ULICAMA MOGA GRADA ili o skladatelju nebrojenih hitova

Autor/ica 👤Gradimir Gojer 24.3.2019. u 09:59

Povezani članci

Đelo Jusić nije samo najznačajniji živući autor dubrovačkog glazbenog polisa, on je jedan od najplodnijih, a siguran sam i jedan od najtalentiranijih glazbenih stvaralaca u Jugoistočnoj Europi. Kada imate čast i privilegiju surađivati, i to iznimno blisko, s takvim stvaraocem, na polju kazališne glazbe, suvremenih baletnih i dramskih ostvarenja, kada možete zapisati bliske susrete sa Jusićevom umjetnošću, onda je to svetkovina duha. Uistinu za sretnike i povlaštene.

Imao sam životnu žudnju da o ovom renesansnom stvaraocu, u ovim našim grubim, nimalo poetičnim vremenima, napišem i cijelu knjigu Gospar, koju su izdali Napredak i Preporod (!!!).

Poslije knjige došla je naša suradnja na stvaranju dva baleta: Katarina, bosanska kraljica i Omer i Merima.

Prije, pak napisao sam prema glazbi svite Dubrovački kantuni libretistički zapis za istoimeni komorni balet, dosad jedino baletno djelo praizvedeno na pozornici Kamernog teatra 55, kojim smo između ostalih podigli i gledalište jednog pariškog teatra na noge.

Skladatelj kojeg generacije starijih godišta pamte po mega hitovima kakvi su Ulicama moga grada i Dubrovački lero, a mlađe generacije po Šalom Sara i Volim te budalo mala, je izniman kao hitmejker, ali i kao skladatelj i dirigent ozbiljne glazbe u rasponu od komornosti kvarteta do opernog raskoša (opera Andaluzija).

Pri svemu tome Jusićev ogroman opus za film, televiziju i kazalište nemjerljiv je doprinos glazbenoj
umjetnosti cijelog balkanskog poluotoka.

Ovaj kratki zapis ispisujem kao svojevrsnu dopisnicu da se Đelo javi na neku od naših zajedničkih stvaralačkih štacija.

Eto, neka bude za kraj njegova La musica di notte.

Bog je na nebesima, a Đelo je u glazbi bog i na zemlji, a biće i na nebesima!