Bravo, uvaženi građanine, Reufe Bajroviću!!!

Povezani članci

• Promocija romana “Ja sam” Damira Uzunovića u Mostaru
• DRAGOCJENOST UPOZORENJA PAPE FRANJE
• Začudni pejzaži – izložba slika povodom Dana državnosti BiH
• Austrijanci zabranili šahovnicu s prvim bijelim poljem: To je ustaški simbol
• Irma Baralija: Kakva vlast, takvi karantini – neprihvatljivi
• Zbog projekta Gornji horizonti nestaju endemske vrste riba u Hercegovini

Slušajući sinoć (srijeda, 07.12.20166) dnevnik TV1, kao gost, bio je predsjednik Građanskog saveza, gospodin Reuf Bajrović, koji me svojim izlaganjem odmah inicirao, da iz sjene mojih ranijih razmišljanja i inserta nekih članaka iz moje nove knjige PISMA SA NERETVE, našim poštovanim čitaocima osvježim neka sjećanja, na ovoga čovjeka, u sjeni nemilih događanja.

Dakle, sinoć je po prvi puta, neko iz naše zvanične politike, tako glasno i jasno iznio sramotni primjer, potpisa, kako kažu istorijskog ugovora, između Elektroprivrede BiH i firme Aluminij, o isporuci električne enrgije.

Zaista je to sraman čin, naših vlastodržaca, da se najvećem pljačkašu državne imovine  i najvećem diskriminatoru na nacionalnoj osnovi radnika nehrvata i najvećem gubitašu, sa brojnim kriminalcima i profiterima, čini takav jedan ustupak.

Činjenice ukazuju, da su podanički elementi naše vlasti ili brojne ulizice, po Mešinoj definiciji, u kontinuitetu, od Bičakčića do premijera Novalića, sa svojim ministrima energetike, bili očite karike u lancu ovoga kriminala u firmi Aluminij, sa njihovim čimbenicima i dokazanim kriminalcima.

Međutim, mlađani i pametni, civilizovani i demokratski orijentisani, ministar u Vladi, građanin Reuf Bajrović, nije se dao ukrotiti i uvesti u ovo lažno kolo kriminalno, nacionalističkih pobuda i nedozvoljenih rabota u firmi Aluminij.

Izdali su ga, njegov šef i prvi „boljševik„ stranački kolega Željko Komšić, bacajući ga u vatru ili jazbinu, od koje je i sam pobjegao, politike HDZ-a i Dragana Čovića, izdao ga je njegov premijer Fadil Novalić, koji je pribavio sebi poslušnika i ulizicu, Nermina Džidića, novog ministra, po preporuci Fahrudina Radončića, da bi što jednostavnije i nečujno od javnosti, prepustio i konačno firmu Aluminij kadrovima HDZ-a, čime su ispunili želju i dugogodišnje njihove lukave namjere, da i konačno i zvanično ovladaju sa ovim „njihovim„ strateškim objektom, iz scenarija oca nacije, Franje Tuđmana. Da bi se bezbolnije i potpisao ovaj „istorijski ugovor„ kako vele, ali i najsramnija izdaja i svoje države i svoga naroda. Eto, o tome je sinoć progovorio i naš uvaženi građanin Reuf Bajrović, aferim momčino, tako to i dolikuje iskrenom patriotu ove zemlje i borcu za demokratiju i civilizovane metode ophođenja u zajedničkom društvu.

Zato se, iz sjene i prisjećam nekih dijelova već ranije napisanih mojih tekstova, na temu ličnosti ovoga nam  građanskog čovjeka ili ljudine, među aždajama, citirajući i:

Otvoreno pismo Reufu Bajroviću

Poštovani bivši ministre energetike,  industrije i rudarstva u Vladi Federacije,  gospodine Reufe Bajroviću, naši stari mudri ljudi bi govorili: “Ptica koja visoko leti nisko pada“ a posebno ako je golubica i ako se nađe iznad jastrebovog gnijezda. Pisao sam ti na samom  startu tvoga imenovanja, veoma kritično i sa dobrim namjerama, sa pozicije  iskusnog i prekaljenog privrednika i stručnjaka,  u želji da te tako mladog i pametnog ali i neiskusnog, malo i usmjerim ili podučim, u smislu  da si ptica golubica u jatu jastrebova ili jagnje koje je zalutalo u jazbinu vukova, te kako se trebaš ponašati na  izazovnoj funkciji,  veoma kompleksnoj u izgrađenim  mafijaškim i kriminalnim uslovima privređivanja.

Bijela golubica visoko leti dok je jastrebovi ne ulove !

Veoma brzo,  sam  si odlučio,  da poletiš iznad te pećine nad kojom su jastrebovi,  a u njoj vukovi ili primjernije aždaje, kao “čistokrvna rasa“ lukavih Latina ili hrvatskih čimbenika.

Aluminijski jastrebovi i njihovi “čistokrvni“ hranioci !

Nažalost,  bio si sam, pa si  naivno dirnuo u ovo jastrebovo gnijezdo, koje su svojevremeno njihovi bojovnici, agresorskim pohodima, osvojili, uzurpirali,  protjerujući i diskriminirajući sve ostale, koji nisu bili “čistokrvne“ Isusove krvi Oca nacije, Poglavnika i njihovih doglavnika i drugih mafijaša i kriminalaca, koji su se u međuvremenu, punih 20 godina kotili u svojoj jazbini.

Domaće vlasti i pojedinci u njoj,  kao ulizice i podaničko-poltronski elementi, tapšali su ih i povlađivali im,  a za to vrijeme međunarodni faktori nijemo su posmatrali našu radničku golgotu, pogotovo Bošnjaka i Srba, skrojenu u duhu  i prema zakonima Herceg-Bosne, sa ciljem realizacije strateškog interesa Hrvatske u firmi Aluminij.

Poštovani bivši ministre Reufe Bajroviću, nisi ti to sve znao, jer si živio u civilizovanom društvu,  u duhu demokratije i razumjevanja, a za to vrijeme su naši obespravljeni radnici vodili svakodnevnu, grčevitu i pravednu bitku u cilju ostvarivanja naših prava. Nažalost, za to isto vrijeme,  sve  Vlade Federacije,  njihovi premijeri i ministri energetike,  svojim su  poltronskim ponašanjem ili  očitim neradom u interesu  države i  radnika,  doprinijeli  stanju firme da bude veliki gubitaš i našem neriješenom statusu, u smislu adekvatnog obeštećenja. U toj borbi “Za državu i čovjeka“  istinski su  “veliki uspjeh“ ostvarili premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj,  jer su uspjeli protjerati preko 800  radnika srpske nacionalnosti.

Da li si se, poštovani Reufe Bajroviću, zaista oslonio, vjerujući svome premijeru Fadilu Novaliću, koji i dalje smatra da je normalno da firma Aluminij treba pripasti HDZ-u,  čime je automatski i tvoja borba za depolitizaciju firme u startu bila osuđena  na veleizdaju ali i propast cjelovitog sistema vladanja i upravljanja državnim kapitalom, što se  obistinilo sudskim odlukama, a čimbenik Marinko Čavara jedva dočekao da te što prije smijeni. Premijer Fadil Novalić, kao najobičniji “apartčik“ svojih stranačkih nakaradnih opredjeljenja,  sa dječijim smješkom na licu,  ni u jednom trenutku nije iskazao svojim indentitetom pripadnost realnom sektoru,  o kome tako pompezno i lažno priča. To dovoljno govori da sam nije spreman i sposoban, ni intelektualno, ni fizički, ni umno, a ni profesionalno,  da dalje obavlja funkciju premijera Vlade Federacije.

Poštovani Reufe Bajroviću, vjerovatno si sagledao da će tvoja ideja o depolitizaciji  firme Aluminij i inih,  koje me ne interesuju, ostati stranački plijen agresorskih ideologija i njihovih izvršilaca, a i starnačka,  ideološka zabluda,  tvoga Predsjednika i stranke DF kojoj pripadaš,  a vezana je za borbu i ostvarenje  ravnopravnosti svih građana i naroda u svim segmetima naše društvene zbilje.

Ovo  moje  pismo i moja  razmišljanja  imaju za cilj, prije svega,  jedno veliko  ljudsko izvinjenje tebi, koga sam u startu kritički posmatrao i sa velikom nevjericom pratio  tvoja nastojanja i tvoje sposobnosti. Međutim,  sve si pokušao i nisi mogao uspjeti. Sam ćeš biti svega svjestan ili već jesi. Zato ti iskreno preporučujem da se vratiš u civilizaciju, u demokratske tokove kojima si pripadao i bio im vičan,  jer je “boljševička“  opcija kojoj si se priklonio,  bila  tvoj životni promašaj.

Zato se i svi zajedno moramo priupitati, dokle ćemo posmatrati i tolerisati silu  moćnika,  čelnika i predstavnika “ugroženih“ Hrvata sa Draganom Čovićem i inim čimbenicima,  koji konstantno vičući  “držite lopove“  sami nameću i kroje nam sudbinu u nastojanjima da konačno stave svoju “agresorsku šapu“ i na Aluminij i na EPHB i na Eronet. To što su Soko totalno opeljušili i prisvojili, jasno po zakonima,  njihove voljene Herceg- Bosne,  to ne zanima cjelokupnu bivšu vlast,  dok  “ugroženi“ i od ove vlasti, istim metodama, glumeći “ugroženi hrvatski rod,“  nastavljaju započetu pljačku.

Stavove i nastojanja DF-a i njegovog ministra za energetiku, industriju i rudarstvo, gospodina Reufa Bajrovića,  kako je to  u svome izlaganju iznio i gospodin Emir Suljagić, jedna je velika i prijatna novina, ukoliko u pozadini svega ne stoji lukavstvo, cinizam i dalje obmanjivanje građana,  posebno nas obespravljenih radnika firme Aluminij a vjerujemo i mnogih drugih firmi, čiji radnici svakodnevno štrajkuju.