Jednu od deset smrti uzrokuje tjelesna neaktivnost

Prema rezultatima serije istraživanja objavljenih u britanskom medicinskom časopisu The Lancet, tjelesna neaktivnost uzrokuje jednu od deset smrti u svijetu, čime se izjednačava s posljedicama pušenja i pretilosti. Predstavnike relevantnih ustanova za javno zdravstvo upućuje se da s nastalom situacijom postupaju kao s pandemijom.

Istraživači s Harvarda ističu kako je neaktivnost uzrokovala povećanje smrtnosti od koronarnih bolesti srca, dijabetesa tipa II, raka dojke i raka debelog crijeva te u 2008. godini diljem svijeta izazvala više od 5,3 milijuna smrtnih slučajeva. Tvrde da bi pola milijuna do 1,3 milijuna života u svijetu svake godine bilo spašeno ukoliko bi se stopa tjelesne neaktivnosti smanjila za 10 do 20 posto, a očekivana životna dob povećala bi se za gotovo godinu dana.

„Ovog smo se ljeta divili postignućima natjecatelja na Olimpijskim igrama“, izjavila je dr. I-Min Lee, harvardska znanstvenica i glavna autorica članka koji prati seriju istraživanja. „Iako je malen dio populacije ostvario te vrhunske rezultate, nevjerojatno velika većina nas ima mogućnost biti tjelesno aktivna i na vrlo skromnim razinama, što donosi značajne zdravstvene pogodnosti.“

Serija od pet istraživanja bila je objavljena upravo nekoliko dana uoči početka Olimpijskih igara, a svako od njih bilo je usredotočeno na jedno od pet ključnih područja povezanih s tjelesnom neaktivnošću i njezinim utjecajima na zdravlje populacije.

Prvo u nizu istraživanja pokazalo je kako je kod jedne trećine odraslih i kod oko 80 posto adolescenata diljem svijeta povećan rizik od bolesti zbog tjelesne neaktivnosti. Izvještaj govori kako je oko 1,5 milijardi odraslih u svijetu suočeno s 20 do 30 posto većim rizikom od srčanih bolesti, dijabetesa i nekih karcinoma. Istraživači su također otkrili i kako se razina neaktivnosti razlikuje od zemlje do zemlje pa je tako najniža u Bangladešu (5 posto), a najviša na Malti (71 posto). „U većini zemalja stopa neaktivnosti raste s brojem godina i viša je kod žena (34 posto) nego kod muškaraca (28 posto)“, napisao je dr. Pedro C. Hallal, profesor na brazilskom sveučilištu Universidade Federal de Pelotas. „Neaktivnost je također povećana u državama s većim dohotkom.“

Muški su aktivniji od žena

Drugo je istraživanje bilo usmjereno na razloge zbog kojih određeni ljudi vježbaju, dok drugi ne. Autori istraživanja shvatili su kako su prijašnje studije bile usredotočene na faktore značajne za pojedince, poput dobi, spola i socioekonomskog statusa, te provođene uglavnom u državama s visokim dohotkom. Preporučili su da se buduća istraživanja usmjere na države sa srednjim i manjim dohotkom.

„Istraživanje je bilo snažno usmjereno na nekoliko razvijenih država od kojih je većina imala stabilne ili padajuće stope nezaraznih bolesti, umjesto na države s niskim dohotkom u kojima ne razumiju značaj znanstveno utemeljenih strategija na povećanje tjelesne aktivnosti“, napisao je Adrian Bauman, istraživač sa Sveučilišta u Sydneyju u Australiji. „Prepoznavanje čimbenika koji uzrokuju neaktivnosti ključno je u unapređenju i kreiranju učinkovitih programa za podizanje razine aktivnosti.“ Bauman i njegovi kolege ustanovili su kako su neki od čimbenika koji će utjecati na povećanje tjelesne aktivnosti zdravstveno stanje, mlađa životna dob, imućnije imovinsko stanje i spol (muškarci su aktivniji od žena), kao i podrška obitelji i okoline.

I umjerena aktivnost može značajno doprinijeti zdravlju!

Treće je istraživanje promatralo posebne programe za promicanje tjelesne aktivnosti. „Budući da čak i umjerena fizička aktivnost, poput hodanja ili vožnje bicikla, može značajno doprinijeti zdravlju, razumijevanje strategija koje mogu povećati te aktivnosti u različitim regijama i kulturama postalo je prioritet javnog zdravstva“, izjavio je Gregory Heath, istraživač sa Sveučilišta u Tennesseeju i glavni autor ovog istraživanja. Heath i njegov tim otkrili su da korištenje masovnih medija za kampanje promicanja tjelovježbe, kao i podsjetnika na različite aktivnosti poput uporabe stepenica, motivira ljude da budu aktivniji.

Tim je otkrio i kako besplatne javne tjelovježbe, uređenje okoline koja navodi na vježbanje (biciklističke staze i staze za hodanje) i poboljšanje sustava javnog prijevoza također unapređuje razinu fizičke aktivnosti. „Naposljetku, naša su saznanja ukazala na aktivnosti koje neprestano i značajno utječu na tjelesnu aktivnost i ponašanje“, napisao je Heath. „Iako su ponekad učinci takvih aktivnosti bili prilično skromni, bili su opet dovoljno veliki da dovedu do pogodnosti ukoliko su bile primijenjene na širem uzorku.“

Mobiteli mogu pozitivno utjecati na zdravlje?

Četvrta je studija pokazala kako tehnologija, osobito mobilna telefonija, može značajno pomoći ljudima da budu aktivni. S obzirom na to da je u svijetu više od četiri milijarde korisnika SMS poruka, stručnjaci vjeruju kako bi to bio učinkovit način za slanje poruka o zdravlju, osobito u zemljama s malim dohotkom. „Uz visoku razinu tjelesne aktivnosti i ubrzanim razvojem mobilnih tehnologija u zemljama s manjim ili srednjim dohotkom, postoje razne mogućnosti koje mogu utjecati na globalno zdravlje“, napisao je dr. Michael Pratt, istraživač iz Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.

Prema ovom istraživanju, Pratt i njegov tim procijenili su da bi korištenje tehnologija temeljenih na korištenju interneta moglo biti dvostruko učinkovitije u zemljama sa srednjim i većih dohotkom, uzimajući u obzir da 71 posto svjetske populacije živi u tim zemljama i mnogi od njih koriste mobilne telefone. „Ovo je velik izazov, no napredak koji je zabilježen u zemljama poput Kolumbije i Brazila pokazuje da je ostvariv“, izjavio je.

Nekretanje je bolest 21. stoljeća

Posljednje istraživanje preporuča promatranje tjelesne aktivnosti kao globalne pandemije i postupanje s njom kao s pandemijom bolesti. „Uloga tjelesne aktivnosti i dalje je podcijenjena unatoč brojnim dokazima o njenoj koristi“, napisao je Harold Kohl, istraživač u Školi narodnog zdravlja Sveučilišta u Teksasu i glavni autor tog istraživanja, i pozvao države na akciju s ciljem povećanja fizičke aktivnosti.

„Tjelesna neaktivnost je problem koji je prisutan u mnogim sektorima i koji zahtijeva suradnju, koordinaciju i komunikaciju između više partnera“, napisao je, posebno navodeći gradske projektante, inženjere prometa, nadležne za škole, parkove i rekreaciju te medije. Rekao je da u gotovo 75 posto zemalja-članica Svjetske zdravstvene organizacije postoji plan za poboljšanje razine fizičke aktivnosti, no samo 55 posto krenulo s realizacijom tog plana, a samo je za 42 posto planova u realizaciji izdvojeno dovoljno sredstava.