Munib Delalić: Šta s narodom se mojim dogodi

Povezani članci

• Dragan Markovina: Koliko fašizma?
• Darko Cvijetić: Drugi obraz
• Groteskna dojenčad revolucije
• Tresla se gora, rodio se Božo
• Riječki gradonačelnik i HND osuđuju napad na Frljića
• STARI, DOBRI ZUBAC

ŠTA S NARODOM SE MOJIM DOGODI

Šta s narodom se mojim dogodi.

Kud će, tužni, i lijepi,
diljem čega tijelo svoje rasut,
svoju dušu.

U zametku, na prsima, tek prohodali,
jablani viti, i sjajni, pregorjeli,
narod moj jedini.

Na kojoj ću ga stranici sutra naći.
U kom svijetu, zavazda ini.

Slovo o silama zlim, o užarenim
kuglama koje s neba hladna padnu,
kako mucat, tužeć za njim vrlim.

Ko će koga Zorbinovcem gledit,
Pobrišćem i Žabljakom, uz Bilo brdo,
na Gožulj i Crkvicu u stopu slijedit.

Zar tek tako se, dragi Bože, sve slomi.
I sve nestane, i nema ga: kao da nikad
ni bilo nije!

Zar pitat ću se, Sveznajući, odsad samo:
šta s narodom se mojim dogodi?

S kim ću sada? Kamo? –
pitati se, i ovdje, i onamo, onamo.

Munib Delalić

U Zagrebu, krajem augusta ’93., gledajući izbjegle Ljubušake