ENG
Graz – toliko više od običnog šopinga
Autor/ica
Povezani članci
Tako malen, tako sladak… tako od pamtivijeka zanesen umjetničkim vibrama, multikulturalnošću i znanstvenim napretkom, naš je europski susjed na žalost slabo poznat onima koji ga iskorištavaju samo ne bi li napunili torbe novim krpicama. Šoping je važan, naravno, ali budite fer, nadoknadite već jednom taj kulturološki nemar i odužite se gradu na čijoj su Jazz akademiji, najstarijoj u Europi, mnogi naši jazz muzičari studirali i zaslužili svoje diplome, pa kad navratite u šoping, malo zaokrenite kompas prema kulturi, to se uvijek višestruko vraća! Ako u prezimenu čovjeka koji se zove Leopold von Sacher-Masoch slutite etimologiju mazohizma i SM-a, kao i fine, čokoladne Sacher torte, bit će vam interesantno doznati da je i gospodin Masoch bio jedan od stanovnika Graza XIX. stoljeća!
Graz zapravo u potpunosti zadovoljava kriterije nužne da ga se uzme u obzir za putovanje. Ono po čemu je najprestižniji svakako je njegov univerzitet, osnovan u XVI. stoljeću, koji obuhvaća 7 različitih fakulteta sa sveukupno 70 odsjeka koji pokrivaju sva poznata područja ljudske prakse – sjecište i platforma interkulturalizma, zahvaljujući kojoj na tom malom teritoriju studira i radi populacija s gotovo čitave planete, među kojima i mnogo nas Hrvata. Vjerojatno je od tih 7, uz već spomenutu Jazz akademiju, najpoznatiji Tehnički fakultet, koji svoju izvrsnost i primjenu najnovijih tehnologija u radu koristi od samih početaka. Danas su za tu izvrsnost na polju bio-tehničkih znanosti i inženjeringa dovoljna dva slova – TU Graz, a osnova kvalitete leži u primijenjenom istraživačkom radu. Današnja potražnja za kvalificiranim inženjerima za izgradnju tunela velika je u svjetskim razmjerima, u Grazu je potaknula razvoj dodiplomskog programa pod nazivom ´NATM-inženjer` koji uskoro ulazi u praksu. Ali visina godišnjeg proračuna Sveučilišta je takva da je obrazovna kvaliteta neupitna – on godišnje iznosi 156 milijuna eura!!
Na neki je način Graz manja verzija Balkana, koja na srednje-moderno-europski način unificira i kompenzira balkansku tvrdokornu lijenost i ostale kulturološke nedostatke europskog krajnjeg istoka – turske pečenjare, koje su kulturu kebaba uvele davno prije nego smo mi naše noćne izlaske u Zagrebu završavali odlaskom na taj asian fast-food, okupljene u najozloglašenijem kvartu – Gries – nude i sasvim drugačiji ugođaj od ostatka grada. Drukčiji i od poteza kojim dominiraju Bosanci, kojih je u Grazu dosta, s obzirom na to da su mnogi utočište od rata potražili u Austriji, kao najbližoj sigurnoj državi, a mnogima je besplatno studiranje na tamošnjem sveučilištu omogućilo zaista siguran kruh i kvalitetan život. Prirodna otvorenost prema različitosti i multietničnosti dovela je Graz do toga da 2003. godinu upiše u svoju povijest zlatnim slovima – upravo je ta godina kolosalno nagradila višestoljetni trud Graza i njegovih stanovnika velikim festivalom koji je trajao cijele godine i ujedno bio turistička promocija.
Jedinstveni kulturni makeover koji se utočištu tisuća europskih, ali i studenata širom svijeta 2003. godine dogodio u Grazu u obliku velikog festivala Europske kulturne prijestolnice 2003., ostavio je prijestolnici Štajerske i njenim stanovnicima u trajno nasljedstvo ambijentalna i vizionarska arhitektonska osvježenja: Kunsthaus i Murinsel, ali i godinu koju će svi zajedno po mnogo čemu pamtiti cijeli život.
Titula kojom je Graz ponosno i originalno unovčio idilu malenog gradića u milijunima eura stigla je od Visoke povjerenice Europske komisije za kulturu i obrazovanje Viviane Reding, kojoj sam zbog odluke da ju dodijeli baš Grazu velikodušno i srdačno zahvalna, jer sam u svemu osobno sudjelovala. Autori projekata europskih kulturnih prijestolnica vrlo su dovitljivo doskočili nazadnosti i pasivnosti tranzicijskih sustava obrazovanja koji nemaju razrađenu strategiju obrazovanja za područje kulturnog managementa i pozvali na sudjelovanje ljude s jugoistoka Europe do 25 godina starosti putem programa za mlade EU, tzv. «Youth Programme».
Za tu ulogu Graz je punih pet godina pripremao sve svoje kapacitete, uključujući prvenstveno ljude koji su u pojedinim timovima radili na osiguranju marketinškog prostora za svaki projekt te prestižne manifestacije, smatrajući da se zalažu za primarnu potrebu svojih posjetitelja kao krajnjih konzumenata njihovih proizvoda. Ono što sam sama doživjela u Grazu te 2003.godine jedinstveni je preobražaj kulturnog krajolika uz profinjenu i strateški 5 godina osmišljavanu i pripremanu marketinšku asistenciju lokalne, općinske i regionalne vlasti kojima je neopisiva čast ugostiti eminentne europske filharmonije, avangardne jazz skupine, kao kontinuitet svog poštovanja prema stvaralaštvu i njegovanja kulture različitosti, koji su sposobni smisliti lude festivale uz obalu Mure u kojoj je uronjena školjkasto-amfiteatralna čelična konstrukcija Roberta Punkenhofera i Vite Acconcija zvana Murinsel.
Projekti poput europske kulturne prijestolnice čine multidisciplinaran, pomalo «kirurški» zahvat u shvaćanje osebujnosti umrežavanja europskih kulturnih krvotoka i pravi su specijalitet za promatranje i evaluaciju teze o ujedinjenosti Europske unije – platforma europskih kulturnih minijatura. To nije sajamsko paviljonska prezentacija nacionalnih kulturnih obilježja sa štandovima prenatrpanim čipkama, brošurama o toplicama i sl. sponzorski poguranih lokalnim turističkim agencijama – to je najistinskija vizualna metafora za logos života.
Autor/ica
