UGAŠENE GALERIJE

Povezani članci

• Rundek Cargo Trio: Mostovi spajaju ljude
• Najavljen program 18. Pravo Ljudski Film Festivala
• KAFARNAUM…
• Olga Lalić-Krowicka: Zar u njima ….
• Pred Kapijom Soli
• Hrvatsko novinarstvo je prodalo dušu vragu

Piše: Gradimir Gojer

Bio je rat, strašan rat u Sarajevu!

Jedne olujne noći opterećene granatnim nebom nad Sarajevom, bunovnog u skloništu, u kojem je između ostalih kulturologijskih činjenica zamjetno zapisana činjenica da je tu nastao Sarajevski ratni teatar SARTR, probudila su me dvojica pripadnika Armije Republike BiH, koji su me odveli u zgradu tadašnje Skupštine Grada Sarajeva, u kojoj danas stoluje Vlada Kantona Sarajevo. Dočekao me je tadašnji gradonačelnik Sarajeva, u ratnom vremenu, divni čovjek nepretencioznih namjera, Muhamed Kreševljaković i dobrim dijelom odredio moju osobnu, daljnu (ne samo ratnu) sudbu. Te noći postavio me je za direktora Kamernog teatra 55 i kazao: „…Oni su tamo iz Kamernog teatra pobjegli u četnike. Ti si od noćas direktor Kamernog teatra 55, eto te tamo pa radi…“

Jedna od prvih stvari koje sam uradio, a i danas sam ponosan na to, bilo je otvaranje galerije Gabrijel, kojoj je boju i okus dao jedini istinski genij likovnosti u BiH, kada je u pitanju likovna krititka i estetika likovnosti, prof.dr. Muhamed Karamehmedović, akademik ANU BiH. Vrlo brzo ova je galerija postala prestižan izlagački prostor, da bi tijekom rata u njoj bio održan fascinantan broj likovnih događanja, kojima su svojom umjetničkom snagom dignitet davala i takva imena kakva su akademici rahmetli Muhamed Zaimović i Affan Ramić!!

Rad i ukupno delovanje (jer galerija Gabrijel je djelovala prošireno medijski!!) ovog prostora Kamernog teatra 55 potakli su otvaranje i kontinuirano djelovanje (bar za vrijeme agresije i neposredno poslije nje) još nekih u to doba stvorenih galerijskih prostora! Nažalost, kao da su tvorci i ljudi koji su nastavili kontinuitet djelovanja u tim galerijskim prostorima smatrali da dolazak mira, odnosno postdaytonski period treba značiti i gašenje takvih galerijskih prostora!!!

Naravno, logika da će kompletan likovni život u Sarajevu ponovo punim kapacitetom preuzeti Umjetnička galerija BiH, Collegium Artisticum, te neke poslije rata novostvorene galerije, na primjer galerija Jawa, Preporodova galerija, galerija IPC, Međunarodnog centra za mir, pokazala se pucnjem u prazno! Likovni život u Sarajevu samo i jedino su podstakli, u razvojnom smislu, alternativne galerije Charlama depo i Zvono! Sve ostale galerije, bilo da su u privatnom ili društvenom (??!!) vlasništvu su u apsolutnoj fazi nestanka i gašenja. Ovdje treba izuzeti galerijski prostor Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji se povremeno (!!!???) javlja, tek da dokaže da nije na ostatku insuficijentne razine???!!!

Zašto su i tko je ugasio galerije diljem Sarajeva!

Kada bi me sadašnji ministri kulture konzulturili izrijekom bih im izravno (!!!) rekao osobe koje su ugasile likovni život u Sarajevu… Naravno, nitko mene ništa pitati neće… A i što bi???

Otvaraju se nazovi galerije, u kojima divlji kapitalizam omogućuje pojedincima da na djelima istinskih umjetnika stiču enormnu dobit. Što bi u toj situaciji uopće trebalo da znače galerije koje su danas ugašene, a koje su nekada, u vremenu agresije na BiH, značile naš priključak na europske likovne tijekove!?

Uostalom, pomenuti ću tek jednu činjenicu, koja ovo potvrđuje: pa gde je nastala (a onda i nestala!) genijalna legitimacija likovnosti BiH, čuvena mapa i izložba slijedom te mape Svjedoci postojanja???

Mnoge ugašene galerije diljem Sarajeva samo potvrđuju da je u odnosu na izvrstan talenat likovnih stvaralaca njihova mogućnost prezentacije osobnih djela i vrlo često genijalnih uradaka svedena na ništicu! Za to netko mora kad-tad i odgovarati! Bar, moralno!