Cirkusijada, sa salonskim suđenjem

Povezani članci

• Smijeh slobode
• Stocem po razumu
• Drago Bojić: Religijske zajednice i mnoge njihove predstavnike zanima isključivo novac, moć i monopol
• Naša stranka Mostar: Koliko mrtvih glava treba da padne da bi vlasti zavele red?
• Uzbudljiv mjesec u Narodnom pozorištu Mostar: od drame do mjuzikla
• Pretučen čelnik sindikata i jedan od vođa otpora Josip Milić

Evo, pune dvije godine kako se vodi sudski proces, na opštinskom sudu u Sarajevu. Obespravljeni radnici, uglavnom srpske nacionalnosti, poneki nepodobni Hrvat i Bošnjak, tužili su Vladu Federacije i firmu Aluminij iz Mostara, za diskriminaciju ovih radnika, po mnogim osnovama.

Prije svega, ovim radnicima, shodno jasnoj i transparentnoj grafitnoj paroli, sa ulaza u ovu firmu iz 1993. godine,  agresije  sa istoka i zapada, gdje je pisalo; „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen„ da bi se poslije Dejtona, tako se i nastavilo. Ideologija i sumanuta matrica. Fašistoidne i ustaške, nacionalističke stranke HDZ-a i njihovih bojovnika, barbarski i zlikovački su slijedili ideološke upute svoga oca nacije i Poglavnika, Franje Tuđmana, koji im je jasno poručio, da je firma Aluminij, strateški interes Hrvatske, što je odredilo i ponašanje ustaškog menadžmenta firme i njihovih bojovnika.

Dakle, na sve moguće načine eleminisati, ignorisati i odstraniti, radnike nehrvate, uskratiti im bilo kakva radnička prava, kao da nikada nisu niti kročili u ovu fimu, koju su gradili i vodili normalan proces proizvodnje, u okvirima, velike firme Energoinvesta, do početka agresije, 90- tih godina.

Kome još nije bila jasna pozicija ovih radnika i njihova dugogodišnja borba za osnovna svoja radnička prava, prije svega pravo na rad i povratak u firmu, u fazi obnavljanja i obnove iste, ali na odgovarajuća radna mjesta, sa kojim je nastavljena tehnologija i obezbjeđivala ta radna mjesta, kao što su to tehnološke jedinice elektrolize, tvornice anoda, livnice, i druge uslužne djelatnosti. Sasvim normalno, za sve radnike tvornice glinice, koja je devastirana, te novi menadžment i rukovodstvo Aluminija i nisu imali ni sluha niti potrebe, za njenu ponovnu revitalizaciju, uz korištenje i postojećih rudnika boksita, trebao se naći odgovarajući program socijalnog zbrinjavanja ovih radnika, koji su obespravljeni.

Međutim, uz pomoć i domaćih vlasti, iz reda Bošnjaka, kriminalno, fašistoidna i ustaška klika iz Aluminija, uspjela je državnu imovinu, od preko milijarde i pet stotina miliona maraka, toliko, sramno i lopovski deminimizirati i svesti bez javne analize i uvida u početni bilans, vrijednosti firme, kako bi mogla uraditi što je i uradila.

Domaća vlast, sa premijerom rah. Hadžipašićem, u dogovoru sa kriminalcem i ustašom Mijom Brajkovićem, dogovorio je podjelu državnog kapitala od 100% vrijednosti, podijeliti na dijelove i to; 44% Federaciji, 44% vrijednosti, kao obeštećenje radnicima, prije svih obespravljenim, te 12 % tzv. tajnovitog učešća firme iz Hrvatske tj. TLM iz Šibenika.

U svome mandatnom periodu, premijer Vlade Federacije, Nermin Nikšić, kao veliki „borac za čovjeka i državu„ i njegov ministar Erdal Trhulj, dozvolili su da 44% tzv. radničkog kapitala, serviraju na stol, agresorskim aždajama i ustaškim kriminolozima i pljačkašima, Miji Brajkoviću i njegovim saradnicima, da prema svojim aršinima, u vidu dionica, ova sredstva podjele, veoma obilato svojim Hrvatima, radnicima Bošnjacima mizeriju po sedam dionica, a radnicima Srbima po nula dionica.

No, bilo, kakvo je i bilo, istinito i vjerodostojno, sudski proces, koji su pokrenuli radnici, uglavnom srpske nacionalnosti, njih preko 800, odvija se već pune dvije godine, na opštinskom sudu u Sarajevu.

Činjenično je i istinito, da se poput najveće cirkusne predstave, u sudskoj cirkusijadi, sudije često mijenjaju, te se zakazuju razna ročišta, sa predstavom, kao u cirkusu. Naime, pozivaju se svjedoci, uglavnom Hrvati iz firme Aluminij, što je apsolutno smiješno i žalosno. Kada bi se svi pozvali, njih zaposlenih oko 800 radnika, ne bi bilo nikakvih razlika u njihovom lažnom svjedočenju, iz razumljivih razloga, jer su oni na kakav način, obezbjedili svoju egzistenciju i svojim porodicama, u ovoj firmi.

Tragikomično je, da sudije pitaju ove svjedoke, da li im je njihov otac u natezanju rođene majke, zaista i donio na ovaj svijet, njihove ličnosti, a nastranu, što mnogi od njih, tih  agresorskih godina su bivali u Njemačkoj, Hrvatskoj i gdje sve nisu bivali. Na upite sudija, da li su oni možda bili svjedoci i grafitnih poruka, sa ulaza u firmu, samo nekih od njihovih ludaka bi mogao pozitivno odgovoriti. U ovim slučajevima, tzv. ročišta, apsolutno nije bivalo niti malo istine, sa njihove strane ili neke naše radničke solidarnosti, prema njihovim dojučerašnjim radnim kolegama.

Dakle, ništa neobično, lukavstvu i licemjerstvu nikada kraja neće biti.

Međutim, da se sud pobrinuo, da krene na teren, recimo u Nevesinje, Gacko, Trebinje ili Mostar, da u salama odgovarajućih skupština opština, bude prisutno i preko 400 radnika srpske nacionalnosti iz Aluminija, koja potražuju svoja prava, to bi nešto značilo. Pozivati, bijednike i jadnike, bez pare u džepu, nezaposlenih preko 2/3 istih ili drugih, koji se ponešto u poljoprivredi, trgovini ili na druge načine snalaze, da dolaze u Sarajevo i da svjedoče, teško je to očekivati. Neki od njih, koji su imali sreću, recimo da se zaposle u Rudniku i Termoelektrani Gacko, u Hidroelektranama na Trebišnjici, u javnim firmama pošte i telekoma, teško je bilo od njih, da će napustiti svoje radno mjesto i svjedočiti, prije svega u korist svojih bivših radnih kolega.

Bez obzira, na neku važeću odluku, bivše Vlade Federacije, po izvještaju radne komisije, koja je radila na ovom predmetu, dostavila Vladi spiskove svih radnika Aluminija, koje je nužno obeštetiti, po istom još uvijek ništa nije urađeno, jer su kriminalno fašisoidni elementi, sa menadžmentom firme, sve radili prema svojim aršinima.

Ako se uzme u obzir i činjenica, da Vlada i njene institucije vlasti, kao državni organi i zaštitnici njene imovine, nisu nikada, do mjeseca novembra 2013. godine, mogli ući na kapiju ove firme, dovoljno jasno i slikovito govori, o navedenoj uzurpaciji, planetarnom kriminalu i pljački ove imovine, kao i navedenoj diskriminaciji radnika, nehrvata.

Konačno je i posljednji premijer Vlade, Fadil Novalić i njegova Vlada, ustupila i sva upravljačka prava, čimbenicima okupacione stranke HDZ-u i njenom rukovodstvu, kao rezultat očitog djelovanja i sudara oligarhijskih interesa, HDZ-a i SDA, u privatizacijskoj pljački javnih firmi, kao što je Aluminij, Elektroprivrede, HB i BiH, Telekom i Eronet i drugi sopstveni interesi, ispod tepiha i daleko od naše javnosti.

Nažalost, mnogi mediji u njihovoj nadležnosti, ćute i samo ćute, tako da izuzev nekoliko internetskih portala, nemamo jasnu i transparentnu podršku, u raskrinkavanju ovih kriminalno, lopovskih i pljačkaških radnji, neviđenih na prostorima, naše domovine, zvane Apsurdistan.