Mostarsko zatišje pred buru!
Povezani članci
Piše: mr.sci. Milan Jovičić
U ovom predizbornom periodu, kao brod koji plovi na uzburkanim talasima, snažnim udarima vjetra sa svih strana teško odolijeva, slično i naša scena stranačkih aktera, u kampanji, puna je cirkuskih scena i raznolikih sadržaja. Na djelu je, često i slušana oštra retorika, zatim silna obećanja ludom radovanja, aktivnosti na asfaltiranju putića, obećanja na konačnom uvođenju električne energije u domove povratnika, koji su obmanjivani u više navrata, a tako su željni i svjetla i televizije i svakodnevnih medijskih informacija, koja su njima godinama uskraćeni.
Mostar i njegovi građani su hipnotisani, ošamućeni i uspavani, poput ribica, koje su izbačene na suho i jedva dišu na škrge, koprcaju se, u očekivanju da ih dobri ljudi ponovo povrate nazad u vodene tokove.
Dotle se mnogi i ludi i pametni, poput paunova i njihovog lepršavog i šarenog peraja, kočopere i igraju svoju igru, dotle horozi svojim kukurikanjem najavljuju svoje poruke građanima, a naši vlastodršci izvode različite scenske prikaze, viđene ili neviđene.
Tako se lucidni i umno poremećeni guslar iz Laktaša, zvani i „lijepi„ Mića, poigrava sa nekim referndumom i obmanjuje i svoje sugrađane i širu javnost, ali sve u cilju da bi se narodu, po starinskoj nametnule igre, jer je narod željan hljeba i samo hljeba, te tako bi imao i hljeba i igara.
Već je svima znano, da ovaj Laktaški đilkoš i njegova genocidna tvorevina Republika Srpska, godinama negiraju domovinu Bosnu i Hercegovinu, njihove institucije vlasti, kao i sve odluke, čak i Ustavnog suda ove zemlje. Evidentno je, da isti podrivaju nelegalno i nedopušteno i temelje, zajedničke nam države, vjerovatno sa ciljem da se sutra, ako im se ukaže i ta prilika da promovišu i neku svoju državu i da se osamostale sa tuđom zemljom, ali sa svojim suludim idejama iz zastarjelog scenarija ideoloških zabluda njihovog Vožda i njihove Akademije nauka.
U ovim suludim događajima, zvecka se i sa oružjem, izvode se „fol“ neke antiterorističke vježbe i kod Srba, kod Bošnjaka i kod Hrvata, odvojeno kao tuk na utuk, ali svakako sve na teret ovog već totalno ogolićenog i obezumljenog naroda i građanstva. Njihova snaga i spremnost, biće dovoljna, da sahrane i za đenaze, brojne pregladnjele i iznemogle, pomrle građane, a tih zamišljenih terorista na našim prostorima, ni sa njihovim siluetama ih nema i neće ih biti.
Evo, ovih dana, vjerovatno u sklopu njihove vježbe na prostorima zapadnih područja Hercegovine, policija u gradu Mostaru, upravo, trenira strogoću nad jednom induvidualnom, mirnom osobom, gospodinom Mušicom Hindić, koji često demonstrira svoje i naše ukupno nezadovoljstvo cjelovitim stanjem u gradu „slučaju„ više sa raznim transparentima i pokojom riječju, ali ne i bilo kakvim nasilničkim djelima ili postupcima.
Za ovo vrijeme, građani ovog grada ćute i samo ćute, očekujući da im dragi Bog/ Allah podari bolje dane, da im domaći vlastodršci odobre da i oni ustroje svoj grad i izaberu svoju vlast, prema sopstvenim mjerilima i željama. Čekaju, da im i licemjerna međunarodna zajednica, bar dozvoli skidanje „luđačke košulje“ nametnute još iz Dejtona, kako bi se građani i narodi ovog grada uljudili i konačno otpočeli ravnopravno živjeti u zajedničkom ambijentu, približno nekadašnjem, po mogućnosti.
U toku svih ovih tirada predizborne kampanje i cirkusijade oko najavljenog refrenduma, da li namjerno ili prisilom, apsolutno se zanemaruju izbori u Mostaru i njegov konačni status rješenja po potrebama njegovih građana.
Sasvim razumljivo, dio intelektualaca u gradu, na okupu oko „Mostarskog kruga„ svjesno i dobronamjerno, ne želeći ni u kakvoj formi ili obliku, da ima uticaja na kampanju van Mostara i na rezultate svih njihovih stranačkih aktera, miruje i ćuti, ali svakako studiozna razmišlja i priprema svoju strategiju, da se iz ovog zatišja krene sa burnim događanjima na konkretnom i hitnom iznalaženju rješenja za grad i provedbu nužnih izbora, već do kraja ove godine. Nadati se učešću i razumijevanju i ovih koji dobiju vlast, kao i oporbenih snaga, kao i učešće cjelovitog građanstva i javnog mnijenja i podrške. Isto tako, očekivati je i snažnu podršku međunarodne zajednice, ali daleko bolju i konkretniju, u odnosu na protekli period od godina poslije Dejtona.
Mostar se ne smije zaboraviti i zanemariti, prepustiti stihijskom rješenju, ili prepuštanjem na volju dosadašnjih stranaka, koji su mogli i trebali, ali nisu željeli isto riješiti. Daleko im je unosnije i prihvatljivije biti sa statusom, po starinskoj narodnoj „zavadi, podijeli pa vladaj„ jer se to pokazalo i unosnim poslom za sospstvene lične intrese, njihovih aktera u svim prethodnim vladajućim strukturama. Mislimo, da je došlo i konačno vrijeme da se takvim pogledima i stavovima stane u kraj i to milom, jer ako sila krene tu povratka neće biti.
Građani ovog, napaćenog i opustošenog grada u proteklim agresijama i sa istoka i sa zapada, ne traže mnogo i ništa izuzetno, osim normalnog zajedničkog suživota, kao ravnopravni građani i narodi svoje zajednice. Traže mehanizme i principe te ravnopravnosti, prije svega u direktnom izboru svojih gradskih čelnika, gradonačelnika i dva dogradonačelnika, iz redova konstitutivnih naroda, kao i čelnika Gradskog vijeća sa određenim i dogovorenim brojem vijećnika. Svakako, sva vitalna pitanja, u interesu građanstva, trebaju se riješavati konsenzusom, uz toleranciju i razumijevanje. Sva druga pitanja , zajednički riješavati u duhu Statuta grada i važećih zakonskih i Ustavnih propisa u državi. Uz dobru volju, poštivanje i međusobno uvažavanje, moguće je veoma brzo doći do takvih rješenja, te na tome putu želja nam je zajednička, da bude uspješno i efikasno.