Aufwiedersehen Herr, or Goodbey, Vladika Grigorije

Povezani članci

• Izložba kiparice Lejle Ćehajić u Počitelju
• 75 godina od formiranja Mostarskog partizanskog bataljona
• Stavite i moje ime pod Bijeli Brijeg, na ovaj zid srama! Tamo, gdje je ljubav čovjeka ostavila sama, Tamo, gdje ni stadion više nije gradski, Tamo, gdje ni braća više ne vole bratski
• Sutjeska
• Šantićeve večeri poezije
• Kad sve žrtve budu naše

Istinom i sa istinom, samo naprijed, u svjetliju budućnost.

Evo, ovih dana, rone se „nebeske suze„  kod Hercegovaca u Mostaru i široj Hercegovini, radi odlaska Vladike Grigorija u Njemačku.

Oprašta se Vladika od svojih vjernika i prijatelja, širom Hercegovine, sa veoma prisutnim emocijama. U svakoj njegovoj oproštajnoj besjedi, a posebno mu je bilo teško u Mostaru, povodom slave Saborne crkve, koja je u izgradnji, gdje je  služio posljednju svetu arhijerejsku liturgiju.

Vladika je, ovom prilikom, uputio  i veoma  prihvatljivu poruku Mostarcima, da nikada ne gube svoju posebnost, pojedinačnu i kao narod. Podijeljenost u gradu i nije dobra, te je važno da Mostar shvatimo, kao jedan i jedinstven grad, pun različitih ljudi, grad pun svjetlosti i toplote.

Svakako su ove riječi utjehe i želja, ukoliko su istinski izrečene, prihvatljive za naše građansko, mostarsko, uho, ma kome pripadalo.

Međutim, veoma mi je teško i  ne primjereno, svrstati se u sve ove njegove „fanove„ koji oplakuju njegov odlazak, te se radije priključujem tzv. „hercegovačkim demonima„ kako je to u svojoj kolumni; „NE TAKO OBIČAN OLAZAK NE BAŠ OBIČNOG VLADIKE“, ispisanoj perom „raba  Božijeg„ i njegovog  velikog  srpskog nacionaliste i amaterskog novinara, Veselina Gatala. Kako je i lično bio prisutan, vjerovatno, službi u Mostaru, dobro je i primjetio, što navodi; „Liturgija tog jutra je bila poput uznesenja. Skupilo se svijeta, ne samo pravoslavnog već i katoličkog, muslimanskog, čak i ateističkog.“

Na svome, čistom jeziku „gatalice„ u čemu je i ponajveći doprinos srpskome rodu, kao i voditelju emisije, za ludovanje, na srpskoj televiziji. Tako bi često izvještavao iz Mostara, o Božićnim i drugim slavljenim pravoslavnim praznicima, iz kuće, iskonske,  SPKD „Prosvjete„ znao, lažno, licemjerno i krajnje cinično, obmanjivati njegove Srbe, da je na istima uvijek bilo više hodža i Bošnjaka, nego li i samih, mostarskih Srba. Nije li mogao i ovom prilikom napraviti grešku i konstatovati, da je bilo više svih ostalih, od samih pravoslavnih vjernika.

Za uvod, navedenih, lijepih poruka Vladike Grigorija, kada je Mostar u pitanju, pored ovih sporadičnih nebuloza i mojih opservacija, nisu ni vrijedne  neke pažnje, što mi i nije bila namjera, kao borca za istinu i samo istinu.

Kako kaže izreka: Veritas amare est „/ Istina je bolna /, treba je uvijek imati na umu i redovno je iznositi, jer i Gebelsove laži, kao i Gatalove, vremenom bi se, istovremenim i čestim ponavljanjem, u javnosti, mogle i tumačiti istinitim događajima, da nije ovakvih istinskih i živih svjedoka, događaja, vremena i prostora..

Evo, upravo me jutros natjeralo, moje osjećanje prisutne patetike i žala, u odlasku Vladike Grigorija, da ponovo nađem i poslušam na You Tube, intervju Vladike Grigorija, iz postdejtonskog perioda i njegovog dolaska u Mostar, u emisiji, na TV Oskar, „Dobar, loš i zao„, voditelja i urednika Maria Vrankića.

Preporučujem vam, poštovani čitaoci, da poslušate ovaj intervju, u kome je na upit, gospodina Vrankića, o mišljenu Vladike Grigorija, na sve ove mostarske Srbe, kao i one iz Federacije, koji su u agresorskom periodu ostali u zajedništvu sa svojim komšijama i susjedima, u ovome gradu i dijelu Federacije. Ovom prilikom, Vladika Grigorije je jasno i nedvosmisleno odgovorio, da su to za njega, neki „rezervni Srbi„.

Dakle, ništa neobično, riječi i djela, u ovome slučaju, Vladike Grigorija i nisu u koliziji, već su istinska realnost. Njegov mentor i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, davao je istu dijagnozu za „rezervne „ Srbe„, što čine i tako se i ponašaju i ostali  istomišljenici, veliki Srbi ili „dodikovci„, čiji je ortodoksni pristalica i tumač, upravo i Vladika Grigorije.

Kako i sam, neposredno u intervjuu za „Dnevni avaz„ veli Vladika „Bog nas ne dijeli, kao što se mi dijelimo„. Nije li to licemjerstvo i sušta suprotnost, pouka i poruka iz svetog Jevanđelja, kao i Božijih riječi, od djela Vladike, kao vrhunskog vjerodostojnika na ovim prostorima, da nas je podijelio, te unio razdor među Srbe. Otišao je on, u svome djelovanju i mnogo dalje i dublje, ignorišući, upravo, postojanje već poodavno SPKD „Prosvjete“ koju su gajili i očuvali, ovi „rezervni Srbi„ kao i mnoge druge djelatnosti, koje smo izvršavali, dok je i on i njegovi „dodikovci„ izvršavali svoje zadatke iz scenarija SANU i njihovih protagonista, uz ubitačnu artiljerijsku paljbu sa Čobanovog polja i Podveležja, po nedužnom građanstvu ovoga grada Mostara.

Nezaboravne su ovo scene i trenutci, naše neravnopravne borbe i opstojnosti, posebno i ovih njegovih sunarodnjaka u ovome gradu, tako da i njegovim dolaskom u ovaj grad, nije otpočela istorija suživota i zajedništva, na ovim hercegovačkim prostorima. Nisu nama, bili potrebni nikakvi uzorci, posebno sa Pala i odlikovanja njihovom psihijatru, od te iste Prosvjete, koju su i sami formirali i stvorili u Mostaru.

Isto tako, Vladika Grigorije, se često prikazivao u javnosti kao čovjek koji širi mir i toleranciju među narodima u BiH.

Njihovi pajdaši iz agresorskih dana, te budući koalicioni partneri, zajednički rušitelji, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, veoma pouzdano zajednički djeluju i na ovim hercegovačkim prostorima, svakako, uz blagoslov njihovih „svetaca„ i vjerodostojnika.

„Nažalost, ovaj govor koji je održao u Gacku,  povodom pravoslavne slave Sv. Vasilija, otkriva da je Vladika Grigorije čovjek koji predano širi mržnju prema muslimanima Bošnjacima„ / piše portal Razotkrivamo.info/.

Ne ističem ovo sporadično, i tek tako,  jer sam kao veliki graditelj i stručnjak svoga inžinjerskog poziva, gradio i velike industrijske objekte, ovaj u Gacku, Rudnik i termoelektranu i onaj u Mostaru, Aluminijski kompleks.

Znajući, vjerodostojno i pouzdano, šta su to doživjeli Bošnjaci Gacka, od njegovih i mojih sunarodnjaka, tako nešto i slično nikada ne bih poručio vjernicima, već bi zatražio njihovo izvinjenje, svojim komšijama Bošnjacima,  za sva ta silna nedjela, na tim prostorima.

Možda bi se, usput i priupitao, šta to učiniše vrli njegovi prijatelji iz reda hrvatskog naroda, sa Srbima u firmi Aluminij, jer je grafitom bilo ispisano da „Srbima i psima„ ulaz u firmu nije dozvoljen. Slične lažne slavopojke, godinama smo slušali, o tom istom „hercegovačkom divu„ u kojem je izvršena planetarna pljačka imovine, a diskriminacija radnika, nehrvata, je bila na djelu.

Lažne su i obmanjujuće, mnoge slavopojke i konstatacije, novinara iz listova, Hrvata u „Dnevnom listu“, kao i novinara Bošnjaka u „Dnevnom avazu„.

Kako to objavljuje portal BOSNA, iz pera S. Avdića; “AVAZOVA” I BAKIROVA ŽUTA MINUTA: Kako je “Avaz” dirljivo ispratio u Njemačku Vladiku Grigorija, bahatog i gramzivog pljačkaša tuđe imovine u Trebinju i Hercegovini?!

Nemam namjeru, ovom prilikom, čitaocima predočiti i mnoge informacije iz kolumni novinara, kao što su; Slobodan Vasković, Nebojša Vukanović Novaković ili Blaža Stevovića i drugih, koji su živjeli i djelovali na području šire Hercegovine i Trebinja, ali sa sigurnošću i krajnje istinito, imali su neposredna saznanja i stavove, djelovanja Vladike Grigorija, dok su moja saznaja iz  gradu Mostaru, sasvim meritorna i pouzdana.

Kao građanin ovoga grada, srpske nacionalnosti, Bosanski Srbin, za razliku od „velikih  nebeskih Srba”, reda Dodika i njegovih „dodikovaca„, u ulozi vijećnika  u dva mandata i Predsjednika i podpredsjednika Gradskoga vijeća, koliko sam mogao, znao i umio, branio sam interese i svih mojih sunarodnjaka, koji su sa nama zajedno preživljevali istu sudbinu.

Zato su i moje suze, ako ih ima, „suze radosnice„ odlaskom Vladike Grigorija. Sa željom,  za srećan put i preporukom,  da nešto civilizovano i nauči, u novoj demokratskoj sredini.

Na moju radost, nešto sam i lično mnogo toga lijepog naučio, po Njemačkoj, Švicarskoj, Rusiji, Skandinaviji, Kanadi, ali, u mome Gacku, od „izvornog„ dobrog i pametnog naroda, veoma mnogo, ali ovim mostarskim „dodikovcima„ nisam po volji, kao „rezervni Srbin„. Aferim ili Amin?