U BIHORU, U LUXEMBOURGU

Povezani članci

• Svjedočimo li reinkarnaciji ranih devedesetih?
• KAD ODLAZI PJESNIK
• Je li Dragan Čović priznao da je 1993. počinio ratni zločin nad Bošnjacima Mostara?
• DF: Pozivamo Izetbegovića da ispuni obećanje o 100.000 radnih mjesta
• INICIJACIJA U SALONU ZA PROSLAVE – Grupna izložba slika
• MMF: BiH ne može biti uplaćena nova tranša stand-by aranžmana

Foto: dbk

Zapis o Danima bošnjačke kulture 2014. u Luxembourgu

Piše: Gradimir Gojer

Mogao sam napustiti ovaj svijet a da nikada ne saznam da se u Luxembourgu nalazi velika skupina Bošnjaka iz Crne Gore. Sasvim slučajan poziv da prisustvujem Danima bošnjačke kulture 2014. učinio je golemu ugodu koja se nije sastojala, tek i samo, od sudjelovanja u manifestaciji različiih oblika kulturnog stvaralaštva, već je pokazala golemu dušu bošnjačkog populusa ratnim strahotama raseljenog diljem svijeta, pa i na ovom zemljopisnom podeoku…

Prvi dio, po meni i najsuštinskiji, ove kulturne manifestacije pripao je reviji filmova koji tematski obrađuju ratnu stvarnost u BiH. Dominantna je bila produkcija kratkih filmova NVO Gariwo iz Sarajeva. Dva filma scenarista Svetlane Broz i Amera Tikveše: Sarajevo simbol građanske hrabrosti i Ja pripadam ovom gradu, iz rakursa kolektivne i osobne građanske hrabrosti osvijetlili su antičku hrabrost i dostojanstvo građana Sarajeva, kao i jedne od junakinja, herione u bijelom, pokojne Silve Rizvanbegović, doktorice koja je zavještala život na oltar slobodarstva Sarajeva!

Ništa manje vrijedan doprinos ovom dijelu manifestacije nisu dali niti filmovi Avde Huseinovića, dosljednog borca za istinu o ratnim strahotama u BiH, koji je kombinacijom dokumentarne građe, živih svjedočenja i osobnih tekstova progovorio o najtežem periodu kroz koji je u dvadesetom stoljeću prolazio narod Bosne i Hercegovine. Huseinovićeva ostvarenja Daleko je Tuzla, Ubijena djeca Sarajeva, Prijedorska polja smrti i Logori smrti karakteristično su zasvjedočila, tih luxemburskih noćnih sati, o zločinima i planetarnoj tragediji koja je zadesila bošnjački i hrvatski narod u BiH.
Domaćini ove manifestacije, Zavičajni klub Bihor, na čelu sa predsjednikom Kluba Hamdijom Rastoderom i akademikom Šerbom Rastoderom, poslije projekcije ovih filmova inicirali su sadržajan razgovor, koji je vođen u širokom rasponu tema od uzroka do posljedica ratne bh. stvarnosti. Doprinosi Svetlane Broz, Avde Huseinovića, Esada Kočana, Refika Akove, Šerbe Rastodera i drugih sudionika iz različitih kutova uspjeli su osvjetliti, bar na trenutak, ono što je bila suština agresivnog napada na BiH i herojske obrane pojedinih djelova njene teritorije.

U kontekstu obilježavanja sto godina od odlaska Osmanlija iz naših krajeva i velike obljetnice Prvog svjetskog rata održan je prigodan razgovor o temi Civilizacija ili okupacija, koju je na znanstveno fundiran način svojim izlaganjem utemeljio akademik Šerbo Rastoder, a iznimno zanimljivo izlaganje imao je istaknuti crnogorski novinar i publicist, glavni i odgovorni urednik podgoričkog Monitora, Esad Kočan. Na ovom intrigantnom, povjesno-političkom razgovoru u tri navrata su citirani mudri esejistički prilozi akademika Ferida Muhića, koji je globalno-civilizacijski artikulirao ove nimalo naivne i iznimno osjetljive povjesne teme. Rastoderove i Muhićeve opservacije o ovim povjesnim zbivanjima nisu samo bacile novo svjetlo na civilizacijski hod Osmanlijske imperije, nego su u prvi plan stavile osjetljivost, visoko senzitivni odnos svih naroda koji su živjeli u Osmanlijskoj imperiji prema kategoriji koja danas određuje suvremenost, odnosno retrogradnost odnosa u svijetu, prema kategoriji odnošenja pojedinih naroda prema drugačijem i različitom!

Ovaj razgovor bio je instruktivan i u pogledu niza detalja koji su izneseni unutar ovog tabloa, a koji su kao okvir imali promociju četvoroknjižja Almanaha, jedinstvene bibliotečke publikacije, možda i najveće kulturne vrijednosti koju su iznjedrili posljednjih desetljeća najumniji ljudi bošnjačkog populusa u Crnoj Gori.

Glavni urednik Almanaha, Atvija Kerović, zanimljivim svjedočenjem o prošlosti, sadašnjosti i o mogućoj budućnosti izdanja Almanaha dao je potpunu sliku ove izdavačke kuće. Da su, na svoj originalan način, Esad Kočan i Šerbo Rastoder govorili o složenoj problematici međunacionalnih odnosa, različitosti kultura i civilizacijskih modela na dijelovima teritorija europskih zemalja, osobito Balkanskog poluotoka, koji su bili unutar Otomanskog carstva, bilo bi dovoljno da se ova večer zapamti kao kruna manifestacije, obzirom na iznimnu posljedičnost jednog ovako znanstveno zasnovanog razgovora. Ova manifestacija, koja poprima oblik tradicionalnog, pokazuje i još jednu, zasigurno potencijalno veliku mogućnost, ne samo kad je Crna Gora u pitanju, već i druge države nastale raspadom Jugoslavije, a to je ogromna moć, kako financijska, organizacijska pa i intelektualna dijaspore, kao svojevrsnog rezervata, čiju energju treba pustiti da konačno progovori i da svojim autentičnim tonovima pravorijeka oplemeni civilizacijske modele življenja na teritorijama državica nastalih iz Jugoslavije. Jedan zanimljiv prijedlog iznosim u ovom tekstu, a mogao bi poslužiti odličnim domaćinima ovog skupa: da svake godine, ubuduće, mijenjaju vrstu umjetnosti koja će biti u centru pozornosti manifestacije Dana bošnjačke kulture u Luxembourgu.

Naravno da treba nastaviti i sa prikazivanjem najznačajnijih sineastičkih ostvarenja, koja će nastajati u narednim godinama, ali zašto na ovim manifestacijama ne bi bilo mjesta i za istaknute stvaraoce iz oblasti likovnog djelovanja, književne produkcije, teatarskih ostvarenja. Time bi ova manifestacija bila novi prilog učvršćivanju neizmjerno vrijednih Bošnjaka koji žive u Luxembourgu u konteskt ukupnih kulturnih i društvenih zbivanja ove europske države.