Internet je promijenio i prostituciju

Laura iz Wuppertala je plava, ima možda trideset i koju godinu. Na jednom online-portalu mami mušterije obećavajući “nivo i neobuzdanu pohotnost” i dodaje kako ima “financijski interes”. Boja kose teško da joj je prava, starost možda. Nudi pseudointimni “girlfriendsex”. U prosjeku njezin profil ima više od 18.000 klikova godišnje, a uz to još na jednoj privatnoj stranici reklamira svoj escort-servis.

Međunarodni dan prostitutki (2.06) postoji i zbog escort-djevojaka poput Laure. On bi trebao učiniti seksualnu branšu vidljivijom, i to prije svega diskriminaciju prostitutki, često loše uvjete u kojima rade i žive, čak i u Njemačkoj u kojoj zakon o prostituciji štiti njihova osnovna socijalna prava i jamči im zdravstveno osiguranje. Ali, s kojim uspjehom?

Ne poznaju svoja prava

“Upravo žene iz novih članica Europske unije ovdje rade pod najgorim mogućim uvjetima”, priča novinarka Chantal Louis koja o prisilnoj prostituciji piše redovito za ženski politički časopis Emma. “Njima vam se ne isplati dolaziti s pričama o osiguranju za slučaj nezaposlenosti, jer su mnoge nepismene. Zakonska poboljšanja prolaze potpuno mimo njih.” I Sybille Schreiber, referentica za prisilnu prostituciju i trgovinu ljudima u organizaciji Terre des Femmes, kaže: “Većina prostitutki još uvijek nema ni zdravstveno osiguranje”, i to zato što im nisu poznata njihova prava.

Procjenjuje se da je do 80 posto žena koje prodaju “seksualne usluge” u Njemačkoj migrantskog porijekla, u Austriji čak 90 posto, pretežito iz istočnoeuropskih zemalja i Afrike. Bugarska i Rumunjska su, prema znanstvenim procjenama, na vrhu ove statistike s oko 20 posto. Službenih brojki nema. Kako prostitucija nije kažnjivo djelo, žene koje se njome bave se ne bilježe. U policijskim statistikama je, međutim, registrirano 600 slučajeva trgovine ljudima s ciljem seksualnog iskorištavanja – i to samo u prošloj godini.

Reklamiranje preko interneta

Internet je posljednjih godina potpuno promijenio tržište pornografije i prostitucije, kaže Sybille Schreiber iz Terre des Femmesa. Muškarcima postaje sve lakše stupiti u kontakt s mladim ženama, ali nije postalo lakše pomoći ženama u inozemstvu kojima bi ta pomoć trebala: njih je teško pronaći, često se prostituiraju u više zemalja prije nego se sa zarađenim novcem vrate svojim obiteljima.

Internet jednako i samim prostitutkama i trgovcima ljudima olakšava istraživanje tržišta u susjednim zemljama te reklamiranje. Na pojedinim stranicama se žene “prodaju” same ili ih prodaje netko drugi. “Već jezik je na tim portalima toliko ispod ljudskog dostojanstva da ih mi redovito prijavljujemo Saveznom uredu za kriminal”, kaže Astrid Gabb iz bochumskog savjetovališta “Madonna”.

“Mlade, radoznale žene informiraju se o mogućnostima zarade prostitucijom u inozemstvu”, priča Mara Dijeva iz “Agisre” i Kölnu. Ta organizacija savjetuje migrantice koje su postale žrtvama prisilne prostitucije. “Upravo maloljetnice često koriste chatroomove koje je nemoguće kontrolirati i tamo nailaze na muškarce koje bi bolje bilo ne upoznati”, objašnjava.

Iskušenja na netu

Fenomen “loverboya”, dakle, muškarca koji žene emocionalnim pritiskom sili na prostituciju nije nov, ali je organiziran na novi način. Preko socijalnih mreža poput Facebooka uspostavljaju kontakt, šalju duge mailove u kojima, u dužem razdoblju, pišu o zajedničkoj budućnosti, dok ne “upecaju” žrtvu. A to se dogodi kad se stvori velika psihička ovisnost i kada se počnu odavati tajne. Nakon prvog susreta djevojke počnu ucjenjivati informacijama koje njihovi roditelji i prijatelji ne smiju saznati. “U jednom slučaju je muškarac na prvom susretu silovao djevojku i to snimio. Kasnije ju je tim videom ucjenjivao i prisilio na prostituciju”, priča Sybille Schreiber iz Terre des Femmesa. U mreži, naime, djevojke ne znaju s kim imaju posla, dok u bordelu, kaže ona, barem fizički vide muškarce s kojim stupaju u kontakt.