Ko profitira od političke krize

Izdvajamo

• Hrvatima jasno nije drago to što im neko drugi nameće predstavnika u jednom nivou vlasti. Nama kojima se predstavnici nameću već 30 godina je to još gore. Ko bi normalan poželio da ga predstavljaju Izetbegovići, Čovići ili, daleko bilo, onaj neotesani Dodik. Ali tako je to u demokratiji. Malo se crvenimo od stida kad ti naši predstavnici prave gluposti, dijaspora se malo stidi i tih baraba u diplomatskim službama. Ali tako je to u demokratiji. Ili mobilišeš dovoljan broj glasača, ili ne.

Povezani članci

• Intervju – Goran Šimić: Traume rata i zločina možemo riješiti samo oprostom i pomirenjem
• Poslije 90 godina „Velike Sjene“ dolaze u Mostar!
• BUDUĆNOST MUZEJSKE INDUSTRIJE JE U MALIM MUZEJIMA
• Što smo sve slagali o Bosni i Hercegovini
• Novi pogled na Sarajevo, sasvim sigurno
• Skica za portret Premijera

Od najavljene političke krize u BiH koristi neće imati niko. Postavlja se pitanje dokle će Hrvati tolerisati nerad HDZ BiH? Iseljavanje iz BiH teško da je jedino pametno rješenje.

Na sjednici predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) u utorak u Mostaru donesen je zaključak da ne postoje zakonski i ustavni uslovi za implementaciju izbornih rezultata. HDZ ovim putem najavljuje blokadu svih procesa za uspostavu vlasti, te samim time i otvara najnoviju političku krizu u BiH. HNS je, jasno, u potpunosti pod kontrolom HDZ-a.

Nije to ništa novo. Svaki put kada HDZ i Čović izgube izbore, oni svoje nezadovoljstvo iskazuju na sličan način. I svaki put je to po istom receptu – za gubitak glasova je kriv neko drugi, a nikada nepostojeći rezultati ove stranke.

Čović je malo uvrijeđen time što sad mora da radi na planu B ili C, kako li je to već najavljivao od prije izbora. Nejasno je šta je bio plan A, mada bi se po njegovoj uskoj saradnji sa izvjesnim MD iz Laktaša dalo naslutiti o čemu je riječ.

Čović i njegov HDZ dakle nastavljaju da ucjenjuju stanovništvo BiH, a posebno Federacije time što onemogućavaju da zakonodavna tijela nakon izbora nastave sa radom. Taj rad vezan je, između ostalog i za donošenje budžeta kantona, Federacije i države, što sobom povlači niz problema za iste one koji su dali glas tom istom Čoviću – građane BiH. Jer u krajnjoj liniji izbori i jesu prilika kojom građani biraju onoga ko će u naredne 4 godine zastupati njihove interese.

Za Čovića i HDZ BiH je svoj glas dalo oko 150.000 građana. To je skoro trećina svih Hrvata koji žive u BiH (oko 544.000 po popisu iz 2013). To HDZ i stranke u koaliciji oko njega čini najvećom strankom među Hrvatima u BiH, ali daleko od toga da su jedina hrvatska stranka. Ukoliko žele da se nametnu kao pravi zastupnici hrvatskih interesa u BiH, HDZ mora iz korijena da promijeni način na koji djeluje, što je teško za očekivati. Ne zbog toga što HDZ BiH nema kapaciteta da djeluje proaktivno i konstruktivno, već bazirano na dosadašnjim (lošim) iskustvima sa tom strankom.

Naivno je takođe i očekivati da će Komšić u ovom terminu napraviti nešto bolji rezultat nego što je to do sada radio, makar po onome što se vidi neposredno nakon izbora. Komšić je tema za sebe.

Teško je pitanje inače to, kako ga nazivaju, legitimno predstavljanje naroda. Ja bih recimo volio da na mjestu premijera vidim nekoga ko zaista želi da radi. Eto mene može da predstavlja, recimo Mirko Šarović, šta me brige što je Srbin. Čovjek radi vrlo ozbiljno i bilo bi interesantno vidjeti koliko može postići u optimalnim uslovima (bez politikanstva za vratom).

Hrvatima jasno nije drago to što im neko drugi nameće predstavnika u jednom nivou vlasti. Nama kojima se predstavnici nameću već 30 godina je to još gore. Ko bi normalan poželio da ga predstavljaju Izetbegovići, Čovići ili, daleko bilo, onaj neotesani Dodik. Ali tako je to u demokratiji. Malo se crvenimo od stida kad ti naši predstavnici prave gluposti, dijaspora se malo stidi i tih baraba u diplomatskim službama. Ali tako je to u demokratiji. Ili mobilišeš dovoljan broj glasača, ili ne.

U ovom konkretnom slučaju HDZ BiH nije uspio da privuče više od trećine hrvatskih glasova i sada je treća najjača stranka u Federaciji. Rezultati su tu, sada im ostaje samo jedno – da zasuču rukave i rade ono za šta su plaćeni. U suprotnom na sljedećim izborima mogli bi biti brutalno kažnjeni od tih istih glasača.