Amra Dugalić odgovara Miši Mariću: NA MOJIM SE OČIMA NIKAD NEĆE UHVATITI PAUČINA

Povezani članci

• Premijera predstave “Hotel Plaza” u Mostaru
• Bahatost vlasti daje rezultate: Gore: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica
• Odlični zločinci
• Na Balkanu stare priče, Zemlja se ipak okreće!
• Tko je spriječio Štimca da posjeti logor pod Bijelim brijegom?
• Šta raditi sa mostarskim ruševinama? Objašnjeno na primjeru Staklene banke

Kada sam odgovarala na otvoreno pismo Miše Marića, nije mi bila namjera da polemiziram sa Mišom jer u polemici njemu nema premca. Kao i u mnogim dobrim stvarima koje je u svom životu napravio za Mostar i za sebe. Mišo ima potpuno pravo da zaštiti svoja autorska djela, i to je mogao uraditi jednim pismom u kojem izričito traži da Mostarske kiše ne izvode djela „autentičnih Mostarskih kiša“. Autor može zabraniti izvođenje svojih djela mada nisam čula da je, recimo, Pero Zubac nekome u Mostaru zabranio da recituje njegove pjesme….Ali taj gest govori o autoru a ne o onima koji djelo izvode….

Iako je Mišino pismo puno gorčine i opravdanja zašto je morao napustiti Mostar, u njemu nema opravdanja zašto se nije vratio. I nije nam se dužan pravdati, ni zato što je otišao niti zato što se nije vratio. Ni mi nismo dužni da se pravdamo njemu, ali mi idemo na Partizansko groblje, nosimo karanfile, jer tamo leže i članovi naših porodica, moje i članova ansambla. Idemo tamo često ne samo za 14. Februar jer znamo da su oni pali za našu slobodu. Odemo i na druga groblja mostarskih heroja koji su  i, u minulom ratu, odbranili Mostar, da bi i Mišo, koji je  za razliku od njih morao da ode, imao gdje i da dođe.  

Umjesto poruke Mostarcima koju Mišo šalje kroz neke nove stihove Pere Zupca, pravu poruku je davno napisao najveći mostarski pjesnik a ona glasi: OSTAJTE OVDJE. Da oni koji leže na Partizanskom groblju, Liska parku i na Šehitlucima nisu ostali ovdje, danas bi Mostar stvarno bio samo u Novom Sadu, Exeteru i Mišinim i Perinim snovima. Neka im je vječna slava i hvala.

Mi na sve mostarske vrijednosti, i na one bivše ali i na ove sadašnje gledamo istim očima. „Na našim se očima nikada neće uhvatiti paučina i nikad srce u korov zarasti“, kako jednom davno zapisa veliki umjetnik M.M.

Amra Dugalić

Mostar

Bosnia and Herzegovina