske da nekim svojim sugrađanima nisu dali nadimke po surahiji. U pravilu „Surahija“ je bila izrazito mršava i visoka ličnost. Aluzija je očita, kazao je  hroničar grada Zlatko Serdarević.

Vijesti.ba