U Ex librisu predstavljene ”Tajne veze” Đorđa Matića: Borbeni manifest protiv trivijalnog čitanja glazbe

Povezani članci

• Domovina u koferu, a osjećaš se kao dželat
• Dunja Hrnjičić: Ja moram tražiti pravdu dok sam živa
• Bijeli tunel
• Sjećanje: Uz Međunarodni dan Holokausta
• Tribina na temu: Između sjećanja, poricanja i zaborava
• MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI

foto: R. Brmalj

Kad sam prvi put uzeo ovu knjigu u ruke, pogled mi se zadržao na ovitku: muzičar na prašnjavoj cesti s bajsom odlazi u potragu za novim angažmanom. I ta slika govori puno o onom što se nalazi između korica – tako je poznati riječki glazbenik i književnik Vlado Simcich Vava započeo predstavljanje zbirke eseja »Tajne veze«, s podnaslovom »Slušanja, osluškivanja« autora Đorđa Matića održanog  u Ex librisu u Rijeci kojoj su uz moderatora Vavu, i samog autora Đorđa Matića nazočili i poznati riječki roker Damir Urban te beogradski novinar i publicist Dušan Vesić.

Đorđe Matić, rođeni je Zagrepčanin, pjesnik i esejist, koji je završio studij engleske i talijanske književnosti na sveučilištu u Amsterdamu. Objavljivao je u brojnim medijima s područja bivše Jugoslavije i Nizozemske, a eseji objedinjeni u zbirci »Tajne veze« objavljivao je kao stalni suradnik beogradskog tjednika Vreme i zagrebačkog časopisa Prosvjeta.

– Kako mi je tamo gore? Tamo gore, u Nizozemskoj mi je tako da je to jedino mjesto gdje se knjiga poput ove može pisati, otkrio je na samom početku Matić čija je zbirka eseja posve iznimna u pristupu glazbi i glazbenicima, ona je »borbeni manifest protiv trivijalnog čitanja glazbe«.
U prvom poglavlju knjige »Tri kralja«, kako nam Vava otkriva, Matić se »obračunava« s tri svoja mladenačka idola, Borom Čorbom, Goranom Bregovićem i Johnnyjem Štulićem.

– Idole ne treba upoznati, od njih sam puno očekivao, oni su za mene bili gotovo beztjelesna bića. No upoznao sam ih devedestih, u naše i njihovo najgore vrijeme. To je bilo s jedne strane loše i to za mene koji sam ih idolizirao, ali s druge strane dobro za mene pisca. Rock’n’roll je opasan virus, on odgađa odrastanje, no kad jednom otpustimo prošlost, dolazimo do katarze, kazao je sinoć Matić.
Damir Urban kazao je kako ga je knjiga mamila na čitanje jer se ispočetka bavi nama poznatim licima i mjestima, no potom prerasta u istovremeno osobno putovanje, ali i potpuno općenito da se svi možemo poistovijetiti, dok je Dušan Vesić u jednom trenutku kazao kako je Matić možda prestrog prema svojim idolima, a u drugom istaknuo da ga je knjiga vukla da i sam napiše nešto slično.

novilist.hr