Kome dati svoj glas u oktobru 2018.

Sve u svoje vrijeme, tako i ja kao djed, svojim unucima, na upit odgovaram, kako bih im nagovjestio rezultat i sopstvenog  oktobarskog izbora.

Danas je djed u samoći razmišljanja, sa emocijom osjećanja, kako bi to bilo divno, da smo zajednički ostali, bar u snovima, naše divne Juge, te im ne bi trebao izmišljati bajke i dječije pričice o ljepotama suživota u bivšoj našoj Jugi.

Teško to da oni shvate, kao rođeni Mostarci, a danas kao njegovi povremeni turisti, jer su ih ovi isti ljudožderi i razarači ljepote našeg bitisanja u toj nam zajedničkoj Jugi, protjerali i istjerali sa rodne grude i potjerali u civilizovani, demokratski i dostojanstveni ljudski svijet, u zemlje Švicarske i Kanade.

Upravo, zahvaljujući i naprednoj informacionoj tehnologiji, njihov im djed šalje poruke, pisma, priče i pokoju bajku, prohujalu sa vihorom, o ljepotama življenja u lijepoj Jugi, upravo, zahvaljujući drugu Titu i njegovim partizanima, koji su nas oslobodili, od prijašnjeg zla, zvanog fašizam. Znao je to i umio, uništiti fašizam poput hobotnice, sa njihovim pipcima kao ustašama i četnicima, sa kriminalcima, lopovima i raznim rušilačkim pojavama i zlim nakanama, te krenuti u obnovu i stvaranje novog demokratskog poretka, u zemlji prebogatoj širokim prirodnim resursima, sa brojnim novim fabrikama. Znao je on, uspostaviti sistem ravnopravnih građana i naroda, sa sicijalnom politikom dostojnoj ljudskoga roda, da uz radna mjesta imaju i normalnu ljudsku egzistenciju, sa besplatnim školovanim kadrovima, sa zdravstvenom  zaštitom po volji i želji, svakog njenog građanina.

Bio nam je idol, naš Predsjednik, drug Tito, sa idealima njegove i naše, svjetski priznate države, koja se zvala Jugoslavija.

Dragi moji unuci, djed bi vam mogao i romane napisati, o idolu svoga doba i njegovim idealima,  iz te lijepe i stvorene Jugoslavije, koja se u manjim okvirima i mjerilima, istinski, mogla i porediti i sa vašom novom domovinom, zvanom Švicarska ili Kanada.

Neka mu je vječna slava i hvala, besmrtnom čovjeku i heroju iz naše prošlosti, drugu Titu.

Svakako, najveći sin naših naroda je drug Tito, za čijeg života i predsjednikovanja pamtimo najveće životno blagostanje pogotovo što živimo turobnim i teškim vremenima,  koja su posljedica krvavih agresija na BiH.

Mnoge su Titove  poruke zlatna vrijedne i značajne,  zato mi i danas odzvanja ona njegova: „Mi smo graditelji svoje sutrašnjice i gospodari svoje budućnosti„!

Odradio je svoje, u borbi protiv fašizma, ništa mu ne zamjeramo, iako, nažalost nije osjetio ili vidio klice velikoga zla, u redovima Armije, koju je stvorio, kao i među narodima, koje je kao Srbe, Hrvate i Muslimane, deklarisao i ovlastio, ZAVNOBIH-om i AVNOJ-em, da budu vlasnici i vlastodršci, zemlje Bosne i Hercegovine.

To, najveće zlo, ovoga vremena i ovih prostora, svakako je NACIONALIZAM, čije su se klice pojavile u redovima  JNA, od kadeta i docnijih generala, poput Franje Tuđmana, Ratka Mladića, Momčila Perišića i inih njihovih drugara i sljedbenika. U vlasti i dvostrukoj agresiji, na ove naše prostore,sa „balvanašom„ Slobodanom Miloševićem i njegovog smrtonosnog pohoda sa Gazimestana, godine 1989, od psihijatra i luđaka Radovana Karadžića i sve sa današnjim, njihovim recidivima, do guslara iz Laktaša Milorada Dodika i orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića.

Može se postaviti i pitanje, da li smo tada, mnogi od nas shvatili i uzeli  za  Miloševićeve riječi i nakanu primjene takve ideologije, koja je mogla iz ondašnjeg sistema olako preći u velikosrpsku i velikohrvatsku nacionalističku ideologiju. Na našu žalost,  ta ideologija i te poruke, su se, uistinu, realizirale u nedjelima kroz agresorske  aktivnosti,  što je ponajviše osjetila i naša domovina Bosna i Hercegovina, posebno njen bošnjački korpus na našim prostorima,  kao i dio srpskoga stanovništva iz Republike Hrvatske,  u zloglasnoj operaciji „Oluja„ koji je značio progon građana srpske nacionalnosti, iz toga dijela Republike Hrvatske!

Nažalost, naših idola i ideala, nema više, moralne vrijednosti i karakter ljudskoga dostojanstva, bar na ovim našim prostorima, od 90-tih godina, sve do današnjih dana, u kontinuitetu se urušavao i uništavao.

Nema, našeg idola i vođe, druga Tita, ali bi mu posthumno, istinski, mogli poručiti, da je ova čuvena i poželjna „tigrova koža„ naše Bosne i Hercegovine izblijedila i nestala. Od našeg bratstva i jedinstva i multietičnosti, ostala je samo „mutnoetičnost„ i istinska mržnja među narodima.

Nemamo više čovjeka i idola, njegovih vrlina i karakteristika, kojega bi jednodušno svi građani i narodi, birali za svoga,  Predsjednika.

Evo nam se bliže izbori, u mjesecu oktobru, a naša cirkusna šatra sa troglavim predsjedništvom klovnova, nužna je i dalje da se bira, kako bi nastavili, već godinama, od Dejtona do danas, gledali njihove cirkusne predstave i cirkusijadu.

No, prije izbora, nužno je poručiti i svim građanima i narodima, ove nam nekada lijepe domovine, bar ovima koji je istinski osjećaju svojom, da nismo više u izborima, ni za Hrvata, niti Srbina, niti Bošnjaka, već smo za građansku opciju ravnopravnih građana, na svakom pedlju domovine i njihovim predstavnicima u svim institucijama vlasti.

Zato, istinski, dajmo svoj glas i birajmo takve predložene kandidate, prije svih koji građanski i razmišljaju, koji su borci za svoju i našu domovinu, patrioti Bosne i Hercegovine. Svakako ih imamo i iz sjene, našeg velikog i nezaboravnog idola i patriota, čija se upravo razmišljanja i djelovanja iskazala i u proteklom periodu njihovog djelovanja.

Bez demokratije i diskriminirani, kao građani, nismo u prilici dati svoje glasove i brojnim kandidatima, na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, zato se i apriori distanciram od izbora kandidata iz RS-a, koje nikako ne mogu prihvatiti ili priznati, kao moje predstavnike u vlasti.

Što se tiče Predsjedništva BiH, iz Federacije, kao njen građanin, svakako ću dati svoj glas kandidatima, kao nestranački glasač, gospodi i građanima, Denisu Bećireviću i Željku Komšiću.

Ne znači, da nema i drugih dobrih kandidata na predloženim listama, ali su oni moji favoriti, koje ću preporučiti i našoj brojnoj dijaspori, kao i mojim unucima, koji imaju pravo glasa.