Naš Mostaru, crno ti se piše

Povezani članci

• Irma Baralija: Uzajamno bojkotiranje Trebinja i Čapljine je protivustavno
• Snježana Martinović na sceni HNK Mostar s višestruko nagrađivanom monodramom ‘Jackie’
• Zlatko Dizdarević: Istinom protiv okupacije uma
• Konačno rješenje bosansko-katoličkog pitanja: Čović-Komaričini Čardaci
• FELJTON: HERCEG-BOSNA U HAAGU (6)
  Imaju li i Hrvati svoje “Markale”?
• Građanski savez: Dragan Čović je danas ono što je Mate Boban bio 1993. godine

Rekao bi  naš stari narod; „Da Bog da kćeri da te aga uzme, kada cigani oko kuće oblijeću„.

Koristeći floskule, konstutivnosti naših Srba u Mostaru, ovome bih  mogao dodati, naš Mostaru, zaista ti se crno piše, kako se ovih dana brinu o tebi, orguljaš iz Bara, Dragan Čović sa Vladikom Grigorijem u Trebinju, ili SDP-ovci na sesiji kruga 99 u Sarajevu i sloganom; „Mostarci su taoci ekstrema onoga svega što se dešava u BiH“ ili „crvendaći„, „borci za čovjeka i državu„ u pripremi svoje dekleracije o Mostaru, u Mostaru, ili guslar iz Laktaša sa svojim mentorom Draganom Čovićem,  u Banja Luci.

Svaka od ovih sesija, priča je za sebe, ali samo za upućene naše sugrađane, koji istinski misle svojom glavom i kojima je istina i pravda i životno opredjeljenje.

„Čovjek traga za rijekom istine,ali često nailazi na izvor laži„ /Moro/.

Kakvo li je licemjerstvo, demagogija i notorne laži, u djelima brige za mostarske Srbe, vjerujem slično veličanju i uloge Blaža Kraljevića i njegove ljubavi za Bosnu i Hercegovinu, ali evidentno i nama jasno, bez Srba u njoj.

O kojim i kakvim je Srbima priča i zalaganje, da li ovim „dodikovcima„, povratnicima sa prihvaćenom Dodikovom ideološkom,  onečišćenom velikosrpskom nacionalističkom maštom. Da li o njegovim Srbima, koji su sa crkvenom podrškom i njihovim vjerodostojnicima, doselili u Mostar i Paljanski Prosvjetu sa guslama i sa dodjeljenim odlikovanjem svome uzoru i tvorcu, genocidne im tvorevine Republike Srpske, psihijatru iz Haga, Radovanu Karadžiću. Da li je riječ o Srbima, tzv. „rezervnim„ Srbima po kanonima pripovjedanja po Evanđelju Vladike Grigorija i aminovanju, njegovog mentora, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika. Da li je riječ o Srbima, protjeranih iz njihovih firmi Aluminija i Sokola, za kojima su se brinuli i ovi „crvendaći„ tj. borci „za čovjeka i državu„, te su ih već poodavno otpisali, vjerovatno sa namjerom, da ih sada svojom dekleracijom o Mostaru, ponovno i povrate.

Kao u cirkusnoj predstavi, pronašli su svoje „klovnove„ u tzv. mostarskim Srbima „dodikovcima„ kojima je eto, jedino nužna konstitutivnost na ovim prostorima Federacije i Mostara, a ravnopravnost je sekundarnog značaja, ili im nije nikako niti potrebna, jer su njihove vojvode i voždovi, već zaposjeli  sebi vile preko Drine i do Dedinja. Otuda im je i briga, za ovim mostarskim Srbima, bez obzira iz koje klase bili i kojim farbama bili ofarbani, što bi naši stari govorili; zadnja rupa na svirali?

Nažalost, uz Božiju pomoć i njegovih propagatora na zemlji, uz slavopojke i lažne besjede, ovi srpski „dodikovci„ ne mogu se niti pameti nadojiti, izmjeniti svoje velikosrpske nacionalističke čipove, otpočeti trezveno razmišljati svojom glavom, o sopstvenoj sudbini svojih porodica i njihovoj realnoj sudbini, dostojnog civilizovanog građanina ovoga grada, u nekoj skoroj budućnosti.

Varaju se, grdno se varaju, jer će im lažni ideolog i mrzitelj i njihove države Bosne i Hercegovine, guslar Mića, već pobjeći na Dedinje, pasoš mu je u džepu, a silni pokradeni novci su na tajnim računima bankarskog sistema.

Neće im pomoći i ovi „crvendaći„, već poodavno upakovani u aluminijsku foliju, kako bi se zaštitili od uticaja saznanja i kritika, njhovih zločestih radnji u firmama iz kojih su protjerali radnike srpske nacionalnosti.

Ponajmanje će im pomoći i „lukavi„ latini, koji su u svojoj tvorevini Herceg Bosni, sličnoj genecidnoj posestrimi Republici Srpskoj, na progonima, ubitstvima, logorima i protjerivanjem u strane zemlje, na sličnim temeljima, ustrojavali, uvijek „Za dom spremni„ svoju ustašku nasljednicu.

Hvala, guslaru Mići, orguljašu Draganu, hvala „crvendaćima„ i Crkvi sa Vladikom Grigorijem, kao i inim licemjernim međunarodnim mešetarima, na silnoj brizi o nama Srbima, grada Mostara i Federacije.

Bićemo u stanju da se dozovemo pameti, da se spustimo sa nebeskih visina, da se oslobodimo mitova i srpske mitologije, da počnemo razmišljati sospstvenim glavama i stvarati sebi uslove i budućnost, dostojnu čovjekovog srpskoga roda.