Aferim Doglavnice, gospođo Kolinda Kitarović

Povezani članci

• Lorens Listo sedmi put je najbolja mostarska lasta
• Nije bilo većeg diva u novijoj povijesti Hercegovine, a da je tiše pao
• Dobri ili loši, veliki ili mali narodi
• Diana Burazer: Teško se odmaknuti od sebe
• Sarajevski univerzitet i bahati vlastodršci: ŠTRAJK ILI PROPAST
• BHN: Tužilaštvo BiH se miješa u rad novinara i medija

Evo, upravo, na televiziji gledam Vašu pojavu, veoma ulickane gospođe Kolinde, slušam Vaše izgovorene riječi, što me sve zajedno, odmah natjera na lijekove za smirenje i na trenutak me inicira, da napišem sljedeći sadržaj, kao iskrenu reakciju, Vašeg istupa.

Odmah, da Vas priupitam, niste li Vi „mitolog„ tuđmanovskog nacionalizma, kada nam tako lažno i histerično govorite;

„Hrvatska nije nikoga napadala…„? Ova, Vaša tvrdnja, jasan je odraz i putokaza, Vaše retorike i naslijeđene ideološke zablude, Vašeg oca nacije i Poglavnika, Franje Tuđmana, čija ste nasljednica i sljedbenica, u svakome pogledu.

Hrvatska je bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, kao recidiv ustaškoidne države, čiji su mnogi „kadrovi„ iza onoga rata, pobjegli u Argentinu, Čile, Australiju i gdje ne već, da bi se 90-tih, neki od njih vratili i ponovo zajahali tu Vašu ustašku konjicu, ka Bosni i Hercegovini, željenoj banovini, u liku i djelima, fantazirajuće Herceg Bosne.

Slušajući Vas, gospođo Doglavnice Kolinda, nađoh se, u nekom bunilu, udarih sebi jači šamar, kako bi se trznuo iz istoga bunila, da li sam ja još uvijek živo biće i onaj građanin, „grada slučaja„ Mostara, koji je 09. maja 1993. godine, neposredno, u ranim jutarnjim časovima i bio živi svjedok, pohoda i nasrtaja Vaših bojovnika, sa trakama oko glave i sa čudnim, rekao bih Dalmatinskim naglascima. Dakle, krenuše od vrata do vrata, mene su lično na mojim vratima upitali za neku iskaznicu, mojom velikom srećom, da sam kao profesor na Elektrotehničkoj školi, zaista i posjedovao neku ličnu kartu, sa amblemom ili logom pri vrhu, fantomske Herceg Bosne. Prema mome imenu i prezimenu, a bio sam i ostao Bosanski Srbin, rođeni Sarajlija, njima veoma teško prepoznatljiv po krvnoj grupi, očito ne Bošnjak, Musliman ili u njihovom žargonu tadašnjem „balija„ ali su po iskaznici zaključili da sam njihov, zalupivši moja vrata, krenuli su dalje, od stana do stana. Izgonili su sve moje komšije Bošnjake iz njihovih stanova i kuća, te su ih odvodili na gradski stadion, a docnije, putevima ka Heliodromu, Dretelju, Ljubuškom i gdje ne još, u tzv. logore, njihovog spasenja?

Vaši dokazani bojovnici HV i HVO-a, nastavili su sa užasnim razaranjem i urbicidom, voljenog nam grada Mostara, sa progonima građana, nehrvata, pljačkom njihove imovine i sa mnogim ubitstvima, na pragu sopstvenog stana ili u prelazima fronte i linije spasa, na Bulevaru Revolucije. Prognali ste, preko 40.000 građana, ovoga grada, posebno Bošnjaka, jer su se mnogi moji sunarodnjaci, Srbi, podučili na vrijeme istorijom iz drugog svjetskog rata i ustaških pokolja, u ovom istom gradu, te su na vrijeme, lično napuštali grad i svoja domaćinstva.

Vaše snage, sa silnom artiljerijom iz Hrvatske, razorili ste grad, cca 92% u odnosu, na prethodnike i agresore srpskih snaga sa istoka, sa nekih cca 8%, ali su isti iza sebe ostavili i trajnu, neizbrisivu mrlju, sramotu srpskom rodu i zlokobni trajni spomenik srama, u Uborku, grobnici njihovih žrtava, preko stotinjak, uglavnom Bošnjaka i ponekog Hrvata.

Ovo su istinite činjenice, dvostruke agresije na grad Mostar i njegove građane, prvo sa istoka, zatim sa zapada.

Vašom tvrdnjom, u svim  Vašim  euforičnih nastupima i daljih zabluda, sa rezultatima i sadržajem, još uvijek presude šestorki iz Haga, poput sosptvene slike u ogledalu, prisjetih se i preslikane presude u ogledalu i sadržaja cjelovitog obrazloženja iste, za sve činjenice i kvalifikaciju, udruženog zločinačkog poduhvata i međunarodnog rata i agresije od Vaše, Hrvatske države, što me tada i natjera na pomisao, moj ludi Milane, zašto ti dođe sa porodicom u Mostar, kao rođeni Sarajlija i divnih komšija Bošnjaka, kada susjedi u Mostaru ne trepnuše za zaštitu, svojih komšija, dok su im Vaši bojovnici „zabijali„  nož u leđa, kako to i napisa u svojoj kolumni, ugledni Hrvat i profesor Univerziteta, inače moj bivši susjed iz DUMA, (tako se nazivalo poznato mostarsko naselje)?

Poglavnik i Doglavnica, na jedinstvenom su putu realizacije interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini, u ratnom agresorskom periodu i u postdejtonskom periodu, kao jedinog konstitutivnog  naroda,  kojeg su ugrozili scenarijem svoje sumanute HDZ-ovske politike. Njihova nacionalistička retorika, mnogo se ne razlikuje od one ratne u oštrini nasrtaja i napora da uređuju i ovu, susjednu im zemlju, suverenu Bosnu i Hercegovinu, isključivo radi sopstvenih interesa i,  u njoj, zaštite svojih  “U“groženih  sugrađana.

Svakako im u tome  mnogo pomaže i Dragan Čović sa svojim pajdašem i guslarom iz Laktaša Miloradom Dodikom.

Dok se Poglavnik u vrijeme agresije na Mostar, zalagao za ostvarivanje, svog strateškog cilja, okupacije i svojatanja firme Aluminij, uz progone i diskriminaciju nehrvata,  dotle se u startu njegova Doglavnica intezivno zalaže za jednakopravnost njenih “U“groženih sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini, ali,  vjerovatno  i za jednakopravnost svih radnika srpske nacionalnosti koje su  njeni predhodnici ne samo “U“grozili, već su ih i totalno eleminisali sa spiskova živih  zaposlenika ove firme. Možda se ovakva razmišljanja pomalo dotiču prvoaprilskih šala ili nam, zaista, mogu biti i nagovještaj istinske borbe za jednakopravnost ili ravnopravnost u još uvijek nedefinisanom “gradu slučaja,“ tzv. Mostaru, gdje su Srbi još uvijek narod koji nije konstitutivan, upravo, zahvaljujući HDZ-u i njihovim glasovima u Skupštini Kantona.

Dakle, gospođo Doglavnice, izrečena presuda šestorki, koja je nastojala stvoriti tu famoznu banovinu Herceg Bosnu, po uzoru na Ustašku NDH, iz proteklih fašističkih događanja, moglo bi se mnogo toga govoriti sa različitih političkih i ideoloških stajališta, što je ovih dana medijska euforija komentara, poprimila neslućene razmjere, ali od svega smatram neobično važnim istaći određene ključne činjenice u komentarima, predmetne presude.

Ako tvrdite da Hrvatska, zaista, nije nikoga napadala, pravda i istina sa činjenicama iz presude je ukazala, da je hrvatska politika i ideološka matrica njenog rukovodstva, sa svojim institucijama, prije svega svojom vojskom i policijom, djelovala agresorski na Bosnu i Hercegovinu. Nema opravdanja, niti Vi možete ignorisati na sve ukazane činjenice, iz predmetne presude, da je učinjeno strašno nasilje u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, da su razoreni, da je činjen strašan zločin nad Bošnjacima, da su otvarani brojni zatvorenički logori, torture i zlostavljanja, ubijanja i protjerivanja, ali sve od strane Vaših bojovnika HV i HVO-a.

Svakako je ovo činjeno od Vaših institucija, prije svih vojske i policije, a država Hrvatska je svakako, najveća Vaša postojeća institucija, te od Poglavnika i svih niže rangiranih neposrednih  čelnika, Vaših institucija, kako vojne isto tako i civilne vlasti, odgovorni su za sva navedena agresorska djelovanja.

Jasno je svima, ko to hoće da razumije i dobronamjerno prihvati, da niko nije okrivio hrvatski narod, već je i sadržaj i predmet presude i kazna, isključivo izrečena pojedincima, ove šestorke, kao čelnicima određenih i navedenih institucija, kao i rukovodstvu Herceg Bosne, u čije je ime i vršen svaki navedeni zločin.

Dakle, kontaminirana cjelovita situacija sa Herceg Bosnom, trebala bi da se očisti sa razumnim političarima, koje mi danas, još uvijek nemamo, kako bi se nadali nekom razumnom suživotu. Upravo, mnogi od Vaših političara, u Hrvatskoj i od HDZ-ovih predstavnika, kojima je još u mislima, njihova fantazirajuća Herceg Bosna, žele podrediti sve nekoj sopstvenoj kolektivnoj svijesti i odgovornosti, poradi  ličnih interesa, te lažnog predstavljanja i ponavljanja „papagajskih pjesama„ o tobožnjoj ugroženosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na hercegovačka područja i grad Mostar, gdje su i sami Hrvati većinski i neposredni diskriminatori i ugnjetači, svojih komšija i njihovih,  nužnih ljudskih prava.

Morate biti svjesni činjenica, koje je utvrdio i izložio Haški sud u ovome predmetu, što Vas lično i političko Vaše rukovodstvo u Hrvatskoj, kao i kod Vaših Hrvata u Bosni i Hercegovini, nikako nije udaljilo od nastavka, Vaše političke agresije na Bosnu i Hercegovinu, sa brojnim primjerima Vašeg uplitanja u unutrašnje stvari naše države, uz mimoilaženje glavnog grada, te nužnih demokratskih principa i diplomatskog kodeksa ponašanja.

Nije li smiješno i žalosno, da konstitutivni i ravnopravni Hrvati, ne lažno i ugroženi, glasaju i biraju članove Parlamenta ili Sabora, te druge države. Mučno je, kada ambasadorica svoje države, postaje članica Evropskog Parlamenta, druge države. Smješno je i za žaljenje, da su upravo svojom nacionalističkom retorikom i „čistokrvnošću„ sopstvenog hrvatstva, ustrojili takvu glasačku mašineriju.

Današnji HDZ i njegovi čelnici u Hrvatskoj, nije  rasvijetlio zlobnu štetnost politike Herecg Bosne, koju je lično stvorio sa svojom hrvatskom HDZ-ovom, hercegovačkom čimbeničkom elitom, koju stalno priziva, ma koliko bilo neprimjerno i zlobno. Nisu oni nikada spremni govoriti i priznavati svoja nedjela, brojnim logorašima i žrtvama, kao i brojnoj dijaspori, koja je danas u brojnim civilizovanim i demokratskim državama, kakve Hrvatska još dugo neće dostići.

Zašto ne prihvatiti ovu pravednu i istinitu, rekao bih istorijsku realnost, da se svi Vaši političari, sa Vama svakako, kao Predsjednicom susjedne nam države, ako nam i dobro misli, da se suočite sa realnošću, da gradite jednu sasvim drugu kolektivnu svijest, razumijevanje i odgovornost, prema drugima i različitima, u cilju zajedničke nam i bolje budućnosti.

Svakako je to politika i ideologija i istočnog agresorskog susjeda, odnosno Srbije i njenog satelita, dejtonske Republike Srpske, čiji političari ignorišu realne i pravedne presude, njihovim grešnicima, te od njih stvaraju  žrtve ili izmišljene heroje, svoga naroda.

Samo razumnim djelovanjem političkih elita, koje Vi lično predvodite u Hrvatskoj, sa premijerom Plenkovićem i čelnikom matice HDZ-a, sa Vašim satelitom, sestrinskom strankom HDZ-a BiH, čelnikom Draganom Čovićem i HNS-om, da se Vaš narod urazumu, prije svega uvidom i priznavanjem grešaka i ideoloških zabluda, Vašeg oca nacije i njegovih znanih saradnika.

Prestanite, svi zajedno, čast pojedinim hrvatskim pojedincima, poznati našim građanima, ali radi njihove bezbjednosti i proglašenja istih Vašim izdajnicima, ne bih ih imenovao, neka istorija to učini, ali nemojte i dalje da trujete svijest sopstvenog naroda, jer upravo Vaši pojedinci, politikantski i radi ličnih interesa, koriste se neprihvatljivom i lažnom retorikom, ignorisanjem realnih i pravednih činjenica u istini, dokazanoj Haškim presudama.

To je, upravo, naša zajednička sudbina, razumijevanja i priznanja, svih nemilih događanja na našim prostorima, bez obzira na aktuelne presude, da od agresorskih aktera i zločinaca, ne pravimo heroje i svece, jer narodi su bitni, da se mire, da vraćaju međusobno povjerenje i da garantovano zajednički i uspješno idu naprijed u bolju budućnost.

Što se tiče naših neprilika u Bosni i Hercegovini i neshvatljivog višegodišnjeg našeg, post dejtonskog statusa i bitisanja, mislim da je dovoljno citirati, veoma uglednog i rekao bih za naše prilike, bivšeg Visokog predstavnika OHR-a u Bosni i Hrcegovini, gospodina Wolfganga Petricha, u nedavnom intervju;

“Znaju, političari,  da su mnogi od njih korumpirani i svjesni su da će završiti u zatvoru ako se BiH približi EU. To je glavna prepreka koja onemogućava da se BiH brže kreće kao EU”, rekao je Petritsch za “RSE”.

“Otišao sam iz BiH skoro prije 13 godina, a tamo su i dalje aktuelni isti političari kao i u vrijeme kada sam bio međunarodni predstavnik”, kaže za “Radio Slobodna Evropa” Wolfgang Petritsch, nekadašnji glavni predstavnik Evropske unije u razgovorima u Rambouilletu, visoki međunarodni predstavnik u Bosni i Hercegovini, ambasador Austrije u Beogradu i posebni izaslanik EU za Kosovo. Trenutno je angažovan na Harvardskom univerzitetu.

“To je jedina zemlja u Evropi u kojoj su manje više isti političari, koji su bili aktivni za vrijeme rata, i dalje prisutni na javnoj sceni. To je svakako jedan od uzroka frustracija“, dodaje Petritsch.

On ukazuje da političari u Briselu moraju da shvate da aktulena vladajuća garnitura u Bosni i Hercegovini ne želi da se pridruži EU, jer se mnogo plaši efekta Sanader.