Novoustoličenom, mlađanom direktoru Aluminija!

Povezani članci

• POZIV NA PROJEKCIJU FILMA “TERMA” I RAZGOVOR S AUTORIMA
• Promocija romana “Trganje” Almina Kaplana
• U Mostaru teško pretučen Sarajlija – prevezen u bolnicu u komi!
• Hoće li ljevica zajedno ili u ponor?
• Obrazovanje odraslih u BiH: Nova šansa za novi početak
• Radivoje Krulj: Odgovor g. Salki Šariću na njegovu reakciju “O Šantićevim večerima poezije ili o miješanju krušaka i jabuka”

Ustoličeni, mlađani direktor firme Aluminij, gospodin Nikica Ljubić poručuje:

„Direktor Ljubić ovim putom moli javnost i medijske djelatnike za razumijevanje i strpljenje jer ne će odmah istupati u javnost, s obzirom na to da, u odgovornosti prve osobe ovako velike tvornice o kojoj ovisi na desetke tisuća ljudi u BiH i u Hrvatskoj, želi pred medije i svekoliku populaciju izići s preciznim podatcima i jasnim odgovorom na upit koja je strategija oporavka Aluminija.“/ završen citat /.

Kada je pisac ovoga i mnogih drugih članaka, na temu aluminija, polagao kamen temeljac 1970. godine, pretpostavljam da se ova buduća  „rukovodna zvijezda„ nije ni rodila ili je još bila u pelenama. Međutim, nema razloga ili smisla razmišljati o istome, jer je mlađani Nikica imao prilike i mogućnosti da i od svoga oca Bože, elektroinžinjera i moga radnoga kolege , spozna značaj i vrijednost  „struje„ gdje se ona i na koji opravdan način iskorištava, kao zlatom vrijedna sirovina, upravo za firmu na čije je čelo stao i za pogone, koje kako veli treba prvo da obiđe, kako bi se mogao pozabaviti veoma ozbiljno problematikom „velike tvornice i o zaposlenicima na desetke tisuća„ kako bi se istinski mogao i pojaviti pred medije i javnost.

Nažalost, mlađani Nikica je apriore i ne razmišljajući mnogo o silnome „tovaru„ nametnuo na svoja još uvijek nejaka leđa, više kao kolateralna šteta ili možda pouzdani kadar već viđene ubitačne politike HDZ-a i njenih prethodnih mešetara, diskriminatora, lopova i nacionalista, kako bi sada u sprezi sa „crvenim borcima za državu i čovjeka„ vadio preprženo kestenje, golim rukama i možda svijetla obraza, u šta se neću mnogo upuštati.

Međutim, odmah bih preporučio ovom „junoši„ da za poodmaklo vrijeme ne izlazi u javnost, bez temeljne pripreme za istu. Prije svega, biće nužno dobro protabiriti sve knjige i analize, postojeće i mnoge skrivene ili uništene, kako bi se ušlo u sve tragove dugogodišnjega kriminala i lopovluka, od Brajkovića, Galića, Božića, Jure Muse, Lasića do Bradvice i inih njihovih saradnika. Da li će mu uopšte biti moguće i da li isti ima i kapaciteta svojih umnih i fizičkih sposobnosti, da to sve svari i spozna, da razmrsi to klupko kriminala, teško je to reći i još manje očekivati, ali je i pokušaj vrijedan pažnje.

Svakako će biti potrebno sagledati i problematiku obespravljenih  radnika firme, a posebno se zapitati i dati odgovor, ignorancije, diskriminacije i izbacivanja radnika srpske nacionalnosti iz spiskova dioničara, jer je došlo i krajnje vrijeme da se daju odgovori i na takva pitanja. Nije dovoljno samo konstatovati svoju zabrinutost za sve zaposlenike ili neke tisuće širom BiH i Hrvatske, kako reče u svome saopštenju mlađani direktor, a pod tepih ostavljati i stalno zanemarivati i sve druge radnike kojima je godinama bilo uskraćeno ljudsko i radničko pravo u firmi, koju su i sami stvarali.

Kada je u pitanju strategija daljega razvoja firme i konačnoga izbora i komponovanja melodije na temu struje, koju godinama rabe i cvrkutaju svi njegovi prethodnici, kako bi prikrili sva svoja nedjela, nisam bez razloga unaprijed uputio mlađanoga Nikicu na svoga oca i neki čas spoznaje od njega na temu struje, a siguran sam da će ga isti uputiti na jedini pravi put razmišljanja i riješenja ovoga izmišljenoga i zloupotrebljavanoga problema. Radi se o istinskome razvoju manjih proizvodnih kapaciteta za preradu aluminija, čime će se sigurno moći izvršiti adekvatna valorizacija utroška električne energije za elektrolizu i proizvodnju sirovoga aluminija. Isto tako, dosta nam je više lažnih slavopojki o najvećem izvozniku, jer treba znati da je nesrećna svaka ekonomija zemlje bilo koje, koja bazira svoj ekonomski prosperitet na izvozu sirovina i polufabrikata, te i u ovome slučaju na izvozu sirovoga aluminija, umjesto da proizvodimo i izvozimo određene gotove proizvode. Jedini i isključivi razloga ovakvoga stanja i ponašanja cijele prethodne rukovodne strukture u firmi, svakako su njihovi naslijeđeni nacionalistički porivi, ignorisanje drugoga i različitoga, da bi negdje gradili fabrike što im ne bi odgovaralo i što bi pored „čistokrvnih„ svojih sunarodnjaka trebali zapošljavati i Bošnjake ili, ne daj Bože i radnike srpske nacionalnosti. Zato se i ne treba nadati nekom brzom i povoljnijem rješenju statusa ove firme za budućnost, dok se ne raščisti sa sopstvenom politikantskom nacionalističkom doktrinom, zacrtanom u davno sačinjenom scenariju HDZ-a i njenoga tvorca i oca nacije „lijepe njihove„.

Sve druge paušalne ocjene i procjene i ove diletantske Vlade, sa Nikšićem i Trhuljem, o nekome generatoru razvoja Hercegovine, na bazi sagledavanja činjenica postojanja i mogućnosti ovoga tzv. „Hercegovačkoga diva„ upravo radi navedenih činjenica padaju u vodu. Neupućeni i diletanti, kakvi su ovi postojeći u Vladi Federacije, ne mogu trezveno i istinito raspravljati o nečemu što apsolutno nisu bili u stanju spoznati, jer to naša javnost dobro zna da isti, kao i mi obespravljeni radnici, od Dejtona do današnjih dana nismo smjeli niti proviriti, a kamo li ući kroz kapiju ove firme. Isti, preko noći  postaše vidovnjaci, rasturiše državni kapital, kao da im je bila babovina, baciše 44% kapitala na trpezu gladnoj nemani i aždajama i bivšim diskriminatorima, kako bi i  to oni podjelili tobože dioničarima ali na svoj način i svojim aršinima, ali su svi zajedno i postigli svoj jedini cilj da se konačno izbace i Srbi iz dioničarskih prava i nekih budućih uticaja u upravljanju ovom i njihovom firmom.

Na veliko zadovoljstvo i hobotnice iz Laktaša i njegovih pipaka, sa „jaranom„ iz mostarskih Bara, uz gusle i orgulje,  jer njima i nisu potrebni Srbi u Federaciji, to i nisu pravi  već rezervni ili „nesrbi„ i na taj način je utrt put „tapkaroša po ramenima„ Dragana i Milorada, da se osokole u razvoju Herceg Bosne i Republike Srpske i njihovih ekonomskih kapaciteta, možda i po Hercegovini ako su tako i tajno dogovorili.

Eto ti, mlađani moj ustoličeni direktore, možda nešto od ovoga i nisi znao, nisi mnogo niti razmišljao, jer je to za tebe još ranije sve smišljeno, zato ti i treba vremena i više za razmišljanje i pripremu, jer ova javnost priprema i svoje čipove za zamjenu listopadnoga otpada.

Kako se priča po čaršiji, da si perspektivan kadar HDZ-a i da imaš i dobru zaleđinu, možda ćeš se i malo duže zadržati na toj poziciji, te ti srdačno želim da je maksimalno i dobronamjerno i iskoristiš, a tvoje ću besjede i odgovore u medijima sa nestrpljenjem očekivati.

Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /