VLADAVINA GLUMAČKE MOĆI

Povezani članci

• KNJIŽEVNOST I IZBOR
• MUSIC MEETING program za mlade muzičare
• Nemanja, socijalistički simbol ljubavi i svete zahvale
• Književna tribina “Kad intelektualci utihnu…što nam slijedi?”
• Šapat jer je grlo zamuklo
• Paul i Ingeborg

Miro Gavran „Tajna Grete Garbo“, režija Đurđa Tešić, Teatar Madlenianum, Beograd

 Piše: Gradimir Gojer

Madlenianum – teatar koji je 1998. godine osnovala Madlena Zepter producirao je dramu najizvođenijeg hrvatskog autora Mire Gavrana (izvedbe u Roterdamu, Vašingtonu, Moskvi, Rio de Žaneiru, Parizu, Buenos Airesu, Waterflordu, Mumbaiju, Bratislavi, Pragu, Ljubljani, Sarajevu, Krakovu, Beogradu, Budimpešti, Zenici, Atini, Augsburgu, Beču, Sofiji, Zgrebu…) Tajna Grete Garbo.

Najbolje je citirati samog autora koji o svojoj drami veli: „… Ova drama i predstava govore o samoći, o ljudskoj ranjivosti, o ljubavi, o obmanama, o iluzijama, o vjernosti i o nevjeri, govori o svima nama, o ranjivom čovjeku – tom nesavršenom biću koje ponekad i nehtijući nanosi bol i sebi i bližnjima…“

Upravo je tako. Gavran je majstor dramskih krokija, stvaranja zapleta, ali i poniranja u ljudsku psihu. Posebno je kvalitetno ono što u njegovom dramatskom pismu pripada ženskim karakterima. Takva je i ova drama koja na jedan izuzetno precizan način donosi psihološki portret već ostarjele Grete Garbo, čija zvijezda lagano gasne, ali ona, kao i svaka žena, a posebno glumica od formata, teško prihvata realnost starenja, pa u neku ruku i glumačkog zalaska.

Svoju tajnu Greta Garbo teško da hoće povjeriti ikome drugom doli svom intimusu, nekoj vrsti njenog menadžera, Robertu. Ovaj pak angažira psihologinju Lindu da bi ona pomogla u izvlačenju velike filmske dive iz permanentnih kriza. Međutim, zaplet nastaje onog trenutka kada Linda uključuje u svoju psihoterapeutsku seansu svog mladića Dejvida, povjeravajući mu ulogu, ne samo u psiho-senasi, nego praktično i u životu Grete Garbo, ulogu mladog žigola i zavodnika. Naravno, velika glumica se zaljubljuje u Dejvida, drama završava u tragičnim glisandima, na kraju Greta ostaje uz Roberta, koji očito u tom trenutku preuzima više od uloge njenog intimnog prijatelja i menadžera?!?

Režirajući predstavu Tajna Grete Garbo Đurđa Tešić je izuzetno simplificirala svoj redateljski plan. Njeni mizansceni razuđivani su velikom pozornicom, bez naročite potrebe, jer se radi o komornoj drami. Ali, sve ono što u ovoj predstavi ne bi moglo biti ocjenjeno pozitivim predznakom dobiva na vrijednosti u trenucima kada dva moćna glumca Tanja Bošković i Miodrag Krstović ispunjavaju pozornički prostor Madlenianuma. Rijetko sam u prilici da pišem o predstavi u kojoj igraju četiri glumca, a da nositeljica naslovne i glavne uloge svojim raskošnim talentom pokriva sve, bukvalno sve…

Stvarno, dugo nisam vidio tako slojevitu, moćnu, u svakom scenskom trenu stamenu, i kada pada i kada se uzdiže, glumicu kao Tanju Bošković! Njena Greta Garbo živa je vatra, vučica u liku žene, ali u isto doba najranjivija ženska osoba na svijetu! Tanja Bošković svo glumačko iskustvo, raskošni talenat, izvornu ženskost donosi na pozornicu manirom prvakinje. Teško joj je bilo parirati, ali partnerska igra Miodraga Krstovića bila je na onoj razini koja u korelaciji sa gradnjom lika Grete Garbo od strane Tanje Bošković polučuje istinski dramski dijalog, precizno akcentiran u glumačkom smislu, na mjestima koja traže ne samo glumačku već i redateljsku uplivnost.

U prostoru velike pozornice Madlenianuma glumci su morali ulagati dodatni napor da komornost Gavranovih situacija zadrže u okvirima njegovog dramatskog pisma. Uspjevali su to, dobrim dijelom i zahvaljujući mobilnoj, jednostavnoj  minimalističkoj senografiji Zorana Petrova, iako nisam siguran da je video kreiran od Studija Zepter bio uopće potreban u ovoj predstavi?!

Muziku koja je stvarala prikladne atmosfere usamljenosti, dramatike, poraza… sa velikim uspjehom je napravio Vladimir Pejković, a zvuk je realizirao Dušan Arsikin. Petar Benčina u ulozi Dejvida i Nataša Marković u ulozi Linde bili su solidni tumači svojih uloga, ali samo solidni i ništa više… Jer, teško je igrati u predstavi u kojoj postoji vladarka prostora i vremena na pozornici, kakva je uistinu jedinstvena Tanja Bošković. Njena kreacija je dokaz da se i u predstavi u kojoj režija nije posegnula za ozbiljnijim promišljanjem komornih situacija cijela stvar može dovesti do usijanja u dramskom smislu kada jedna velika glumica uzme stvar u svoje ruke!

Ova melodramatska predstava ni u kom slučaju nije iznevjerila očekivanja gledateljstva, ali sam siguran u jedno: predstava Tajna Grete Garbo bez tako moćne glumice kakva je Tanja Bošković i iskustvom nabijenog decentnog Miodraga Krstovića bila bi tek skromna priča satkana od uspješnih Gavranovih dijaloških dionica.

Jedan element predstave Tajna Grete Garbo želim posebno istaći – to je odlična kostimografija Jelisavete Tatić-Čuturilo!

Osnivač i vlasnica Teatra Madlenianum, može zadovoljno trljati ruke. Velika Tanja Bošković predvodila je ansambl koji će se, zasigurno naigrati ove odlične Gavranove pijese (prisustvovao sam četrdeset sedmom po redu izvođenju!), a siguran sam da i na gostovanjima, a zašto ne i na festivalskim manifestacijama, ova intrigantna tema i ova moćna mono-protagonistička seansa Tanje Bošković, prave vladarice samo će rasti u kvalitetnom pogledu, na svaki način!