Na putu za Srebrenicu

Povezani članci

• Ako je nekome „falilo škole”, riješeno je i to novcem poreznih obveznika!
• Uži izbor ili Nepobjedivih 8
• Koliko „Mostarskih kiša“ je danas potrebno gradu Mostaru?
• Odgovornost i sloboda medija u BiH – Zašto je neophodno skinuti “ružičaste” naočale?
• Članak o hladnoći te savjeti kako se zaštiti od nje
• Otvoreno protestno pismo povodom humanitarne krize u Bosni i Hercegovini

Poštovani Predsjedniče Srbije, Aleksandre Vučiću, trenutak je i pogodno vrijeme, da sa pozicije, koju obnašaš, kažeš i posljednje riječi, priznavanja genocida u Srebrenici.

Budi veliki i ostani u našoj istoriji zapisan, kao izuzetni i pravi državnik, koji je izgovorio te sudbonosne i istorijske riječi, priznavanja krivice srpskoga naroda.

Ne dozvoli velikosrpskim nacionalistima, da i dalje likuju u svome neljudskom i nehumanom pohodu na ljudskost i dostojanstvo srpskoga roda.

U ime sveukupnog srpstva, njegovog humanog i civilizovanog ljudskog dostojanstva, imaš jedinstvenu i istorijsku ulogu da anuliraš sva ta nacionalistička i barbarska htijenja iz izvora nacionalističkog srpskoga bića, da ne priznaju bol i tugu, prije svih našim komšijama Bošnjacima i ostalima.

Sramota je za naš srpski rod, da niko od zvaničnika, naše Srbije, ne prisustvuje komemoraciji u Srebrenici i da oda  poštovanje svim žrtvama genocida.

U ime, našega srpstva, jedan si i jedini, sa te uzvišene pozicije, koju ti je izglasao srpski rod, da konačno iskažeš i svoj sud, u ime cjelokupnog srpskoga roda, da se istinski dogodio genocid u Srebrenici. Ovim činom, iskazuješ i povjerenje i opravdano zaslužuješ i praštanje, od naših komšija Bošnjaka, kojima je nanesen planetarni bol i tuga, upravo od naših sunarodnjaka i nacionalista, koji u ovom vremenu ignorišu i negiraju da je učinjeno ovo zlo.

Iako si mogao, do današnjih dana izbjegavati i svoju ulogu i poziciju, u obnašanju najviše vlasti u Republici Srbiji, sa pozicije Predsjednika Republike Srbije, to ti je olakšavajuća okolnost i krajnje vrijeme, za iskorak u povlačenju i jedinih pravih, ljudskih, dostojanstvenih i državničkih poteza.

Zato, povuci pravi potez, matiraj svjetsku javnost i posebno sve nacionaliste i negatore ovih zlih radnji, daj do znanja i svim „dodikovcima„ da istinski poštuješ, ovu našu domovinu Bosnu i Hercegovinu i u njoj, posebno naše komšije Bošnjake. Ti si, Aleksandre najodgovorniji u odlukama, moguće je i da Anu ovlastiš i pošalješ na put za Srebrenicu, ali samo sa darovima i poveljom priznavanja genocida. Nikako da šalješ, recidive Slobine, poput Ivice Dačića i inih saradnika, kao i „dodikovce„, kojima možeš tepati i tapšati ih, u kuloarima tvojih odaja.

Mogu istinski reći, da sam stariji i iskusniji, da li i pametniji, što je relativni pojam, ali sam iskreni i normalni Bosanski Srbin, koji je mnogo ranije spoznao i doživio sve vrline i dobrote, našeg srpskog roda, želim te  dobronamjerno savjetovati, da dobro razmisliš i učiniš pravi, istorijski iskorak, kako bi  krenuli putem povjerenja i pomirenja,  zajedničkog suživota sa našim komšijama Bošnjacima.

Ovakvim činom, apriori i automatski,  na pravom si putu, da  konačno i trajno eleminišeš i sva nacionalistička nakaradna neljudska ponašanja, sa obje strane Drine, svih agresivnih, nacionalističkih velikosrpskih recidiva, ne samo Slobodana Miloševića i njegovih  sljedbenika, Karadžića, Mladića i inih, a posebno, ovog našeg današnjeg novokomponovanog ekstremiste, guslara iz Laktaša,  Milorada Dodika. Istina je, da  u prošlosti i nije bio takav, ali se transformisao u najvećeg negatora svih pozitivnih kretanja u našoj Bosni i Hercegovini. Vjerujem, da je osokoljen i tvojom ličnom, a i  vašom podrškom iz Srbije, čemu i konačno mora se stati u kraj i krenuti, drugim ljudskim putem, kojem svi zajednički stremimo.

Nemoj čekati, predsjedniče Aleksandre Vučiću, da se sve prelama preko leđa pozitivnih ličnosti iz Srbije, poput  Čedomira, Biserke ili novoustoličene Ane, kako bi oni vukli poteze u ime Srbije, pored tebe, jedinog i najodgovornijeg autoriteta, priznatog od srpskoga roda. Ovaj značaj i odgovornost, ne možeš izbjeći, niti u jednom trenutku, a kucnuo je i posljedni čas, da ti učiniš pravi potez, ako istinski želiš, da budeš veliki i najveći u srpskome rodu. Razmisli!

Lično ću biti ponosan, na cio srpski rod, biće mi drago biti i osjećati se  Srbinom, kada mogu i tebe priznati za svoga predstavnika u ovoj našoj svakodnevnoj društveno – političkoj zbilji dešavanja i dogovaranja.

Priznati ću te, vjeruj mi, kao i većina normalnog ljudskog srpskoga roda, koji te podržava i gaji takva očekivanja od tebe. Sve hipoteke, sa kojima se manipuliše iz agresorske prošlosti, a vezane su za tvoju ličnost i djelo, vjeruj mi, padaju u vodu i ostaju za neku prošlost, od koje se tako dostojanstveno opraštamo i krećemo novim stazama, zajednički.