DA ŽIVOTINJE ODLUČUJU, SVI LJUDI BI BILI UDOMLJENI

Izdvajamo

• Na osnivanje udruge mene osobno je ponukla moja želja da pomognem onima kojima je pomoć potrebna. Ne mogu da se pohvalim time da sam od malena gajila ljubav prema životinjama u ovolikoj mjeri u kojoj sada gajim nego je to došlo nekako s godinama. U početku sam prvenstveno željela da volontiram u nekoj od organizacija u Mostaru, a kako u datom momentu nije postojala niti jedna udruga na području Mostara, "desila" se udruga ŽIVOTINJE JER MI BRINEMO. Pa eto, opet je na nama da odlučimo o njihovom opstanku. Tako malo im treba, a daju sebe bez rezerve. Eh, kad bi samo znali pričati......

Povezani članci

• Vjekoslav Perica: POMIRENJE DO UMIROVLJENJA
• Bajka iz Rusije: Ove slike su ono od čega su satkani snovi…
• U subotu “Zečja rupa” na sceni HNK Mostar 
• Mostarci sačuvali prelijepe Bunske kanale, hidroelektranama uskraćena urbanistička saglasnost
• Kamo/Kako dalje rođače?
• Reformska agenda ne smije biti provođena na štetu radnika

Foto: Tanja Turnbull, Olja Bjelica i Amela Kreso 

Pomagati ljudima je divno, pozitivno i poželjno, ali pomagati životinjama u neljudska vremena je podvig vrijedan svakog divljenja i hvale. Još kad se radi bez kinte, besplatno, “samo” iz ljubavi, e to je golemo. 

Heroine: Tanja Turnbull, Olja Bjelica i Amela Kreso (zar samo ženska čeljad voli životinje :)?) čine udrugu ŽIVOTINJE JER MI BRINEMO iz Mostara. Tanja i Olja su osnovale udrugu, a Amela je aktivni volonter. Udruga je počela sa radom u 07. 2014., a službeno u 09. iste godine.

Razgovarala: Svjetlana Salahović

Malo neobično ime, otkud to?

Što se tiče imena, dugo smo tražile šta bi moglo odgovarati i budući da smo se većinom susretale s nebrigom oko životinja, nadošle smo na ovo koje kaže da mi brinemo, kazala je Tanja.

Kako udruga funkcionira i kako se finansirate?

Udruga funkcionira tako da se o svemu zajedno dogovaramo i donosimo zajedničke odluke. Financiramo se isključivo od donacija pojedinaca.

Koliko članova ima ukupno i koliko aktivnih?

Udruga broji oko 10-tak članova od čega imamo samo 3 do 4  aktivna volontera na ogroman broj životinja.

Tanja, pa nije valjda da imate samo 10 članova, tj. ljudi koji plaćaju članarinu?

Nekad ne bude ni toliko ljudi koji stalno uplaćuju, ali manje više se sve svodi na 10-tak ljudi koji uvijek doniraju za sve, a ostali ponekad. Postoje neki koji uplate npr jedan mjesec pa 3 ne uplate i sl..Imamo neke stalne donatore, rijetko tko novi uleti. Nekad mjesec završimo u plusu, a npr. dva protekla mjeseca smo bili u minusu žestokom, stalno se krpimo.

Pretpostavljam da od Grada nemate podršku?

Na žalost, od Grada nemamo nikakvu pomoć.

Pomoć od drugih organizacija?

Iz BiH nemamo, na žalost, ništa. Imamo od par internacionalnih organizacija i to u vidu udomljavanja, sterilizacija, hrane i ostalih potrepština, a ponekad dobijemo i novčanu pomoć. Naši troškovi su ogromni, tako da to nije dovoljno za naše, tj. njihove potrebe. U narodu vlada opće mišljenje da su troškovi plaćeni od stranih organizacija i da mi naplaćujemo naš rad, da se zarađuje na životinjama. Ovdje moramo istaknuti da mi svi radimo na volonterskoj bazi i da su svi pozvani da volontiraju sa nama i da se uvjere u naš častan rad. Osim toga, na kraju svakog mjeseca objavljujemo ukupni trošak kao i sve pristigle donacije, tako da je sav rad udruge javan.

Na koji način skupljate/zbrinjavate životinje?

Neke od životinja sami uzmemo sa ulice, za neke dobijemo dojave, a neke nam pojedinci sami ostave na pragove naših kuća, stanova ili pak mjesta gdje držimo životinje. Prioritet su nam uvijek najugroženije i najbolesnije životinje.

Koliko štićenika trenutno imate, a koliko ih je našlo stalne domove?

Oko 30-tak ih uvijek imamo. Nekad par manje, nekad par više, ali to je neki broj koji se kreće otprilike. U protekloj godini smo udomili preko 90 životinja.

Imate li kontakte sa udomiteljima?

Sa svim udomiteljima se potpisuje ugovor. Ukoliko se životinja udomi preko organizacije s kojom surađujemo poptpisuje se njihov ugovor. Po stavkama ugovora udomitelji su dužni da ostanu u kontaktu zajedno s nama i da nas puste u svoje domove prilikom provjere uvjeta i poslije udomljenja. Svi udomitelji redovno šalju slike i u redovnom smo kontaktu s njima. Kada ste dio odrastanja jedne životinje onda želite da ostanete i dio njegovog dajnjeg starenja. Nažalost s mnogim od njih ne možemo fizicki da budemo zajedno, ali slike nam dovoljno govore koliko im je lijepo i kako to ne bi bilo moguće da nije bilo ljudi koji su im pomogli.

Uvjeti i sredina u kojima radite su daleko od poželjnih. Izloženi ste neprijatnostima?

Neprijatnosti, na žalost, doživljavamo većinom od ljudi, njihovog negodovanja, nekulture, ponekad i prijetnji kad se pozovemo na pridržavanje zakona i sl. Nekoliko puta smo se našli i u nezgodnoj situaciji s vlasničkim psima koji su prepušteni sami sebi i sl.

“Dobri vilenjaci u bijelom”- veterinari s kojima i kako surađujete?

Surađujemo s veterinarskom stanicom “Rudnik”. Veterinari su korektni, izađu u susret kad mogu i imamo profesionalan odnos.

Svi vaši miljenici koje mazite i pazite, dočekaju novi dom. Nije lako rastati se?

U svim dosadašnjim intervjuima ovo je prvo pitanje koje se odnosi direktno na nas i na naše osjećaje. Drago nam je da ste nam ga postavili. Rastati se od miljenika je jako teško pogotovo od onih koji ostanu jako dugo s nama, ili pak od onih koji nam uđu posebno pod kožu. Ponekad padne i koja suza, ali generalno koliko god nam bude teško drago nam je da su se udomili, da idu na bolje i da na njihovo mjesto dolazi nova životinja sa ulice.

Na kraju Tanja priznaje:

Na osnivanje udruge mene osobno je ponukla moja želja da pomognem onima kojima je pomoć potrebna. Ne mogu da se pohvalim time da sam od malena gajila ljubav prema životinjama u ovolikoj mjeri u kojoj sada gajim nego je to došlo nekako s godinama. U početku sam prvenstveno željela da volontiram u nekoj od organizacija u Mostaru, a kako u datom momentu nije postojala niti jedna udruga na području Mostara, “desila” se udruga ŽIVOTINJE JER MI BRINEMO.

Pa eto, opet je na nama da odlučimo o njihovom opstanku. Tako malo im treba, a daju sebe bez rezerve. Eh, kad bi samo znali pričati……