Koliko je internet opasan za djecu?

Povezani članci

• „Ja ću opet ginuti, a ti ćeš opet u trezor“
• Dan oslobođenja Stoca
• Treba otići
• Tama na kraju tunela
• Esad Bajtal: 70 godina od ZAVNOBiH-a i 20 godina svenarodne gladi, bijede i nevolje
• REAKCIJE NAKON NAPADA: Napad na profesora Kukića je terorizam!

Piše: Teo Grančić, novinar.me

Imati Facebook profil danas je među djecom postala normalna pojava. Gotovo u nekoliko sekundi djeca mogu objaviti svoju fotografiju, uz koju neizostavno ide emotivan tekst, ili odati trenutnu lokaciju. Zabavno je postalo pisati statuse, lajkati i komentirati. Mogli bismo reći da je Facebook postao pravo moderno igralište. Ona travnata i betonska igrališta tako ostaju pusta, malo po malo postaju dio povijesti.

Gotovo u nekoliko klikova možemo se naći sa najboljim prijateljem, razmijeniti najsvježije informacije i prokomentirati novu profilnu sliku. U BiH postoji više od milijun korisnika Facebooka. Brojka od čak 300.000 otpada na djecu između 13 i 17 godina. Ipak, ta brojka nije realna, jer među njima je velik broj djece koja su mlađa od 13 godina. Prilikom izrade profila dovoljno je da dijete lažira godinu svoga rođenja, te može slobodno izraditi svoj Facebook profil. Zabrinjavajuća je to činjenica zbog toga što su djeca ušla u društvo odraslih osoba, te se sve više susreću sa opasnim pojmovima poput alkohola, droge i sl. Nekoć su se priče o večernjim izlascima i hektolitrima alkohola pričale u parkovima ili nekom drugom mjestu, a danas su postale dostupne široj javnosti, i često su popraćene velikim brojem lajkova.

Kako živimo u svijetu vladavine medija, a to su TV, računala, video igrice, radio, knjige, audio vrpce i CD-i od kojih je također nemoguće pobjeći, moramo se zapitati koliki je utjecaj računalnih igrica, društvenih mreža i interneta na ponašanje djece. Prvenstveno, internet pruža obilje informacija, poboljšava komunikaciju među ljudima na brži, jeftiniji i efikasniji način, no i plasira lažne informacije u svrhu ostvarivanja ideoloških, političkih ili čak vojnih ciljeva, te vaše računalo zarazuje virusima i crvima, dok se igre koje djeca preferiraju uglavnom zasnivaju na ubijanju protivnika što kod djece i mladih stvara agresivnost, sklonost ka nasilju te loš utjecaj na socijalizaciju, kao i zdravstvene probleme (vid, bol u kralježnici i zglobovima, umor).

Postavljamo si pitanje, kako ovo zabraniti, ograničiti ili barem regulirati? Vrlo je teško postaviti pravila ponašanja na internetu i time omogućiti sigurnost i zaštitu korisnika. Ne postoji središnja međunarodna organizacija koja motri ili odobrava sadržaj na internetu prije nego što se on ondje pojavi. No vrijeme je da se državne strukture pozabave tim pitanjem, te djeci do 16 godina uskrati korištenje ponajprije Facebooka.

Sve to dovodi do pitanja za roditelje i mjerodavne zakonodavce, da li ćete pustiti djecu da se sami bore protiv tog, budu poraženi, a naposljetku i žrtve gore navedenih čimbenika.

Prema istraživanju koja je provela skupina studenata novinarstva s Filozofskog fakulteta u Mostaru pokazalo se da 35% mladih dopušta praćenje svojih objava nepoznatim osobama, dok djeca svojim ispadima na Facebooku smetaju mrežnoj zajednici u čak 93% slučajeva. Njih 72% smatra da Facebook nije potreban djeci mlađoj od 16 godina. Sama djeca do 16 godina su priznala da u 82% slučajeva roditelji nemaju pristup njihovom Facebook profilu, a da njih 78% posjeduje smartphone uređaje i mobitele koji podržavaju Facebook aplikaciju, tako da tu društvenu mrežu koriste i kad nisu kod kuće.
U 50% kućanstava ne postoje pravila korištenja interneta za djecu, dok u njih 66% kod kojih pravila postoje, ta pravila se uopće ne poštuju. Nadalje je anketa pokazala da je 35% osoba do 16 godina sudjelovalo u nasilju putem društvenih mreža.

Nadalje se postavlja se pitanje kad već državni organi u našoj državi ne žele ništa poduzeti na regulaciji i obrazovanju djece, zašto to ne čine roditelji? Njima treba biti jasno da dijete može kreirati tzv. „ograničeni profil“ koji mu omogućuje da određenim ljudima zabrani pregledavanje svog profila ili nekih njegovih dijelova. Drugim riječima, vaše dijete može i vama zabraniti da vidite s kime razgovara, kakve fotografije stavlja, u koje grupe se učlanjuje ili vam čak u potpunosti zabraniti pristup profilu, iako vas ima „ u prijateljima“.

Dijete treba biti pažljivo prilikom biranja prijatelja, jer Facebook zahtijeva upisivanje e-mail adrese za primanje obavijesti. E-mail adresu vašeg djeteta mogu vidjeti samo njegovi prijatelji, ali ako su zlonamjerni, dijete je izloženo potencijalnom eletroničkom zlostavljanju izvan Facebooka.

Važno je kontrolirati sadržaje koje vaše dijete stavlja, ali i koje stavljaju njegovi prijatelji, poput neprimjerenih videa i fotografija. Facebook svakog korisnika obavještava što rade njegovi prijatelji, gdje idu, što vole i slično. Vaše dijete u svakom trenutku zna što rade njegovi prijatelji, pa u svakom trenutku može poželjeti ili biti pod utjecajem stvari koje vi ne odobravate i smatrate ih pogrešnima.

U SAD-u Agencija za obrazovanje u New Yorku nedavno je objavila vodič za korištenje društvenih mreža za učenike od 13 godina i starije, kako bi ih savjetovali kako se ponašati na Facebooku i Twitteru, te kako ostaviti ‘pametan digitalni otisak’. S ovim savjetima, među kojima se nalaze i upute kako reagirati na cyber nasilje i prilagoditi svoje postavke privatnosti kako bi zaštitili osobne informacije i sadržaj koji objavljuju na društvenim mrežama, bit će upoznati i profesori i roditelji djece koji će im također pomagati da se što bolje snađu u digitalnom svijetu i da nauče kakve im sve opasnosti i problemi prijete na internetu.

Oni žele naučiti djecu da si ne unište živote na Facebooku, komentirali su na Huffington Postu objavu ovog vodiča, i dodaju kako mladi moraju shvatiti da, prije nego nešto objave, moraju dobro razmisliti jer bi zbog objava na društvenim mrežama mogli imati velikih problema.

Gdje je naša država, i što ona čeka? Potrebno je podhitno podignuti svijest mladih, ali i roditelja o surovosti ovakvih društvenih mreža, dok se nije ova megalomanija u potpunosti otela kontroli. Važno je obrazovanje djece o ovim stvarima. No, tužna su i prazna igrališta i zelene površine. Ostaje nam samo vrijeme, da vidimo hoće li državni aparati učiniti nešto za djecu na kojoj budućnost počiva.