Željko Grahovac: ZA PROMJENU
Povezani članci
Foto: fb
ZA PROMJENU
Krenem najprije lijevom a potom desnom nogom
Zvukovi su drugačiji kada je sve napolju i napreskok se
Odaziva biće smrvljeno i razbacano u potpuno nečitkim
Detaljima i koraci kad su zauzlani u prirodni cijeli broj
Svaki hod se puno lakše i bezbolnije povija u kružnicu
Ali ritam koji pratiš ostaje stvar slobodnog izbora
Premda ne onako beznadnog i očajničkog s kojim nisi
Znao šta bi u prizoru poslijepodnevnom iz rodnog grada
Petsto metara i četiri hiljade sedamsto dana udaljenom
Od velikog žbuna ispod zida pored kojeg sad prolaziš
I na listu jednome od ko zna kolko njih vidiš gusjenicu
Krug u kojem ona potraje u gladi ptičjoj upisana
Naziva se zavičaj i kraj u kojem čekaš još da budeš rođen
Tamo je odakle vrane zaošijane u jatima tek trebaju
Poletjeti za svojim strahom i na užadima od graktanja
Gusto upletenim dovući razvihoreno i debelo ćebe noći
Ali ti to nećeš vidjeti niko nikad nije vidio kraj svijeta
Zato moraš za promjenu nešto odmah za sebe učiniti
Od jednog zida do drugog pet puta dvjesta osamdeset pet
Pa onda podijeliti s devetnaest sve što još ne postoji
Baš za sebe recimo moraš zinuti u usta staviti komad kruha
I žvakati do devetnaest i do devetnaest i opet do devetnaest
I onda gutati i gutati i još gutati… Medvjedića uplakanog/
Srce otkud zna – ko snuje/ bijeg tebi u tajge crne… Pa onda
Unatrag… Crne tajge u tebi; bijeg/ snuje, ko zna otkud, srce/
Uplakanog medvjedića… Ti nećeš sada plakati to će biti
Kasnije kad usnama dotakneš led led led umjesto čela
I iz hrama gusto posađenih breza kad začuješ izdaleka
Prelomljen svoj dječji glas drhtajima lišća umnogostručen
Dok šapće nešto što bi moglo ličiti na molitvu Oče moj koji jesi…
A nisi nisi nisi još učinio to što moraš za sebe učiniti
Zaspati za promjenu i spavati naprimjer sedamnaest godina
Tek kasnije ćeš ognjištu svog daha prilaziti niza… Stepenik
Devetnaesti/ rasprsnućem isklesan… i odgovarati na pitanja
Je li ti bilo hladno? Koje ti je boje bila bol? Je li te gušilo…?
Željko Grahovac