Fahrudin i SBB, u zajedničkom aluminijskom kriminalnom kolu
Povezani članci
Naša višegodišnja borba, od Dejtona do današnjih dana, Davida i Golijata, u sferi političkih i ekonomskih događanja, u kontinuitetu se odvija sa nekim novim saznanjima i neprijatnim epizodama.
Što bi naš stari narod govorio; „sjaši Kurta, da uzjaše Murta„, što znači da su i neke nove ličnosti na sceni, ali su tokovi, našeg zajedničkog bosansko-hercegovačkog kupleraja istovjetne.
Na sceni su opet naši osiromašeni i ojađeni građani, koji ispaštaju sve poznate ujdurme, znajući da bi naši stari opet govorili; „ako kupleraji ne funkcionišu, mijenjajmo personal„.
Upravo, imajući u našoj realnoj zbilji, istinska dva kupleraja, na destinacijama u mostarskom Aluminiju i Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, sa mnogim znanim akterima, bilo iz sfere politike ili ekonomije, konačni su rezultati, da naše građane permanentno j..u, u funkciji i njihovih djelatnosti i nadležnosti, u okruženju spomenutih kupleraja.
Ništa čudno i neobično, ali za naše uspavane građane i mnoge, manje uočljivo ili prepoznatljivo.
Kada je u pitanju Aluminij, vrapcima na grani, već poodavno znano da je u njemu izvršena najveća pljačka državne imovine, najveći kriminal njenih upravljačkih struktura, sa kriminalcima Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim njihovim saradnicima, ali sve pod plaštom njihove nacionalističke i neofašističke stranke HDZ-a i njihovog čelnika, „čistokrvnog„ Hrvata, Dragana Čovića. Činjenice ukazuju, da su im svih ovih godina, u njihovoj pljački i kriminalu obilato pomagale i domaće bošnjačke strukture u vlasti, tzv. ulizice po definiciji Meše Selimovića, od svih premijera Federacije, do posljednjeg Fadila Novalića i njihovih ministara energetike i industrije, do posljednjeg Nermina Džidića.
Nažalost, u ovu cijelu kuplerajsku rabotu, strihijski, ljigavo i veoma očito uključio se i Fahrudin Radončić, sa svojim kadrovima i strankom SBB.
Kao krtica, ušao je u našu političku realnost, da bi kao Bošnjak radio protiv Bošnjaka, koketirajući lucidno i licemjerno sa Draganom Čovićem i HDZ-om, kao i sa Dodikom i njegovom SNSD strankom.
Imajući u vidu, da je u Aluminiju, udruženim kriminalnim poduhvatom HDZ-a i SDA, u posljednje vrijeme, priključuje im se i SBB sa svojim kadrovima, izvršena je pljačka državne imovine od preko milijardu i pet stotina miliona maraka.
Pored saznaja, da je ovaj kriminalni „hercegovački div„ kako su ga godinama lažno predstavljali, njegovi kriminalni i nacionalistički elementi, postaje najveći gubitaš od preko tri stotine miliona, ipak rukovodstvo i vlast SDA, sa Aluminijem sklapaju trajniji ugovor o isporuci električne energije.
Kada je sredinom novembra protekle godine, potpisan Ugovor o isporuci električne energije između Elektroprivrede BiH i Aluminija Mostar, direktor mostarske firme Mario Gadžić i Bajazit Jašarević, direktor Elektroprivrede, oduševljeno su u javnom saopštenju naveli kako je sklopljen „povijesni ugovor“.
Međutim, brzo smo došli do saznaja, da u tom ugovoru ništa nije povijesno osim povijesno niske cijene po kojoj je EPBiH prodala struju mostarskom kombinatu, a zbog čega je prvih šest mjeseci 2017. godine poslovala s rekordnim gubitkom od oko 23 miliona KM! Taj gubitak direktna je posljedica skandaloznog ugovora koji je EPBiH potpisala s Aluminijskim kombinatom za prvi i drugi kvartal 2017. godine.
Svakako, najveće zasluge za ovaj ugovor, koji je EP BiH odveo u gubitak, pripadaju Džemi Borovini, izvršnom direktoru u EP BiH za trgovinu i snabdijevanje, koji je na tu funkciju došao kao kadar Fahrudina Radončićevog SBB-a, te Mariju Gadžiću, direktoru Aluminijskog kombinata Mostar, koji se tu obreo kao kadar Čovićevog HDZ-a..
Dok se sve ovo dešava, u ovim kuplerajima države Bosne i Hercegovine, bolje reći Federacije, njegov premijer Fadil Novalić i njegov „hemeroidčik„ Nermin Džidić nijemo i kukavički posmatraju, ali tako sramno i i kriminalno najavljuju našim građanima poskupljene cijene električne enrgije domaćinstvima, jer se navedeni gubici trebaju na ovaj način pokriti.
Međutim, ovo je tek početak problema! EP BiH se malo preračunala pa je Aluminiju prodala tolike količine da u jednom trenutku nije mogla podmiriti potrebe ostalih kupaca, te je manjak struje morala uvoziti, plaćajući u prosjeku 120 eura po megavat-satu, dakle tri puta više od cijene po kojoj je struju prodala Aluminiju!
Na osnovu svih ovih istinitih činjenica, o kojima već godinama, mi obespravljeni i diskriminirani radnici firme Aluminij ukazujemo našoj vlasti i našoj javnosti, postavljamo i ozbiljna pitanja, dokle će mo trpjeti ove očigledne kuplarajske rabote u našem društvu.
Licemjerni i ljigavi, tapkaroški odnosi i Fahrudina Radončića i njegovih saradnika stranke SBB u organima vlasti i u javnim firmama, te HDZ-a i Dragana Čovića i njegovih čimbenika u svim institucijama vlasti, kao i u navedenim javnim firmama, a o vlasti i njihovom doprinosu Bošnjaka i SDA, od brojnih premijera vlasti, od Bičakčića do Novalića, te brojnih njihovih saradnika, suvišno je i govoriti, jer je njihova sramna i kriminalna uloga u svemu ovome poznata i očigledna.
Tipična je to kategorija ljudi, tzv. ulizica, po Meši Selimoviću, jer kako ih drugačije i definisati..