Zanat ili umjetnost
Povezani članci
- ”Usprkos svemu!”: U četvrtak počinju 12. Riječke ljetne noći
- ‘Rođeni za vječnost’ i ‘Tišina poraženog grada’: Dvije nove knjige u izdanju portala Tačno.net i CKM-a
- In memoriam: Igor Mandić (1939.-2022.)
- Urednica portala Tačno.net dobitnica velike njemačke nagrade
- «DALJE OD WRIZENA» DANIELA ABME POBJEDNIK 8. PRAVO LJUDSKI FILM FESTIVALA
- GOR’KI VIJENAC – kroz prizmu postgenocidnog iskustva Sreberenice
Svjedoci smo da svakim danom sve više nestaje i manjka majstora u mnogim profesijama, posebno onim vezanim za umjetnost i mnoge oblike umjetničkoga djelanja…
Posebno zabrinjava stanje izvorne komponente zanatstva u umjetničkom djelanju. Upravo o tom aspektu nerijetko razgovaram sa sebi najbliskijim osobama, ali, neminovno i sa kolegama iz struke….
I dok sam predavao režiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti uporno sam studentima ponavljao da je redateljski posao, prevashodno, pitanje umjetničkoga zanata, a da sve ostalo, pa i onaj prefiks umjetničkog dolazi sa nadahnućem i spletom, po umjetnički akt, pozitivnih silnica, koje se u trenu sklope ili ne sklope…
Savladati, prije svega, zanatske aspekte umjetničkoga angažmana u redateljstvu je neohodno. Jer, svjedoci smo da mnoge teatarske predstave dolaze pred publiku sa nespretnostima i nedorađenostima upravo na planu zanatske komponente redateljstva.
Zanat je svakako preduvjet za iole moćan kazališni akt. Zato stalno plediranje na čvrstoj poziciji zanatskog aspekta u teatru ima dalekosežna značenja.
S razlogom, kao svojevrstan zaključak, citiram svoga profesora Josipa Lešića, koji je uporno ponavljao i na teoretskim seminarijima i na praktikumu redateljskoga studija: Ja ću vas naučiti kako da napravite cipelu, a ko će na nju postaviti kakvu šnalu to je stvar vašega nadahnuća…
Nema već dugo u našim teatrima pedagoga poput Lešića, Belovića, Violića, Koruna, pa se sve više gubi srčika umjetničkog djelanja uopće.