Mojim Mostarcima!

Povezani članci

• Promocija zbirke poezije “Voda” Diane Ondelj Maksumić 29. marta u Mostaru
• MEDIJEVALESKA UNESCA
• Tradicionalni Valentinovski koncert od ove godine u velikoj dvorani Kosače
• “Ne igraj na Engleze” u NP Mostar
• Dodikova igra gubitničkom kartom
• Koncert turske tradicionalne muzike u Mostaru

Piše: Mr Milan Jovičić

Danas šetam svojom ustaljenom  maršutom, preko Starog mosta, Fejićevom ulicom, Musalom i preko Cernice do svoga doma. Priroda i dragi svevišnji, jedan i jedini, na ovom svijetu su nam podarili lijepo sunčano vrijeme, procvjetale proljetne bašte sa beharom i rani miris tek cvijetnog jorgovana. Zašto baš jorgovana, pitaju me mnogi, pa to je cvijeće moje mladosti i mladalačkih snova, kada sam ga lično brao u avliji rodnog Sarajeva i ukrašavao naš dom, istina za majske dane svetoga Đorđa, roditeljske slave.

Susrećem brojne poznanike, moje Mostarce, ali i brojne turiste, koji su tako rano pohrlili  u spoznaju ljepota i svega dobrog što su čitali ili slušali o našem gradu. Dakle, lica su im svima različito ozarena, dok se mojim sugrađanima osjeća neka zabrinutost bez smješka, kao obični građani koračaju uzdignutog čela, pravog pogleda, jer ih ne interesuju niti ljevaci, niti dešnjaci u svom gradu, već samo pametni, hrabri i smjeli za otvoreni dijalog i za dobra razmišljanja za svoj grad. Dotle su nam turisti veseli i razdragani, sa najboljim mislima i pričama o ljepotama Mostara i gostoljubljivosti njegovih građana.

No, zaista, grad nam je prepun dušebrižnika, politikanata, mešetara ili jednom riječju kako bi to mi Mostarci nazvali „ublehaša„ koji presipaju iz šupljeg u prazno i ponajmanje brigu brinu o našem zajedništvu, pristojnom suživotu i kako to obezbjediti sve dobre preduslove za evropski grad, kojem Mostar treba da pripada.

U ovim tmurnim i turobnim vremenima, nacionalističke snage i recidivi nakaradne nam i uzavrele u prošlosti i postojeće u sadašnjosti, crtaju i kroje nam sudbinu, nimalo ružičasto u tamnoj nam podlozi, kao siluete našeg nestajanja i totalnog zamiranja.

Pitaju se ,,svi se zajedno pitamo, kakav li to mi, zaista, želimo naš grad Mostar”?

Odgovor bi bio svima, veoma jednostavan, da ga samo presvučemo kao novorođenče, da mu „socijalističko ruho„, koje ga je nekada krasilo,  neka od sada bude samo „demokratsko i civilizovano„ pro evropsko ruho, sa novim bogatstvom materijalnih vrijednosti, silnim fabrikama u ekonomskom blagostanju, sa zaposlenom i veselom   našom mladom inteligencijom i proizvodnom  vrijednom radničkom klasom.

Znam, da će se neki pitati, da li je to i moguće u ovim našim nakaradnim prilikama, poimanja svega prema sopstvenim zastarjelim shvatanjima. Nove tehnologije, otvaraju nam i nove mogućnosti, izmjene novih i savremenih “čipova„ u našim glavama, sa kojima smo spremni i sposobni da savki od nas, prije svega raščistimo  sa sobom, da se okrene oko sebe i damo svoj doprinos  svim pozitivnim i nužnim različitostima tog, zajedništva.

Odmah poželimo, da nam grad bude jedna koheziona i homogena cjelina u jedinstvu, sa našim sveobuhvatnim ravnopravnim željama i potrebama, za svakog građanina, ma kojem narodu pripadao. Dakle, poželimo jedinstven grad, ravnopravnih građana i naroda!

Da li je ovo i moguće, veoma brzo i svsishodno, uz naše izmjenjene čipove, sa dovoljno pameti i razuma, ustrojimo prije svega  zakonodavnu  vlast sa izvršnim pozicijama,  birajmo naše vijećnike i Gradsko vijeće, Gradonačelnika i njegovog zamjenika, kao i Predsjednika Gradskog vijeća iz redova različitih konstitutivnih naroda. Definišimo  odmah sve interese koji su nam zajednički, proglasimo ih od našeg  nacionalnog  interesa, koje će mo izglasati konsenzusom i sa dvotrećinskom voljom vijećnika.

U svemu ovome, izborni sistem  usvojimo i pristupimo izborima, uz usvojene zajedničke principe i želje, uz toleranciju i kompromise, imajući u vidu broj stanovništva i ravnopravnu zastupljenost svih naroda u Gradskom vijeću Birajmo ih, prema dogovorenom broju po određenim izbornim jedinicama ili područjima ili mjesnim zajednicima. Bitno je, da niko ne smije biti ignorisan ili diskriminiran, nikakva majorizacija ili dominacija ne smije postojati. Da li je ovo sve moguće, ako smo ljudi i razumna živa bića, krajnje je vrijeme da se okrenemo i sopstvenim željama i pametnim rješenjima u interesu svih nas na ovim prostorima našeg lijepog grada Mostara. Ne budimo više „slučajni„ već realni i trajno poštovani i vrijedni građani ovog grada, jer to grad Mostar i zaslužuje.

To i vi zaslužujete, dragi moji Mostarci, tako će i biti i budite mi bezbrižni, nastavite ugodnu svoju svakodnevnu šetnju ulicama, uz naše susrete i pozdrave. Voli vas i pozdravlja vaš Milan!