TRI PRAŠČIĆA

Povezani članci

• Pobune u tranzicijskom logoru
• Izložba fotografija Jure Divića
• Otvaranje izložbe fotografija o životu Roma u Bosni i Hercegovini Pod istim krovom
• Predstavljanje autorice Senke Marić u programu “Jutro s autorom” drugog dana sajma izdavača/nakladnika Bosne i Hercegovine “Knjige u nišama”
• MARINKO ZEKIĆ: POLY i REA
• Amer Obradović: Nema slobode bez suočavanja sa prošlošću

(BASNA O NOVOJ PRAVEDNOSTI)

Piše: Petar Fehir 

Bila, jedna druga, tri praščića.

“Kuhani smo i pečeni, svim mastima premazani”,

znali su pjevati.

Papundek, Pikzibner i Picajzla.

I odlučiše oni da, na nasljeđenom imanju,

nakon što gospodin nerast i gospođa Piggi,

stradaše, onomad, na putu između Kobasica i Švargli,

sagrade po kuću za svakoga.

Pikzibner se nećkao; kako ćemo, nemamo ni građevinsku!?

Kako vi tako i ja, pomisli Papundek.

Gradićemo, prevagnu Picajzlina riječ.

I krenuše.

Pikzibner sagradi svoju od vrbova šiblja,

Papundek od prešane slame,

a picajzla od betonskih blokova, te je pokrije

mediteran crijepom.

Kad jedno jutro, nećeš ti vraga,

pred njihove dvore stade crni rover.

Iz njega, lisičjim krznom ogrnut izađe inspektor vuk.

Gdje ste P,  vuk će.

Hi, hi, hi, tko nam kaže – na to će praščići. Promijenio dlaku i odmah šefuje.

Nije ti ovo bakina kuća.

Samo se vi samnom zajebavajte, otvori crnu svesku inspektor.

Do sutra hoću da ovoga ovdje nema!

E, sad se braća malo zamisliše.

Ne nađoše dogovora oko riješenja,

već svako uradi po svome.

Pikzibner svoju do temelja srušio,

išao okolo, gunđo i pušio.

Papundek svoju zapalio, sjeo i ko Neron zasviro,

a Picajzla, ko Picajzla, svoju

legaliziro.