Hronologija zabluda

Povezani članci

• VRELI POGLED SA PETOG SPRATA
• SUVREMENOST ODLUKA ZAVNOBIH-a
• Umjesto prijema SPKD Prosvjeta obilježava Vaskrs humanitarnom akcijom
• Dragi Šestić: Marina muzika razbija sve klišeje
• Počeli pregovori oko rješenja za Mostar
• GS: “Neka ne budu uzaludne borbe u kojima su izgubljeni životi za cjelovitu i građansku i demokratsku državu.”

Evo, upravo danas sa FB me podsjetiše na moj članak pisan prije  četiri godine, ali još uvijek veoma aktuelan.

Upravo, dok Visoki predstavnik Valentin Inzko danas je izvijestio Komitet za vanjske poslove Evropskog parlamenta o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i naporima međunarodne zajednice na osiguranju dugoročne stabilnosti i prosperiteta zemlje, između ostalog naglašava:

“Na primjer, građanima Mostara već godinama je uskraćeno osnovno pravo da biraju svoje lokalne predstavnike, a dvije najjače stranke u Mostaru pokazale su malo inicijative da riješe taj problem.“ /završen citat/

Dakle, sramno je ponašanje i ovih stranaka u vlasti, kao i međunarodne zajednice, koja sve nijemo posmatra i toleriše sve ovo. Sramne su i razno razne proslave, da li formiranje HVO ili Herceg Bosne ili HNS ili, šta ne svega, bez i malo kajanja i izvinjenja, prije svih Bošnjacima, brojnim logorašima i protjeranim građanima u dijasporu.

Zato, posebno napominjem i ponovno i danas objavljujem veoma aktuelni moj članak, objavljen 11. aprila 2013. godine

Osvrt na članak uvaženog Profesora, gosp. Kajana:

„AKO JE PRAVDA ODGURNUTA, ONDA MOSTARSKI BOŠNJACI TREBAJU OBNOVITI ŽIVOT SVOJIH OPĆINA„

Mislim da živimo u velikim zabludama, kada naše probosanske patriotske stranke, ma koliko bile demokratske i nazivale se, kako se već zovu, hrleći u zagrljaj HDZ-u ili SNSD-u, Draganu i Miloradu, misle ostvariti dobro ovoj našoj Bosni i Hercisoki predstavnik Valentin Inzko danas je izvijestio Komitet za vanjske poslove Evropskog parlamenta o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i naporima međunarodne zajednice na osiguranju dugoročne stabilnosti i prosperiteta zemlje Hercegovini i njihovim građanima. Ovi koji su imali agresorske ideološke nakane i koji sada kao recidivi teže istim stremljenjima, atakujući na  državu i njene institucije, a sebe smatraju ekskluzivnim predstavnicima svoga roda, sve su to za nas obmane i laži da su isti ugroženi ili su velikonacionalni porivi od kojih trebamo bježati.

Da, sva se politika svodi na efikasno, a bezobzirno pravilo:

“Proglasite ih barbarima, pa ih barbarski uništite. Agresor na Bosnu i Hercegovinu je proglasio Bošnjake (kao muslimane) barbarima i uništio je 250.000 ljudi, osoba, golorukih, kao „neprijateljsku silu“ zločinima protiv čovječnosti i genocidom, i na njihove kosti zabo pobjedničku zastavu.” / I. Kajan /

Upravo su Bošnjaci Mostara neposredno i najbolje osjetili na svojoj koži, ta barbarska i varvarska nedjela te agresorske nemani, koja se evo i danas, toliko godina poslije agresije, nije primirila, već rovari na svoj divljački način.

Primjera je bezbroj, a hronološki bi izgledalo ovako, ko se imalo udubio u genezu cjelokupnog zla koje je u toku i pomolu, kao kraci otrovne obotnice:

Današnji naš monstrum i rasturač nam jedine domovine, Milonja iz Krajine, svjedoči osvjedočenom monstrumu u Hagu, luđačkome doktoru, sa lažima i istom zajedničkom dijagnozom obojice sudionika. Kako ga je bilo smiješno i žalosno slušati, kada lopova koji je digao silne novce, prema ranijim izjavama, nastoji sada opravdati i prikazati ga kao dobročinitelja izbjegličke i povratničke populacije, kada njihovu agresiju želi pojasniti vjerskim ratom i međunacionalnim sukobima, kako bi izbjegao genocidne radnje i opravdao njihove agresorske nakane, od prvih dana. Za sve te barbarske i varvarske radnje, upravo je nastojao prikazati i optužiti Bošnjake (Muslimane), koje su tako nemilice i zvjerski uništavali.

Dakle, taj isti Milonja iz Krajine, hita u pomoć Beogradu i predsjedniku Nikoliću, kako bi se obojica, kao „serdari„ počastili svojim lucidnim kvazidržavnim pozivima i nakanama, u cilju zaštite Kosova, kojega su decenijama izrabljivali i uništavali i to neljudskim metodama, po scenariju i uputama, inače njihovoga bivšega Vožda, koji je isto tako od silnih laži crko u Hagu.

Pored takvih svojih izjava i ignorisanja nam domovine Bosne i Hercegovine, kao i njegov pomagač, predsjednik Nikolić poziva i očekuje posjetu naših članova Predsjedništva u Beograd, valjda da im saopšti iste svoje nakane. Jedini uzoriti Bosanac i Hercegovac, koji je to odmah ovih dana jasno rekao, naš Željko Komšić, da on nema namjeru putovati na razgovore sa Nikolićem, što je za primjer našim istinskim patriotima i borcima za očuvanje nam domovine.

Kakve li životne ironije, koju sagledavamo ovih dana, da se u Ujedinjenim nacijama, kada je priča o sudu u Hagu, upravo nalaze prisutni i obraćaju svojim lažima ti recidivi genocidnih radnji u Bosni i Hercegovini, a žrtva i majka iz Srebrenice gospođa Munira Subašić, se udaljava iz sale, jer eto jedina je imala hrabrosti da bar svojom majicom i natpisom “genocid u Srebrenici„ ukaže prisutnima na zločin i zločince. Ta farsa i pozorišna „komedija„ u UN je odraz njihovih aktera, koji su upravo i imali udjela u našim agresorskim poduhvatima, neka je na sramotu cijeloga demokratskoga svijeta.

Evo, ovih dana se održao u „slobodarskome Mostaru„ i „gradu slučaju„ taj pompezni nacionalistički sabor HNS, sjena i oličenje njihove famozne Herceg Bosne. Sadržaj i poruke su svima nama bile veoma jasne, bez obzira koliko ličile na ribarsku nit, siguran sam da nas nikada više neće moći zateći na spavanju, kao one iz 09. maja, devedesetih godina, u ranu zoru Jure i Bobana. Za to vrijeme, njihov predsjednik i „Dragi iz Bara„ morao je postaviti svakodnevnu policijsku patrolu da mu čuva hacijendu u Barama, krvavim znojem stečenu i izgrađenu, kako bi on bio jedini i ekskluzivni branilac svih Hrvata i iz Bosne. To nam je stvarnost i realnost bitisanja na ovim prostorima, gdje je stado mirno u svojim torovima, dok ih aždaje, vukovi i orlovi čuvaju od sopstvenih lopova.

Pored ovoga i svega drugoga, normalno se i nameće pitanje istine i pravde i ko to još treba i može Mostarskim Bošnjacima, nametnuti takav nepravedan ustroj ovoga grada i njihov vječno podanički život u njemu, ne samo njima, već i budućim generacija njihove djece.

„Niko nema pravo drugog prisiljavati na način da živi životom nedostojnog čovjeka. Ostane li ovako kako je (u ratu profilirano) mostarski Bošnjaci više nemaju obavezu izlaziti na lokalne, gradske izbore. Mostarskim Bošnjacima je jedini imperativ: brinuti se o sebi, a ne o mišljenjima političkih kreatora koji im nanose zlo.” /I.Kajan/

Poštovani Bošnjaci Mostara, vi koji ste najviše osjetili barbarizam dvostrukoga agresora, njihove logore i progone, njihovu post dejtonsku diskriminaciju i loše nakane u stvaranju „jedinstveno podijeljenoga grada„ stvaranje grada slučaja, a ne grada ugodnoga i perspektivnoga suživota svih građana u njemu, ne smijete dozvoliti ovim i sličnim „Milonjima iz Krajine„ i „Dragima iz Bara„ kao i njihovim poltronima, da nam kroje sudbinu grada.

Intelektualci ovoga grada i našega Univerziteta, dignite vaš glas, protiv sve nemani i nedaća naše svakodnevnice i budite svijetla vodilja naših stremljenja i želja.