UČILIŠTE ZA AVANGARDNI TEATAR
Izdvajamo
- Ova redateljka smjelog avangardnog rukopisa napustila nas je ovih dana neumitnošću sudbe, a njena plemenita, beskrajno kreativna duša itekako će nedostajati njenim suradnicima i prijateljima Milanu Šećeroviću i Dušanu Petričiću i, naravno, suprugu Branku Miličeviću.
Povezani članci
- VIVA ŠKOLA FILMA: Kubi je prešao na drugu stranu i postao dio tima
- Bihać: Migranti u strahu od jeseni, volonteri na izmaku snaga
- Intervju – Mirsad Tokača: Svi zločini u ratu su bili politički i ideološki motivirani
- Pomirile su se čak i Sjeverna i Južna Koreja, ali Hrvatska i Srbija nikako
- Novi balkanski identitetski obračuni
- Knjige iz edicije re:politiko dostupne u elektronskom i printanom izdanju
Foto: Rajko Ristić / RAS SRBIJA
Memento mori za Slobodanku Aleksić
Slobodanku Cacu Aleksić upoznao sam kroz nekoliko njenih redateljskih ostvarenja, poglavito na sceni Narodnog pozorišta Zenica, danas Bosanskom narodnom pozorištu. Bilo je to vrijeme kada je taj teatar bio prepoznat kao mjesto najavangardnije kazališne meštrije u negdanjoj Jugoslaviji, a ne tek i samo u Bosni i Hercegovini. Naravno, i ostvarenja ove redateljke na tadašnjem festivalu malih i eksperimentalnih scena, današnjem MES-u, a osobito predstava Hamlet u podrumu ostavili su na mene dojam istinske avangardnosti.
Slobodanka Caca Aleksić bila je, zajedno sa svojim životnim i teatarskim suputnikom, Brankom Miličevićem Kockicom, osnivačem Pozorištanca Puž, otpočevši ostvarenje prostora nesputane slobode, maštovitog tretmana literature za djecu i mlade. Pozorištance Puž ostati će i prozor u kazališnu novu stvarnost.
Neki autentični ludizam, koji je Caca ustrajno gajila postati će amblematskim, bar meni, kao učilište za avangardni teatar. Tu i takvu Slobodanku pamtim i kao nadahnutu vizualizatorku popularnih scenskih ostvarenja Dve žabe i tri babe, Snežana i sedam uvoznih patuljaka, Otkačena balerina, Zlatna ribica, Pepeljuga…
Između brojnih priznanja struke izdvojio bih nagradu Bojan Stupica za 2000. godinu.
Ova redateljka smjelog avangardnog rukopisa napustila nas je ovih dana neumitnošću sudbe, a njena plemenita, beskrajno kreativna duša itekako će nedostajati njenim suradnicima i prijateljima Milanu Šećeroviću i Dušanu Petričiću i, naravno, suprugu Branku Miličeviću.
Svjetlom licu recentne srpske teatarske umjetnosti Slobodanka Aleksić dometala je rijetko hrabru avangardnu boju.